Dragan Burić: Crnoj Gori prijete sve veće suše i nestašica vode

Broj tropskih dana nastaviće da raste, sušni periodi mogli bi postati izraženiji, a na sjeveru države očekuje se sve manje snijega. Poseban problem predstavljaće vodni resursi, jer bi raspoložive količine mogle da se smanjuju upravo u periodu kada potrebe stanovništva i privrede budu najveće.

Na to u intervjuu za "Dan" upozorava prof. dr Dragan Burić, vanredni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta Crne Gore u Nikšiću, koji je 27 godina radio u Hidrometeorološkom zavodu Crne Gore.

– Može se očekivati istovremeno smanjenje raspoloživih količina vode i povećanje potreba za njom. Ovakva neravnoteža predstavlja ozbiljan izazov za vodosnabdijevanje stanovništva, poljoprivredu i turizam, kao i za svakodnevni život građana, naročito tokom dugotrajnih ljetnjih suša i toplotnih talasa – kazao je Burić za "Dan".

•Koliko je klima u Crnoj Gori već postala toplija i šta pokazuju dosadašnja mjerenja?

Klima Crne Gore postala je značajno toplija. Poređenje posljednja dva standardna tridesetogodišnja klimatska perioda, 1961–1990. i 1991–2020. godine, u skladu sa preporukama Svjetske meteorološke organizacije, pokazuje da je noviji period, na osnovu analize više od deset temperaturnih pokazatelja, značajno topliji. U većem dijelu Crne Gore srednja godišnja temperatura vazduha viša je za oko 1,1°C, a na planinskom sjeveru, na primjer u Žabljaku i Rožajama, za oko 1,5°C. Najizraženije zagrijavanje zabilježeno je tokom ljeta, kada je prosječna temperatura za oko 2°C viša nego u periodu 1961–1990. godine. Maksimalna temperatura raste brže od minimalne, što potvrđuje i podatak da Podgorica danas bilježi prosječno godišnje oko 24 tropska dana više nego u referentnom periodu. Tropski dan je dan sa maksimalnom temperaturom od najmanje 30°C.

•Šta naučne projekcije pokazuju kada je riječ o porastu temperature i broju ekstremno toplih dana do 2050. godine?

Regionalni klimatski modeli saglasni su u pogledu daljeg zagrijavanja, iako postoje određene kvantitativne razlike u rezultatima, prvenstveno u zavisnosti od scenarija budućih emisija i koncentracija gasova sa efektom staklene bašte. Razmotrio sam rezultate više regionalnih klimatskih modela, i to prema scenarijima RCP4.5 i RCP8.5, koji predstavljaju umjerenu i veoma visoku putanju radijacionog forsiranja. U odnosu na period 1981–2010. godine, za period 2021–2050. prema scenariju RCP4.5 projektuje se porast srednje godišnje temperature od 0,7–1,2°C. Prema ekstremnom scenariju RCP8.5, klimatski modeli ukazuju na porast prosječne godišnje temperature do 2050. godine od oko 1,0 do 1,5°C. Takođe, projektuje se i povećanje broja toplih dana. Prema scenariju RCP4.5, prosječan godišnji broj tropskih dana do sredine vijeka mogao bi biti veći za 11–14 dana u primorskom i centralnom dijelu države, odnosno za 8–11 dana na sjeveru. Čak se i u višim planinskim predjelima, poput Žabljaka i Rožaja i drugih mjesta iznad 1000 m visine, očekuju oko dva tropska dana više godišnje. Do sredine ovog vijeka, Podgorica bi tokom ljeta mogla bilježiti prosječno i 10–12 dana više sa maksimalnom temperaturom od najmanje 35°C, kao i oko dva dana više sa temperaturom od najmanje 40°C.

Važno je istaći da klimatske projekcije predstavljaju naučno utemeljene procjene mogućih budućih promjena, a ne potpuno izvjesna predviđanja. Ipak, njihova poruka je jasna: bez značajnog smanjenja emisija gasova sa efektom staklene bašte, zagrijavanje će se nastaviti, a rizici povezani sa ekstremnim vrućinama dodatno će se povećavati.

•Koji djelovi Crne Gore su najugroženiji sušama i šta pokazuju Vaša istraživanja?

