Književnik Cerović za "Dan": Državni resursi podijeljeni među strankama kao plijen

Vuk Cerović

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

SLUŠAJ VIJESTI

Književnik Cerović za "Dan": Državni resursi podijeljeni među strankama kao plijen

Crna Gora je neuređena država u važnim segmentima života i dugo će takva biti.

Danas ona često funkcioniše kao partitativna federacija u kojoj su i najvažniji državni resursi podijeljeni kao plijen među strankama, ne funkcioniše čvrsta državna organizacija, niti se zna šta je trajni državni interes, već svaka stranka upravlja određenim resorom, ili resursom, kao feudom, bez obaveze da svoje djelovanje podredi vitalnom državnom interesu, a za svoje postupanje ne odgovara nikome, ocijenio je u razgovoru za "Dan" prof. dr Vuk Cerović, književnik i pisac.

– Većina ministara su laici, stranački aktivisti, amateri stručni za sve, koji su se unutar svojih stranaka izborili za određene pozicije. Mali broj ministara je stručan za oblast kojom rukovodi. Novi ministar dovede svoj rukovodni tim, uhljebi određen broj nestručnih prijatelja, kojima treba znatno vrijeme da shvate čime se bavi resor kojim rukovode, pa tek tada da vide koji su problemi u tom resoru. Mnogi visoki činovnici "završili" su upitne fakultete u Travniku, na Sokocu, u Tutinu, u Brčkom, u Donjim livadama, u Jedinoj bukvi i sl. Školama uglavnom rukovode podobni stranački "stručnjaci", često oni koji su izgubili norme časova, imenovani na određeno vrijeme i na "probni rad", prisiljeni da bespogovorno slijede stranačku politiku da bi sačuvali posao. Škole zadovoljavaju teritorijalni princip, ali ne i šemu potrebnih zanimanja; svi imaju medicinsku struku, a brojne opštine nemaju bolnice; svi imaju poljoprivrednu struku, a nemaju farme, ili plantaže; svi imaju mašinsku struku, a ni jedne jedine radionice u opštini; svi imaju ekonomsku struku, a sva preduzeća uništena. Praksa, danas najvažniji segment obrazovanja, potpuno je neostvariva. Stručno znanje tako obrazovanih srednjoškolaca je nikakvo. Svaka opština ima gimnaziju, u zemlji postoje bezbrojni fakulteti, djeca gube na studijama 4-6 godina, stvara se hiperprodukcija visokoobrazovanog kadra koji je neupotrebljiv i nema mogućnosti zapošljavanja – ocijenio je Cerović.

Govoreći o reformi obrazovanja, kaže da naša škola ima određenih kvaliteta, pažnja je posvećena jezicima, još uvijek nedovoljno prirodnim naukama, ali djeca razumiju engleski jezik i koriste se njime.

– Cijeli svijet funkcioniše u uzvitlanom haosu i apsurdu. Sve države nerekidno sprovode reformu školstva, niko ne zna kako će se živjeti sjutra, koje će struke i koja zanimanja opstati. Vještačka inteligencija je poremetila ustaljeni poredak. Ono što treba da se nauči za sjutra zastarjelo je već juče. Zato je veoma važno da reforma školstva, koju sprovodi Ministarstvo prosvjete i nauke, bude vidljiva cjelokupnoj javnosti, a ne samo stručnoj. To što se nalazi na sajtu ministarstva nije dovoljno. Svi smo zainteresovani za reformu školstva, a mali broj ljudi će otvoriti sajt ministarstva. Mi smo u poslednjih tridesetak godina imali pet-šest reformi školstva, koje su izvodili uglavnom isti ljudi. Mislim da Ministarstvo prosvjete i nauke treba da pripremi sve relevantne pokazatelje reforme, razloge za reformu, ciljeve i programe i da ih integralno objavi u podlistku, ili specijalnom dodatku najčitanijeg dnevnog lista u Crnoj Gori, da ih tako učini dostupnim javnosti i otvori javnu raspravu u trajanju od mjesec dana. I da obezbijedi diskusije na svim televizijama i u svim novinama, panele, seminare, konferencije... Tako će svaki građanin moći da se uključi u rješavanje ovog važnog pitanja. Današnja škola u Crnoj Gori je stara, troma, nije kompatibilna sa vremenom, zakazali su i nastavnici i đaci. Djeca još i kojekako uče kod učiteljice, ali u starijim razredima osnovne škole i u srednjoj školi nastava je neadekvatna, život je izvučen iz škole. Djeca u predmetu iz digitalne pismenosti o kompjuterima uče teoriju. Svi završavaju školu, nema zahtjevne nastave, nema strogih nastavnika, nema originalnih rješenja, praktično nema domaćih zadataka, a i kad ih ima, radi ih vještačka inteligencija. Dio nastavnika otaljava posao, neki ne znaju, neki ne žele da se pretržu, ne trude se da u djetetu razviju samostalnost, odgovornost za odluke, samoinicijativnost. Učenik osjeća nemoć, ne vidi perspektivu, nezadovoljan je školom, unaprijed poražen postao je ravnodušan, pesimističan i nezainteresovan. Znam više učenika koji nijesu kupovali knjige za srednju školu, a od sveg pribora nose jednu svesku, da pokažu da su zainteresovani za školu, i telefon, koji uči i radi za njih – kazao je Cerović.

Po njegovim riječima, zaprepašćujuće je koliko su nepismeni i neobrazovani brojni svršeni srednjoškolci.

