Lakota Micker i Tahirović za "Dan": Berlinski proces spaja Zapadni Balkan

Za razliku od ostalih regionalnih inicijativa, Berlinski proces predstavlja sveobuhvatni pristup u integraciji regiona u EU, smatra prof. dr Tahirović

Najvažnija vrijednost Berlinskog procesa za zemlje Zapadnog Balkana jeste to što integraciju prenosi sa nivoa velikih, često praznih političkih deklaracija, na nivo veoma konkretnih koristi za obične ljude. Ukidanje naknada za roming, mogućnost putovanja po regionu samo sa ličnom kartom, međusobno priznavanje univerzitetskih diploma ili kvalifikacija ljekara i arhitekata – to su odluke koje realno mijenjaju život društva. Upravo one grade prirodnu mrežu povezanosti i međuzavisnosti, postajući mostovi za naredne generacije, kazala je za "Dan" bivša konzulka Poljske u Crnoj Gori i profesorica na Univerzitetu Vroclav u Poljskoj, dr Malgorzata Lakota Micker.

Лакота Мицкер

-Скриншот

Lakota Micker je zajedno sa univerzitetskih profsorom, dr Mehmedin Tahirovićem autorka monografija o odnosima Crne Gore i Poljske i o Berlinskom procesu. Tahirović je bio nacionalni vojni predstavnik Crne Gore u SHAPE, NATO.

Upitana za značaj monografije o odnosima Crne Gore i Poljske, Lakota Micker naglašava da je nastanak obje monografije direktan rezultat višegodišnje saradnje sa profesorom Mehmedinom Tahirovićem i spajanja dva veoma jedinstvena profesionalna puta.

– Upravo su izašle dvije publikacije čiji smo koautori, a na kojima smo radili duže vrijeme. Prva od njih posvećena je poljsko-crnogorskim odnosima, a druga Berlinskom procesu. Pripremajući prvu publikaciju pod zajedničkim uredništvom, trudili smo se da ona ne bude samo teorijsko akademsko izlaganje, već temeljna analiza zasnovana na realnim iskustvima ljudi koji su stvarali i stvaraju poljsko-crnogorske odnose. Mislim da smo u tome i uspjeli. Svoje autorske tekstove priložila nam je grupa eminentnih autora: diplomata, ministara, naučnika i vojnih lica iz obje zemlje. Profesor Tahirović, kao bivši pukovnik, prvi nacionalni vojni predstavnik svoje zemlje u SHAPE(NATO) i autor ključnih strateških dokumenata u procesu pristupanja Alijansi, donosi u knjigu neprocjenjivu vojnu i geostratešku perspektivu. Sa moje strane, kao bivše otpravnice poslova a.i. Republike Poljske u Podgorici, konzula i istraživačice sa Univerziteta u Vroclavu, mogu govoriti iz diplomatske i politološke perspektive, kao i iz iskustva u analizi integracionih procesa na Balkanu. Knjiga dokazuje da naučno i diplomatsko partnerstvo između Poljske i Crne Gore ima čvrste temelje, a sinergija znanja stručnjaka iz Varšave, Vroclava i Podgorice omogućava definisanje novih pravaca za odnose dviju država. Objavljivanje monografije "Polish-Montenegrin Relations: Experiences and Perspectives of Cooperation in the 21st Century" predstavlja prekretnicu u savremenim bilateralnim odnosima Poljske i Crne Gore. Slobodno se može reći da je ovo prva tako sveobuhvatna i višedimenzionalna publikacija koja sistematski sumira, analizira i opisuje naša zajednička iskustva u svim ključnim oblastima državne saradnje: političkoj, odbrambenoj, ekonomskoj i kulturnoj. Knjiga se s razlogom pojavila 2026. godine, odnosno u posebnom trenutku kada Crna Gora slavi dvadeset godina od obnovljenja nezavisnosti i postavlja orijentire za dalju integraciju u Evropsku uniju, istakla je bivša konzulka.

– Slobodno se može reći da ona predstavlja trajni spomenik prijateljstva i praktičan putokaz za naredne decenije poljsko-crnogorskog partnerstva, istkakla je dr Malgorzata Lakota Micker.

Govoreći o Berlinskog procesu, ona kaže da monografija "The Berlin Process as a Model for Responding to Political and Security Threats in the Western Balkans", ima za cilj da čitaocima približi osnove Berlinskog procesa.