Najprije treba istaći da u većem dijelu Crne Gore preovladava mediteranski režim padavina, koji odlikuju vlažniji jesenji i zimski mjeseci i topla i suva ljeta. Zbog toga je pri razmatranju suše kao klimatskog hazarda posebno važno ukazati na ljetnji deficit vode, kada gubici usljed evapotranspiracije često premašuju količinu vode koja se nadoknađuje padavinama. To je posebno izraženo u primorskom regionu i na području Zetsko-bjelopavlićke ravnice. U takvim uslovima, podzemne vode imaju poseban značaj za obezbjeđivanje vodosnabdijevanja stanovništva.

Analizirao sam promjene suše u Crnoj Gori tokom perioda 1961–2020. godine, koristeći Standardizovani indeks padavina (SPI) i Standardizovani indeks padavina i evapotranspiracije (SPEI). Rezultati ukazuju na intenziviranje i veću učestalost suša, naročito nakon 2000. godine. Iako nijesam analizirao projekcije suše u budućnosti, dosadašnje promjene, u kontekstu nastavka zagrijavanja, ukazuju na rizik od daljeg pogoršanja, kako meteorološke, hidrološke i poljoprivredne, tako i socioekonomske suše. Posebno su osjetljivi primorski i centralni djelovi države, gdje se visoke ljetnje temperature poklapaju sa malim količinama padavina i pojačanim gubitkom vode.

•Koliko će se klima Primorja, centralnog dijela i sjevera Crne Gore razlikovati sredinom vijeka i kakve su dugoročne projekcije?

Projekcije svih modela koje sam razmatrao ukazuju na to da će svaki naredni tridesetogodišnji period do kraja 21. vijeka biti topliji od prethodnog, uz sve izraženije razlike između scenarija. U odnosu na referentni period 1981–2010. godine, sredinom vijeka očekuje se porast srednje godišnje temperature vazduha od oko 1°C u primorskom i centralnom regionu, odnosno oko 1,2°C na sjeveru Crne Gore. Krajem ovog vijeka srednje godišnje temperature vazduha u Crnoj Gori mogle bi biti više za 2,0–2,5°C prema scenariju RCP4.5, odnosno za 4,0–5,0°C prema scenariju RCP8.5. U Podgorici, u odnosu na isti referentni period, godišnji broj tropskih dana krajem vijeka mogao bi se povećati za oko 27 prema scenariju RCP4.5, odnosno za oko 52 dana prema scenariju RCP8.5.

•Kako bi klimatske promjene do 2050. godine mogle uticati na vodosnabdijevanje, poljoprivredu, turizam i svakodnevni život građana Crne Gore?

Detaljniji odgovor na ovo pitanje zahtijevao bi multidisciplinarni pristup, a ovdje ću se ukratko osvrnuti na vodosnabdijevanje, koje smatram jednim od ključnih izazova u uslovima klimatskih promjena.

Toplija klimatska budućnost dodatno će povećavati pritisak na vodne resurse, kako površinske tako i podzemne. Moja istraživanja ukazuju na već prisutne dugoročne trendove smanjenja proticaja rijeka i vodostaja jezera, kao i na značajno povećanje isparavanja. Čak i ako se ukupna količina padavina u budućnosti ne smanji, značajno zagrijavanje doprinijeće intenziviranju evapotranspiracije. U kombinaciji sa izraženijim ljetnjim deficitom vlage, to može dodatno smanjiti raspoloživost površinskih i podzemnih voda upravo u periodu kada su potrebe za njima najveće. Tako se može očekivati istovremeno smanjenje raspoloživih količina vode i povećanje potreba za njom. Ovakva neravnoteža predstavlja ozbiljan izazov za vodosnabdijevanje stanovništva, poljoprivredu i turizam, kao i za svakodnevni život građana, naročito tokom dugotrajnih ljetnjih suša i toplotnih talasa. Zbog toga smatram da bi, u uslovima već registrovanih i projektovanih klimatskih promjena, donosioci odluka u Crnoj Gori trebalo da vodnim resursima posvete prioritetnu pažnju. S obzirom na to da će potrebe za vodom vjerovatno rasti, dok njena raspoloživost može biti sve ograničenija, zaštita, održivo korišćenje i plansko upravljanje vodnim resursima moraju biti među ključnim elementima prilagođavanja klimatskim promjenama.