Najveći dio legendi za koje znamo zabilježen je u 19. i početkom 20. vijeka. Kroz usmeno prenošenje neprekidno se mijenjaju, i to je ono što me fascinira. U legendi uvijek postoji barem jedno zrno istine, to su sjemenkice otporne na vrijeme, ali sve ostalo možemo da oblikujemo po sopstvenoj volji – kaže Sonja Živaljević, koja je dio svog opusa posvetila očuvanju legendi prokletijskog, durmitorskog, komskog, a uskoro i bjelasičkog kraja