– U njoj je analizirana kompletna evolucija samita Berlinskog procesa, počev od 2014. do 2026. godine. Ova studija omogućava da se uoči jedna ključna dimenzija koja se izdvaja u prvi plan, a to je funkcionalna dimenzija, koja je u praksi postala najefikasniji zaštitni znak za stabilnost regiona. Danas to nije samo zajedničko tržište već i štit od sajber-napada, dezinformacija i energetskog pritiska spoljnih aktera. Ključna dimenzija Berlinskog procesa jeste to što uči region praktičnom partnerstvu. Daje zemljama Zapadnog Balkana alate da i prije formalnog ulaska u Evropsku uniju funkcionišu kao njen punopravni, savremeni dio, naglašava Lakota Micker.

Odgovarajući na pitanje kako vidi implementaciju Berlinskog procesa u regionu iz perspektive Poljske, te da li vidi probleme i nedostatke i šta bi se moglo unaprijediti, Lakota Micker naglašava da je iz perspektive Poljske, države koja je i sama prošla kroz duboku i zahtjevnu transformaciju sistema, Berlinski proces oduvijek doživljavan kao jedan od najvažnijih i najperspektivnijih instrumenata za stabilizaciju i evropeizaciju Zapadnog Balkana.

– Poljska već godinama gleda na ovaj region sa velikom dozom empatije, dijeleći svoja iskustva i dosljedno djelujući kao zagovornik interesa balkanskih država na forumu Evropske unije. Stalo nam je do mira i stabilizacije, tako dragocjenih u današnje vrijeme. Bili smo svjedoci raspada Jugoslavije, sa strepnjom smo gledali šta se dešavalo na teritoriji Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Mislili smo da više nikada nećemo biti svjedoci tako surovih dešavanja. Nažalost, pogriješili smo jer su se sukobi nastavili na Kosovu i to je još uvijek pitanje koje opterećuje stabilnost Zapadnog Balkana. Takođe, ta poljska osjetljivost i posvećenost prema balkanskim državama najpotpunije su se iskazale 2019. godine, kada je Poljska preuzela predsjedavanje inicijativom i organizovala Samit Zapadnog Balkana u Poznjanu. Samit u Poznjanu unio je u Berlinski proces potpuno novi kvalitet, dao mu je snažnu društvenu i građansku dimenziju. Na samitu u Poznjanu, pored sastanaka šefova vlada, stvoren je prostor za Forum civilnog društva, Forum think-tank organizacija i Biznis forum. U Poznjanu je takođe usvojena Deklaracija o integraciji romske zajednice. To je bila važna tačka programa koja je trebalo da pokaže da poljsko predsjedavanje obraća pažnju na sve društvene grupe, uključujući i one najranjivije i najugroženije. Najveća boljka Berlinskog procesa ostaje takozvana izvršna praznina (implementation gap), koja kao da dijeli ambiciozne političke deklaracije od njihove realne primjene u praksi. Na narednim samitima daju se uzvišene izjave i stavljaju svečani potpisi, nakon čega projekti tonu u lavirintu lokalne birokratije ili se sudaraju sa nedostatkom političke volje. U našoj knjizi to pokazujemo na konkretnim primjerima: zajedničke baze podataka o antikorupcijskoj politici ili regionalni sistemi kontrole lakog naoružanja, uprkos protoku godina, i dalje ne funkcionišu u potpunosti zbog nespremnosti da se dijele osjetljivi operativni podaci, izjavila je Lakota Micker.

Drugi ozbiljan problem, kako dodaje, jeste trajni deficit povjerenja i političke blokade.

– Veoma često tehnički besprekorno pripremljena rješenja, kao što su prekogranični e-potpisi ili razmjena podataka o putnicima sa agencijom Frontex, budu paralisani tekućim političkim sporovima i nedostatkom međusobnog povjerenja između glavno-gradskih centara u regionu. Takođe, uočavam i jasnu finansijsku asimetriju. Evropska unija i partneri su sa posvećenošću preusmjerili ogromna sredstva za izgradnju puteva, mostova i željezničkih veza, poznatu pod nazivom Connectivity agenda. Indikator rashoda za infrastrukturu u odnosu na čvrstu podršku bezbjednosnim službama iznosio je skoro deset prema jedan. Naravno, savremena infrastruktura je neophodna za razvoj trgovine i turizma, ali u eri hibridnih ratova, sajber-napada bez presedana (kojih je i sama Crna Gora bila svjedok) i migrantskog pritiska, novi asfalt neće zaštititi državne institucije od destabilizacije, istakla je Lakota Micker.

Kada je u pitanju unapređenje Berlinskog procesa, ona kaže da bi definitivno trebalo pomjeriti akcente na digitalnu bezbjednost i zaštitu od asimetričnih prijetnji.

