Илустрација, учионица
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
Akademski forum upozorava: Imamo "inflaciju" ocjena i diploma, znanja sve manje
Akademski forum Crne Gore, koji okuplja profesore Univerziteta Crne Gore, ocijenio je juče da institucionalni "kanibalizam" dovodi do ozbiljnih posljedica u vaspitno-obrazovnim ustanovama, gdje znanje, kreativnost i kritičko mišljenje postaju sporedne aktivnosti.
Kako pojašnjavaju, institucionalni kanibalizam označava proces u kojem institucija, kroz sopstveno djelovanje, pravila i unutrašnje sukobe, počinje da uništava upravo ono zbog čega postoji – svoju svrhu, resurse, a na kraju i samu sebe.
– Institucija koja krene tim putem postepeno se otuđuje od građana i korisnika kojima bi trebalo da služi. Umjesto rješavanja stvarnih problema, sve više se bavi sopstvenim opstankom, proizvodnjom administrativnih poslova i generisanjem pravila koja se vremenom toliko usložnjavaju da institucija najveći dio svojih resursa troši na održavanje sopstvenog aparata. Da bi se očuvao postojeći poredak, sistem počinje da odbacuje kritičko mišljenje, naročito kada ono dolazi od intelektualno i politički nezavisnih pojedinaca. Unutrašnje strukture i interesne grupe bore se za budžet, uticaj i moć, nastojeći da druge djelove iste institucije oslabe i zadrže u zavisnom položaju. Istovremeno, institucionalni resursi sve češće se koriste za ostvarivanje ličnih i grupnih interesa, uz stvaranje nepotrebnih organizacionih struktura i širenje klijentelizma, kronizma, nepotizma i korupcije, upozoravaju iz Foruma.
Kako pojašnjavaju, kad institucija postane podređena takvim interesima, ona postepeno gubi sposobnost da ostvaruje svoju osnovnu funkciju. Njena organizaciona ljuštura ostaje, ali se suština urušava. Javnost gubi povjerenje, institucija ostaje bez društvenog legitimiteta, a potom i podrške i resursa potrebnih za opstanak.
– U obrazovnom sistemu institucionalni kanibalizam nastaje kada obrazovanje, pod pritiskom sopstvenih pravila, reformi, birokratije i tržišnih zahtjeva, počne da potiskuje samu suštinu učenja, kritičkog mišljenja i sticanja znanja. Jedno od njegovih najizraženijih obilježja jeste hiperbirokratija. Nastavnici i profesori sve više vremena provode popunjavajući formulare, tabele, izvještaje i planove koje često malo ko čita, umjesto u neposrednom radu sa učenicima i studentima. Uspjeh obrazovne ustanove sve češće se mjeri urednošću dokumentacije, a ne stvarnim nivoom znanja, pismenosti, kreativnosti i sposobnosti kritičkog mišljenja. Vaspitno-obrazovni proces tako postaje sporedna aktivnost. Kriterijumi ocjenjivanja slabe, kvalitet i temeljnost znanja opadaju, a dugoročno se obezvređuje i sama diploma. Institucija na taj način doslovno "pojede" vrijednost sopstvenog proizvoda, kažu iz Akademskog foruma.
Forum ističe da škole i fakulteti sve više liče na "fabrike" za polaganje standardizovanih testova.
– Znanje koje se stiče isključivo radi mehaničkog reprodukovanja informacija može se označiti kao pseudoznanje. Nažalost, u mnogim slučajevima ono postaje dominantan, a ponekad i jedini oblik "znanja" koje učenik ili student stiče tokom školovanja. Kada se test ili ispit završi, takvo znanje brzo nestaje jer nije zasnovano na razumijevanju, povezivanju činjenica i sposobnosti njihove praktične primjene. Obrazovna institucija tada prestaje da proizvodi obrazovane mlade ljude, osposobljene temeljnim i funkcionalnim znanjem, i počinje da proizvodi prvenstveno statistiku. Posljedica je inflacija ocjena, formalnog "znanja" i diploma, uz istovremeno opadanje njihove stvarne vrijednosti, ističu iz Foruma.
Posebno pogubna posljedica institucionalnog kanibalizma jeste negativna selekcija.
– Kada sistem nagrađuje prosječnost i poslušnost, a zanemaruje ili kažnjava originalnost, kritičko mišljenje, argumentovani otpor, stroge kriterijume i naučnu i stručnu kompetitivnost, on postepeno potiskuje upravo one pojedince koji bi mogli doprinijeti njegovom razvoju. Najbolji nastavnici, profesori i studenti tada sve češće napuštaju takav sistem ili se povlače iz aktivnog učešća u njegovom unapređivanju. Njihovo mjesto zauzimaju ili sve veći uticaj stiču oni kojima odgovara postojeće stanje, koji ne postavljaju pitanja i koji su spremni da se prilagode svakom zahtjevu nadređenih. Tako institucija ne uništava samo svoje resurse već i sopstvenu sposobnost da se obnovi. Na ovaj način obrazovni sistem troši ogromne resurse da bi proizveo privid obrazovanja, dok istovremeno slabi sposobnost društva da racionalno misli, kritički rasuđuje i stvarno napreduje, ocjenjuje Forum.
Oni ističu da istorijska i savremena iskustva pokazuju da ekstremno centralizovani sistemi mogu razviti nekoliko ozbiljnih strukturnih slabosti, kao što je informaciono zagušenje, kada centar nastoji da odlučuje o svemu, postaje preopterećen informacijama i sve manje sposoban da donosi racionalne, pravovremene i djelotvorne odluke.
– Druga je gubitak lokalne inicijative. Kada periferni djelovi sistema shvate da za gotovo svaku ideju, odluku ili aktivnost moraju tražiti saglasnost centrale, postepeno prestaju da samostalno razmišljaju i djeluju. Kreativnost i odgovornost zamjenjuju pasivnost, apatija i puko izvršavanje naloga. Treća je resursni parazitizam. Predimenzionisani centar troši sve više sredstava na održavanje sopstvenog aparata – administraciju, birokratiju, menadžment, reprezentaciju, brendiranje i marketing – umjesto na razvoj onih djelova sistema koji neposredno ostvaruju njegovu osnovnu funkciju, ukazuju iz Foruma.
Napominju da se ovi procesi međusobno podstiču.
– Centralizacija slabi autonomiju, gubitak autonomije podstiče pasivnost, pasivnost povećava zavisnost od centra, a rast centralnog aparata dodatno iscrpljuje resurse čitavog sistema. Tako se zatvara krug institucionalnog kanibalizma. Zato decentralizacija nije samo pitanje organizacije ili raspodjele nadležnosti, već jedan od ključnih preduslova institucionalnog zdravlja. Ona podrazumijeva vraćanje stvarne odgovornosti, autonomije i resursa onima koji neposredno obavljaju osnovne funkcije institucije. U obrazovanju to znači vraćanje nastavnika, profesora, učenika, studenata i stvarnog znanja u središte obrazovnog sistema, uz smanjenje nepotrebne administracije, jačanje stručne autonomije i uspostavljanje kriterijuma koji vrednuju kompetentnost, kvalitet i rezultate, a ne poslušnost i formalno ispunjavanje procedura. Institucija ili reforma koja sve više služi samoj sebi, a sve manje svrsi, nema budućnosti, dodaju iz Akademskog foruma.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU