Posljedice klimatskih promjena sve izraženije: Suša rasplamsava požare i desetkuje prinose

Suša koja je počela u avgustu, a nastavila se i u septembru u Crnoj Gori podstiče požare, a desetkuje prinose. Posljedice trpe i stočarstvo i sektor energetike. Konkretan odgovor države, po ustaljenoj praksi, izostaje.

Suše su postale jedno od centralnih pitanja uticaja klimatskih promjena na Crnu Goru, kazala je za "Dan" direktorica Centra za klimatske promjene, dr Ivana Vojinović. Kaže da se u periodu između 2003. i 2025. godine izdvojio veliki broj epizoda suša, što potvrđuje da je Crna Gora prešla iz faze povremenih, prirodno uslovljenih suša u fazu u kojoj su suše strukturna klimatska realnost izazvana sistematskom promjenom hidroloških obrazaca.

Posljedice klimatskih promjena sve izraženije: Suša rasplamsava požare i desetkuje prinose

Vojinović

-UDG

– Ljeto 2026. godine još jednom je pokazalo koliko je Crna Gora osjetljiva na kombinaciju dugotrajne suše, ekstremno visokih temperatura i požara. Suša u Crnoj Gori pogađa čitav niz ranjivih sektora: poljoprivredu, energetiku, turizam, vodosnabdijevanje, javno zdravlje, šumarstvo i biodiverzitet. Najneposrednije posljedice tradicionalno se osjećaju u poljoprivredi, zbog zavisnosti ovog sektora od posebnih temperaturnih uslova i dostupnosti vode. Ovogodišnja situacija to ponovo potvrđuje. Dugotrajnost visokih temperatura naročito u avgustu 2026. (npr. u Zetsko-bjelopavlićkoj ravnici, koja je najveće poljoprivredno područje Crne Gore, maksimalna dnevna temperatura vazduha gotovo je svakodnevno prelazila 35°C), uz izražen izostanak, tj. manjak padavina, dovela je do ubrzanog i prijevremenog zrenja poljoprivrednih kultura, odnosno promjene tradicionalnog agroekološkog kalendara, slabijeg kvaliteta plodova i smanjenja prinosa. Suša u poljoprivredi značila je manje hrane za stoku, povećane troškove proizvodnje, veću potrebu za navodnjavanjem, toplotni stres kod životinja, razvoj bolesti i štetočina. Za mala poljoprivredna gazdinstva sve to može ozbiljno ugroziti ekonomsku održivost proizvodnje, ukazuje Vojinović.

Sa druge strane, dodaje, za ekonomiju Crne Gore ovo je posebno važno i zbog zavisnosti od uvoza hrane i sigurnosti snabdijevanja u zemlji.

– Kada sušni uslovi istovremeno pogađaju domaću proizvodnju i širi evropski prostor, stvaraju se i dodatni pritisci na ponudu i porast cijena na lokalnim pijacama, te smanjenje kupovne moći stanovništva. Iako tek treba da budu objavljeni najnoviji podaci na osnovu kojih bi se moglo zaključiti koliko je suša tokom ljeta uticala na proizvodnju crnogorskih hidroelektrana, jasan je obrazac problema koje suša, kroz smanjenje vodostaja rijeka i dotoka u velike hidroelektrane Perućica i Piva, stvara na elektroenergetski sistem, a koji se značajno oslanja na hidroenergiju. Ovo povećava zavisnost od uvoza električne energije i oslanjanje na Termoelektranu Pljevlja, čime se otežava eliminacija upotrebe fosilnih goriva. Iako na prvi pogled može djelovati da turizmu odgovaraju duga, topla i suva ljeta, ipak, postoji granica nakon koje visoke temperature i nedostatak padavina prestaju da budu prednost. Ekstremna toplota, pritisak na vodosnabdijevanje, požari, dim, smanjenje vodostaja i degradirani pejzaži mogu direktno uticati na kvalitet Crne Gore kao turističke destinacija, istakla je Vojinović.

Upravljati rizikom

Požari koji su tokom avgusta zahvatili više djelova Crne Gore imali su uticaj i na lošiji kvalitet vazduha.

– Sagorijevanjem biomase u atmosferu se emituju suspendovane čestice i drugi zagađivači, a posebno su značajne PM2,5 čestice, koje mogu biti transportovane i na velike udaljenosti.
Negativni efekti suše na biodiverzitet i ekosisteme u Crnoj Gori već su prisutni i u porastu su. Jasno je da suvlji uslovi utiču na biološke zajednice, promjene u fenologiji, smanjenje otpornosti staništa i moguće migracije ili gubitke vrsta. Najvažnija lekcija ovog ljeta jeste da sušu moramo prestati da tretiramo kao povremeni problem poljoprivrede, koji se rješava naknadom štete nakon loše sezone. Umjesto dominantno reaktivnog pristupa i fokusa na naknadu štete, potrebno nam je sistemsko upravljanje rizikom od suše. Tu se naročito ističe modernizacija upravljanja vodnim resursima i unapređenje sektora poljoprivrede, prvenstveno kroz efikasnije sisteme navodnjavanja i racionalnije korišćenje vode, zaštitu izvorišta i vodnih ekosistema, prilagođavanje poljoprivredne proizvodnje, kulture i sorte otpornije na sušu. Tu su i mjere koje se tiču kvalitetnijeg upravljanja pašnjacima i šumama, preventivno smanjenje požarnog rizika i energetski sistem otporniji na promjene hidroloških prilika. Posebno je važno povezati meteorološki i hidrološki monitoring sa odlukama koje se donose u poljoprivredi, energetici, vodoprivredi, zaštiti prirode i sistemu zaštite i spasavanja, te popuniti postojeće praznine u sistemu ranog upozorenja, meteoroloških usluga i sistemskog planiranja za sektore u riziku, zaključuje Vojinović.

Hidrolog Slavko Hrvačević upozorava da uvođenje restrikcija u vodosnabdijevanju u pojedinim crnogorskim gradovima dovoljno govori o ozbiljnosti trenutne situacije i posljedicama dugotrajnog sušnog perioda.

– To je istovremeno pokazatelj da problem nije samo u trenutnom nedostatku vode na površini, već i u smanjenoj raspoloživosti podzemnih voda koje predstavljaju osnovu vodosnabdijevanja u velikom broju područja. Sušni periodi nam zapravo pokazuju koliko je sistem upravljanja vodama osjetljiv. Kada vode ima dovoljno, problemi se često ne primjećuju. Međutim, kada nastupi period malih voda, postaje jasno koliko su važni očuvanje izvorišta, zaštita njihovih slivnih područja, kontrola zahvatanja vode, smanjenje gubitaka u vodovodnim sistemima i racionalno korišćenje raspoloživih količina. Zato suša ne bi smjela biti tretirana samo kao prirodna pojava koju treba "preživjeti" do prvih kiša. Ona treba da bude ozbiljno upozorenje institucijama da se vodnim resursima mora upravljati dugoročno i na osnovu pouzdanih podataka, ukazuje Hrvačević.

Hrvavčević

arhiva

Prema njegovim riječima, moramo znati ne samo koliko vode imamo kada su godine hidrološki povoljne već prije svega koliko vode imamo u nepovoljnim, sušnim periodima.

– To je stvarna mjera vodne sigurnosti. Ako se tome ne posvetimo na vrijeme, problem neće biti samo nedostatak vode tokom jednog ljeta. Problem može postati dugoročna sigurnost vodosnabdijevanja stanovništva, stanje rječnih ekosistema, poljoprivreda, energetika i ukupna otpornost Crne Gore na klimatske promjene, poručuje Hrvačević.

Navodi da sušni period koji je zahvatio Crnu Goru treba posmatrati mnogo ozbiljnije od same činjenice da trenutno imamo visoke temperature i nedostatak padavina.

Uticaj na podzemne vode

Hrvačević dodaje da rijeka Morača, na potezu do ušća sa rijekom Zetom, već je izvjesno vrijeme bez kontinuiranog površinskog toka.

– To je vrlo slikovit pokazatelj koliko dugotrajan period bez značajnijih padavina može uticati na površinske vodne resurse. Međutim, ono što je posebno važno jeste da se posljedice suše ne završavaju na površinskim vodama. Suša ne smanjuje samo količinu vode koja se trenutno nalazi na površini, već utiče i na obnovu podzemnih rezervi, posebno ukoliko se period bez značajnijih efektivnih padavina produži. Podzemne vode imaju ogroman značaj za vodosnabdijevanje stanovništva Crne Gore, posebno imajući u vidu da se veliki broj vodovodnih sistema oslanja upravo na izvorišta podzemnih voda. Brojna izvorišta u ovom periodu bilježe smanjenje izdašnosti, dok je određeni broj izvora potpuno presušio, ističe Hrvačević.

– Suša se direktno odražava na ukupno stanje vodnih resursa, ali se njene posljedice različito manifestuju kod površinskih i podzemnih voda, istakao je Hrvačević.

Kada je riječ o površinskim vodama, kako dodaje, prije svega rijekama, posljedice suše su najvidljivije.

– Dugotrajan nedostatak padavina doveo je do smanjenja proticaja crnogorskim vodotocima. Kod manjih vodotoka i bujičnih tokova taj uticaj je posebno izražen, pa su pojedini vodotoci gotovo ili potpuno izgubili površinski tok, kaže za "Dan" Hrvačević.
Profesor istorije i geografije koji se bavi i meteorologijom Pavle Čolović ističe da je duži sušni period ostavio posljedice na zemljište, vegetaciju, poljoprivredu i raspoložive zalihe vode.

Pavle Čolović

arhiva

– Dugotrajno odsustvo padavina dodatno je povećalo opasnost od požara, koji haraju Crnom Gorom, a visoke temperature i isušena vegetacija stvaraju uslove u kojima se vatra veoma brzo širi. Posljedice ovakvog perioda ne završavaju se prvom kišom. Zemljištu je potrebna ozbiljnija i ravnomjernije raspoređena količina padavina kako bi se obnovila vlaga, popunili izvori i podzemne vode i smanjio rizik od novih požara. Nakon duže suše, jedna kratkotrajna kiša može samo privremeno osvježiti površinski sloj, ali ne može nadoknaditi višenedjeljni deficit. Što se tiče narednog perioda, promjena vremena se očekuje, ali treba biti oprezan sa prognozama količine padavina. Prve padavine mogu se javiti lokalno, dok su nam za pravi prekid sušnog perioda potrebne konkretnije i obilnije kiše, koje će zahvatiti šire područje, istakao je Čolović.

Preuzmite našu aplikaciju