Hrvačević za "Dan" o vodoizvorištu Bolje sestre: Pretpostavke zamijenile naučne dokaze

Pitanje eksploatacije pijeska i šljunka iz korita Morače treba posmatrati ozbiljno i stručno, ali to nikako ne treba unaprijed proglasiti dokazanim uzrokom pada izdašnosti vodoizvorišza Bolje sestre, sa koga se napaja Crnogorsko primorje. Promjene u koritu Morače svakako treba hidrološki i hidrodinamički analizirati, ali za tvrdnju da su one presudno uticale na izvorište potrebni su konkretni dokazi, kazao je u razgovoru za "Dan" inženjer hidrologije Slavko Hrvačević.

Хрвачевић

Вијести

– Posebno zabrinjava činjenica da su, polazeći od pretpostavke o uticaju Morače na izdašnost vodoizvorišta Bolje sestre, preduzimani radovi u koritu Morače – izgradnja različitih pregrada, ustava i drugih objekata, sa ciljem stvaranja vještačkog uspora i boljeg prihranjivanja aluvijalnog priobalja. Međutim, nije dokazano da su ti radovi doveli do povećanja kapaciteta tog izvorišta. Ako efekat takvih intervencija nije jasno i mjerljivo potvrđen na samom izvorištu, onda se opravdano postavlja pitanje da li je pažnja bila usmjerena na pravi problem. Po mom mišljenju, bilo bi mnogo korisnije da se rukovodstvo Regionalnog vodovoda, nadležna ministarstva i Vlada Crne Gore mnogo ozbiljnije pozabave ključnim pitanjem: gdje se nalazi stvarni sliv vodoizvorišta Bolje sestre i šta je stvarni uzrok drastičnog pada njene izdašnosti? – istakao je Hrvačević.

Dodaje da je to posebno važno zato što je riječ o strateškom izvorištu za vodosnabdijevanje Crnogorskog primorja.

– Kada je riječ o resursu takvog značaja, ne smijemo dozvoliti da se kapitalne odluke donose na osnovu pretpostavki koje nijesu naučno potvrđene. Ne smijemo zanemariti ni meteorološki faktor. Padavine predstavljaju osnovni izvor prihranjivanja podzemnih voda, a u stručnoj analizi je ukazano na izražen pad godišnje količine padavina u širem području, koji vremenski korespondira sa trendom pada izdašnosti vodoizvorišta Bolje sestre. Taj odnos mora biti ozbiljno analiziran, posebno u uslovima klimatskih promjena. Zbog svega toga, smatram da je krajnje vrijeme da se pristupi sveobuhvatnom i naučno utemeljenom istraživanju cijelog sistema Bolje sestre. Prije svega treba pouzdano utvrditi sliv izvorišta, način njegovog prihranjivanja i pravce kretanja podzemnih voda – smatra Hrvačević.

Posebnu pažnju, kako dodaje, treba posvetiti nedovoljno istraženim kraškim područjima, naročito području Lješanske nahije, kao i uspostavljanju kvalitetnog monitoringa nivoa, količine i kvaliteta podzemnih voda.

– To su upravo pravci koje je stručna analiza prepoznala kao neophodne za dalja istraživanja. Ako je tačna informacija da se, zbog smanjene izdašnosti izvorišta Bolje sestre, sve više pribjegava alternativnim tehničkim rješenjima i korišćenju vode iz drugih izvora, uključujući mogućnost tretiranja jezerske vode, onda takvu situaciju treba javno i stručno objasniti. Ne zbog optuživanja bilo koga, već zato što se radi o strateškom vodnom resursu države – naglasio je Hrvačević.

Ističe da tehničko rješenje može pomoći da sistem ostane u funkciji, ali ono ne može zamijeniti odgovor na osnovno pitanje: zašto je prirodna izdašnost izvorišta Bolje sestre toliko smanjena?

– Ne treba nam još jedna teorija o vodoizvorištu Bolje sestre. Trebaju nam dokazi. Jer ako ne znamo pouzdano gdje je sliv izvorišta i odakle se ono prihranjuje, teško možemo znati šta je dovelo do pada njegove izdašnosti. A bez tog odgovora svaka mjera zaštite ostaje samo djelimično rješenje. Vodoizvorište Bolje sestre ne smijemo posmatrati samo kao vodozahvat koji treba održati u funkciji. Moramo ga posmatrati kao prirodni hidrogeološki sistem koji moramo razumjeti, zaštititi i sačuvati. Vrijeme je da se konačno utvrdi šta se sa tim sistemom dogodilo – istakao je Hrvačević.

Smatra da izvorište Bolje sestre predstavlja jedan od najvažnijih vodnih resursa Crne Gore i osnovu sistema Regionalnog vodovoda za Crnogorsko primorje.

– Upravo zbog toga pitanje njegovog drastičnog pada izdašnosti ne može biti tretirano proizvoljno, niti se uzrok može tražiti u unaprijed postavljenim pretpostavkama. Kao član stručnog tima koji je razmatrao Glavni projekat određivanja i održavanja zona sanitarne zaštite izvorišta Bolje sestre, imao sam priliku da detaljno sagledam dokumentaciju, rezultate ranijih istraživanja i nova istraživanja koja su korišćena u projektu. Moj zaključak je bio jasan: ključni problem vodoizvorišta Bolje sestre nije kvalitet vode, već količina vode, odnosno drastičan pad izdašnosti izvorišta. A uzrok tog pada nije pouzdano utvrđen. Još važnije, nijesu pouzdano utvrđene ni granice sliva izvorišta. U dokumentaciji se na više mjesta koriste pretpostavke, vjerovatnoće, aproksimacije i ekstrapolacije, koje se potom koriste kao osnova za donošenje veoma ozbiljnih zaključaka. Sam projekat konstatuje da je sliv vodoizvorišta Bolje sestre teško precizno odrediti. Međutim, umjesto da se ta činjenica prihvati kao razlog za dodatna i ciljana istraživanja, pojedine pretpostavke su u nastavku tretirane gotovo kao činjenice – upozorava naš sagovornik.