– Šansa i odlična inicijativa jeste, između ostalog, osnivanje Balkanskog centra za sajber-kapacitete (WB3C) sa sjedištem u Podgorici – međunarodnog centra koji su osnovale vlade Francuske, Slovenije i Crne Gore, a koji se bavi podizanjem kvalifikacija i izgradnjom otpornosti na sajber-napade u regionu. Sa uvažavanjem sam tokom posljednjih godina posmatrala posvećenost otvaranju Centra od strane ambasadorke Francuske u Crnoj Gori An-Mari Maske i ambasadorke Slovenije u Crnoj Gori Bernarde Gredišnik.

Preuzimanje predsjedavanja Berlinskim procesom od strane Crne Gore 2026. godine, tumači se kao simbolična prekretnica. Ono pokazuje da je čitav ovaj format prestao da bude isključivo spoljna agenda koju nameću druge države, uključujući Berlin, Brisel i London, i da postaje proces u kojem sama Crna Gora daje ton, nameće dinamiku i preuzima odgovornost za budućnost čitavog regiona – rekla je ona.
Komentarišući šta Crna Gora dobija Monografijom o odnosima Crne Gore i Poljske, profesor Tahirović ističe da ova knjiga predstavlja sinergiju istorije, diplomatije, nauke, bezbjednosti i odbrambenih politika dviju država.

Тахировић

-LAZAR RUZIC

– Za crnogorsku političku, akademsku i medijsku elitu ona predstavlja neprocjenjiv izvor informacija o povezanosti Crne Gore i Poljske u različitim oblastima. Struktura knjige podijeljena je na pet komplementarnih cjelina: diplomatija i zajednički prioriteti; integracije u EU, ekonomija i obrazovanje; bezbjednost i odbrambene politike; istorija i zajednički putevi i na kraju kulturno bogatstvo i arheologija. U eri dinamičnih geopolitičkih promjena u Centralno-istočnoj Evropi i na Zapadnom Balkanu, bilateralni odnosi dobijaju novu, stratešku dimenziju, koja je upravo predstavljena u ovoj knjizi. Od strane eminentnih profesora, uglednih diplomata i državnih zvaničnika sa crnogorske i poljske strane, kroz naučne radove i iskustva predstavljena su dosadašnja dostignuća i dati putokazi buduće konstruktivne i partnerske saradnje u 21. vijeku. Istovremeno, knjiga predstavlja trajni spomenik prijateljstva dva naroda i praktični diplomatski priručnik za budućnost. Publikacija je objavljena na engleskom jeziku u izdanju renomirane poljske izdavačke kuće "Adam Marszałek" iz Torunja – jednog od najvažnijih evropskih izdavačkih centara specijalizovanih za politologiju i međunarodne odnose. To svakako predstavlja nepresušan izvor informacija za šire evropske javnosti, o prednostima jedne male države na obali Jadranskog mora sa izuzetno važnim strateškim položajem na Balkanu i sa nevjerovatno bogatom istorijom i prirodnim ljepotama, koje se teško mogu riječima iskazati, naglašava profesor Tahirović.

Upitan za prednosti Berlinskog procesa u poređenju sa drugim inicijativama, Tahirović navodi da mnoge inicijative koje su pokrenute nakon raspada SFRJ od različitih međunarodnih aktera, posebno NATO i EU u regionu, bile su separatno orijentisane u različitim oblastima, posebno u sektorima bezbjednosti i odbrane, na stabilizaciji regiona poslije ratova na prostoru bivše SFRJ.
– Neke od njih su vremenom prestale da postoje zbog promijenjenog stanja na Zapadnom Balkanu, neke su pokazale izvjesnu nefunkcionalnost u primjeni, dok je znatan broj regionalnih inicijativa prestao da funkcioniše zbog finansijskih problema, dok neke i dalje funkcionišu sa inoviranim ciljevima i agendama, o čemu sam pisao u više naučnih radova u prethodnom periodu. Za razliku od ostalih regionalnih inicijativa, Berlinski proces predstavlja sveobuhvatni pristup u integraciji regiona u EU. Pokretač inicijative 2014. godine, njemačka kancelarka Angela Merkel, imala je adekvatnu predstavu o situaciji na Zapadnom Balkanu i dobronamjernu viziju rješavanja balkanskih nesuglasica na putu u EU. Taj istorijski sindrom loših i neadekvatnih međusobnih komunikacija između balkanskih država i naroda, ovom inicijativom su dobili priliku da zajedno rješavaju svoje istorijski nagomilane probleme, primjenom iskustava koja su već prošle ostale članice EU, izjavio je Tahirović.