– Ne znamo koja će znanja i koja zanimanja trebati sjutra, ali znamo da se obrazovan čovjek lakše snalazi u svemu, lakše i brže uči, i može se baviti različitim zanimanjima. Ograničene školske birokrate i pedagozi su iz normi časova, a često i iz škole, izbacili slobodne aktivnosti, sekcije, društva, klubove, a to je bio segment u kojem je učenik otkrivao svoje talente i pronalazio svoju buduću profesiju i brusio karakter.

Dok sam na fakultetu predavao Dječju književnost, izuzetno značajnu oblast za profesore maternjeg jezika i književnosti, upinjao sam se da proguram ideju da se Dječja književnost izučava barem dva semestra, ali bastion pedagoga, koji su upravljali fakultetom, o tom nije htio ni čuti, a budući učitelji i predškolci su učili dvanaest ili trinaest nekih pedagogija i metodika. Važnije je bilo kako predavati matematiku nego znati matematiku. Taj balast mora da se smanji, a pažnja posveti struci. Svi shvataju da škola na zadovoljava i zato se ide iz reforme u reformu, ali nijedna reforma ne može zadovoljiti ako država ne zna šta joj treba, kakva joj je škola potrebna i koji je stvarni i trajni državni interes u svemu, a prvenstveno u školstvu. Od učenika ne treba tražiti samo znanje, pasivno i nekorisno, mora se zahtijevati analiza i insistirati na individualnom pristupu– naglasio je Cerović.

Dušmanski čin

Upitan kako komentariše to što njegova knjiga "Hrabri dječak Dronjo", koja je svojevremeno uklonjenja iz školske lektire, ni danas nije zastupljena kao obavezno školsko štivo, naš sagovornik odgovara da je to bio dušmanski čin.

– Pravo da Vam kažem, uz ovakvu lektiru ovo pitanje nije aktuelno. I bolje je da je izbačena nego da se nalazi pored ovakvih knjiga. Izbačena je u srećno doba najvećeg bujanja crnogorskog nacionalizma, vrijeme kada je tada aktuelni ministar tražio da se ijekavizuju pjesme srpskih pisaca pisane ekavicom. Dok u Crnoj Gori vlada ovako haotično stanje i odsustvo državne vizije, niti može biti ozbiljne lektire, niti se dobre knjige u njoj mogu naći.Knjiga danas kod nas nije nacionalno dobro, a treba da bude– kazao je Cerović.

Navodi da je lektira složeno pitanje i u jednonacionalnim državama, a u Crnoj Gori pogotovo.

– Da bi se odredila djela koja će ući u obaveznu školsku lektiru, potrebno je da država odredi trajne državne interese, da zna šta joj je važno i šta hoće. Potreban je patriotizam i pošten pristup sastavljača. Važeća lektira za osnovne škole je nasumična, kao da ju je sastavljao prolaznik sa ulice. Zato je ona takva kakva jeste, odraz znanja (ili neznanja) i razumijevanja skupine koja ju je usvojila, ni po vrijednosnim, ni po pedagoškim kriterijumima, već po stranačkoj pripadnosti sastavljača i autora. U nekim državama lektira ne postoji, već nastavnik sam bira djela koja će obrađivati. Ima zemalja u kojima učenici iniciraju koje će se knjige analizirati na časovima lektire. Sadašnja lektira za osnovnu školu je dogovor istomišljenika, jednostranačka projekcija još uvijek žive bivše vlasti. Lektira treba da izrazi tradiciju, kulturu, istoriju i posebnost naroda čija je. Naša lektira je bezlična, u njoj nema djela iz narodne književnosti, nema istaknutih mislilaca i junaka ovog naroda, nema brojnih pisaca na čijim su djelima odrastale generacije, nema djela lokalnih stvaralaca. Čak nema ni Njegoša, čije je djelo formiralo našu nacionalnu svijest. U njoj nema ni Stefana Mitrova Ljubiše, nema Rista Ratkovića, nema Mihaila Lalića, nema Ćamila Sijarića, nema Nikole Lopičića, nema Vuka Karadžića, nema Zmaja, nema Iva Andrića... Djela nekih pisaca ponavljaju se u više razreda (Branko Ćopić, Astrid Lindgren, Čedo Vuković). Da se dodvore i da ne izazivaju animozitet kod naroda sa područja Jugoslavije koji nijesu imali svoje države, i globalistima, sastavljači lektire su obrisali našu nacionalnu istoriju, našu narodnu pjesmu, izbacili značajne pisce sa područja Jugoslavije i uveli samo djela svjetske književnosti za djecu. A šta smo mi bez naše nacionalne istorije, kulture, umjetnosti, bez naše narodne pjesme, bez Njegoša, koji je formirao našu nacionalnu svijest? Mi imamo svoju tradiciju, hoćemo da budemo ono što jesmo, ravnopravni sa ostalim narodima. Od lokalnih autora u lektiri je ostalo samo nekoliko – Blaga Žurić, Mihailo Gazivoda, Čedo Vuković i Milenko Ratković. Koji li je ključ tu primijenjen, izuzev tada moćnog DPS ključa, Bog zna – istakao je Cerović.

Dodaje da u Crnoj Gori poslije Drugog svjetskog rata skoro nikad nijesu živjeli veliki pisci.

Preuzmite našu aplikaciju

PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY

PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU

PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU

Komentari ()

IZBOR UREDNIKA