Golubović o "Euro modelu": Za nadoknadu troškova potrebno više gostiju i duža sezona

Porast troškova rada biće posebno izazovan za poslodavce koji zapošljavaju radnike koji primaju minimalac.

Znatan rast primanja, prema najavi Vlade od januara 2027, predviđa minimalne neto zarade od 1.000 eura za radna mjesta sa osnovnim i nižim obrazovanjem, 1.250 eura za srednje i 1.400 eura za visoko obrazovanje, za poslodavce otvara pitanje koliko će porasti ukupni trošak rada, dodaje on.

– Turizam je izrazito radno intenzivna djelatnost, čiji poslovni rezultati u velikoj mjeri zavise od raspoloživosti i troška radne snage, a hronični nedostatak domaćih radnika čini sektor dodatno zavisnim od angažovanja strane sezonske radne snage. Efekat neće biti isti za sve. Hotel koji već isplaćuje visoke zarade biće manje direktno pogođen od hotela ili restorana u kojem veliki broj zaposlenih prima minimalac – rekao je on.

Петар Голубовић

- PRIVATNA ARHOVA

Kako Golubović objašnjava, poslodavci u turizmu mogu očekivati pritisak na zarade iskusnih konobara, kuvara i rukovodilaca, kada zarada pomoćnom radniku skoči na 1.000 eura.

Kaže da veće plate mogu dugoročno doprinijeti većoj domaćoj potrošnji, što jeste pozitivan efekat ove reforme, ali da nije realno očekivati da će se povećanje troškova zarada nadoknaditi kroz veću potrošnju građana.

– U turizmu treba realno sagledati koliko taj rast potrošnje može da kompenzuje veće troškove poslovanja. Tokom 2025. godine domaći gosti ostvarili su svega 4,2 odsto ukupnih noćenja u Crnoj Gori i naš turizam se dominantno oslanja na strana tržišta. Čak i kada bi turistička potrošnja domaćih gostiju porasla za 20 odsto, što je samo po sebi ambiciozna pretpostavka, direktan efekat na ukupnu turističku potražnju bio bi izuzetno mali, ispod jedan odsto. Zato ne možemo polaziti od pretpostavke da će turistička privreda povećane troškove zarada nadoknaditi kroz veću potrošnju građana. Taj efekat može pomoći, ali neće biti dovoljan da automatski pokrije rast troškova u sektoru koji najvećim dijelom zavisi od stranih gostiju – naveo je Golubović.

Uticaj "Euro modela" na cijene u turizmu, kako navodi, nije lako predvidjeti, jer cijenu u turizmu ne određuje samo trošak, već i potražnja, konkurencija, kvalitet proizvoda, raspoloživi kapaciteti i cijene konkurentskih destinacija. Ipak, očekuje znatan pritisak na cijene naredne sezone.

– Očekujem značajan pritisak na rast cijena, ali ne i njihovo automatsko povećanje u istom procentu u kojem rastu zarade. Dio dodatnih troškova privreda će prenijeti na gosta, dio će morati da nadoknadi boljom organizacijom poslovanja, a dio će vjerovatno apsorbovati kroz nižu profitnu maržu. Za ilustraciju, kod hotela sa troškom rada od 30 odsto prihoda i rastom tog troška od recimo 25 odsto, dodatni trošak će iznositi 7,5 odsto prihoda. Ako bi ga hotel u potpunosti pokrio kroz cijene smještaja, uz nepromijenjene ostale prihode i troškove, bio bi potreban rast cijena soba od približno 8, 9 odsto. Ovo je samo primjer, ne prognoza za svaki hotel – naveo je on.

Pri tome, dodaje Golubović, mora se uzeti u obzir i inflacija – rast cijena hrane, pića, energije i drugih roba i usluga koje turizam koristi. Jer, podsjeća, nije samo radna snaga trošak hotela i restorana.

– Za nadoknadu većih troškova kroz veći promet neophodno je da Crna Gora privuče više gostiju i produži turističku sezonu. To je ono što je najznačajnije za turističku privredu i to mora biti jedan od glavnih zadataka države. I sve to u bliskoj saradnji sa turističkom privredom – kroz unapređenje avio-dostupnosti, otvaranje novih tržišta, ciljanu promociju i razvoj ponude koja će podstaći dolaske i van glavne ljetnje sezone. Kao destinacija moramo stvoriti uslove da ih bude više i da ostvaruju veću potrošnju tokom većeg dijela godine – smatra Golubović.

Najavljene avio-linije otvaraju prostor za nova tržišta, ali Podgorica i Tivat moraju imati kapacitete da taj rast prihvate. Međutim, kaže, gužve na aerodromima pokazale su koliko loša infrastruktura može narušiti utisak o destinaciji.

Kako ističe Golubović, neophodno je i uspostavljanje cjelogodišnjih avio-linija sa najznačajnijim emitivnim tržištima da bi se ostvarila cjelogodišnja destinacija.