Vučinić o Zakonu o oružju: Ne praviti statistiku oduzetim čobanskim tandžarama

Može se reći da je najopasnije oružje pojedinac koji je izvan kontrole sistema, odnosno čije su bezbjednosne i zdravstvene provjere došle u fokus državnih organa po učinjenom krivičnom djelu, ocijenio je bivši poslanik u Skupštini Crne Gore Maksim Vučinić.

– Što će reći da za sigurnu budućnost nije dovoljno samo ograničiti broj vlasnika legalnog oružja, već efikasnošću sistema preventivno djelovati na suzbijanju krivičnih djela. I pored toga ostaje pitanje nelegalnog oružja. Koliko god da smanjite broj legalnih vlasnika oružja, nažalost nelegalno oružje ostaje veliki problem. Ovdje je važno napomenuti da se pravljenjem statistike oduzimanjem čobanskih tandžara neće smanjiti broj nelegalnog oružja kojim se vrše najteža krivična djela u domenu organizovanog kriminala – rekao je Vučinić.

Komentarišući predloženi zakon o oružju, konstatuje da on donosi značajna pooštravanja u odnosu na postojeći propis.

Vučinić o pripajanju NSD: Birali smo između političkog vegetiranja i pripajanja srodnoj partiji

– Kako je najavljeno, izmjene se odnose na proširenje krivičnih i prekršajnih djela koja predstavljaju prepreku za nabavku i posjedovanje oružja, kao i na smanjenje roka važenja oružnih listova sa 10 na 5 godina. Takođe, starosna granica za legalno posjedovanje oružja podiže se sa 18 na 21 godinu, dok se izdavanje odobrenja ograničava na državljane Crne Gore i strance sa stalnim boravkom. Sve ove mjere ukazuju na jasnu namjeru države da kroz regulatorni okvir dodatno suzi krug lica kojima je dozvoljeno posjedovanje oružja, posebno onih koja imaju određenu krivičnu ili prekršajnu prošlost ili protiv kojih su u toku sudski postupci. Iako će ovim pristupom vjerovatno biti smanjen broj lica koja legalno posjeduju oružje, ostaje otvoreno pitanje da li će ovaj zakon ostvariti svoj osnovni cilj – smanjenje broja krvnih delikata i drugih krivičnih djela počinjenih upotrebom vatrenog oružja – smatra Vučinić.

Ističe da pri tome treba imati u vidu da je najveći broj takvih krivičnih djela izvršen nelegalnim oružjem.

– Dakle, zaštita građana od zloupotrebe oružja ne zavisi isključivo od normativnih rješenja, već i od načina na koji će se zakon sprovoditi u praksi. Premda novi zakon ne donosi suštinske strukturne promjene u pravnom sistemu, već pooštravanjem postojećih mjera pokušava da smanjenjem broja legalnih vlasnika ograniči mogućnost zloupotrebe, ostaje činjenica da bezbjednost građana prvenstveno zavisi od efikasnosti državne uprave, bezbjednosnih službi, pravosuđa, zdravstvenog sistema i odgovornosti onih koji njima upravljaju – istakao je Vučinić.

Kako je dodao, takođe je važno spomenuti usklađenost sa evropskom kontinentalnom pravnom tekovinom, koja je stroža od anglosaksonske, a opet mnogo liberalnija od naše, ali je na kraju ipak djelotvornija jer daje primat efikasnosti sistema bezbjednosti i zdravstva u odnosnu na kruta normativna rješenja.

– U tom kontekstu, stiče se utisak određenog pritiska na legalne vlasnike oružja, kao i tendencije da se oni unaprijed posmatraju kao potencijalni izvršioci krivičnih djela. Takav pristup može dovesti do svojevrsne stigmatizacije ove kategorije građana, iako je većina njih svjesna zakonskih obaveza i posledica, te u skladu s tim prilagođava svoje ponašanje i životne navike. Na kraju, postavlja se ključno pitanje da li se novim Zakonom o oružju dio odgovornosti sistema pokušava prebaciti na građane koji su legalni vlasnici oružja – zaključio je Vučinić.