Đilasov obračun sa ostacima starog sistema (7): Uspostavljanje granica dopuštene kritike

Na zasijedanju Privremene narodne skupštine, krajem avgusta 1945

. godine, za repliku Milanu Grolu javio se ministar za Crnu Goru i šef partijskog Agitpropa Milovan Đilas.

Đilas je, naime, opoziciji dokazivao ispravnost namjere u vezi sa donošenjem Zakona, usput im jasno napominjući činjenice nepovratnih promjena koje su u zemlji izvršene. Bile su to rane faze revolucionarnih promjena iako su komunisti, pa tako i Đilas, javno izbjegavali da koriste ovaj termin, već isključivo govorili o tekovinama borbe za oslobođenje. Međutim, po tom pitanju, važno je bilo opoziciji jasno staviti do znanja u kakvoj situaciji se nalaze. Tako Đilas naglašava da je "osnovna greška opozicije, koja se ispoljila u toku čitave diskusije, u tome što ona današnje stanje u Jugoslaviji smatra kao režim, a ne kao jednu duboku socijalnu promjenu do koje je došlo". Drugim riječima, opoziciji je slata poruka o tome šta, zapravo, znače promjene u smislu revolucije i da one sobom donose nova pravila igre, temeljno različita od pravila liberalne demokratije.

dr aleksandar V Miletić

arhiva

S druge strane, privid demokratskog postupka trebalo je održati iz političko-taktičkih razloga, pa su i pojedini glasovi kritike iz redova opozicije zvanično tolerisani. U takvim slučajevima, međutim, jasno se uspostavljala granica do koje je dopuštena "konstruktivna" kritika, čime je ukazivano na temeljitost izvršenih društveno-političkih promjena. Tako i Đilas, iako načelno prihvata mogućnost da postoje ozbiljne devijacije na koje se predstavnici opozicije pozivaju, ne dopušta namjeru da se pomoću toga na bilo koji način mijenjaju uspostavljene promjene: "Ako ovo zaista nije samo režim, nego i promjena stanja u odnosu na ono kako je bilo u Jugoslaviji prije rata, onda mi ne možemo primiti kritiku opozicije, koja u pojedinom konkretnom slučaju može biti tačna, zbog toga što ona u suštini, kritikujući režim, kritikujući pojedine konkretne stvari i nedostatke, ustvari, ide za promjenom toga stanja. Mislim da je to osnovna greška opozicije." To je znači bio osnovni uslov za učešće opozicije u političkom životu nove države – ne pomišljati na bilo kakve ozbiljne izmjene ustaljenog stanja, odnosno revolucionarnih promjena.

Đilasov obračun sa ostacima starog sistema (6): Problematizovao pojam "narodne vlasti"

Suprotstavljajući se primjedbama Milana Grola o neodređenosti termina narodne vlasti, Đilas je naglasio da su ti termini vrlo precizni: "Narodna vlast – to su narodnooslobodilački odbori, a tekovine Narodnooslobodilačke borbe – to su federacija i pravo naroda da bira i smjenjuje vlast. Zakoni koji su donijeti ovdje nisu upereni protiv takve kritike, a još manje protiv onih protivnika koji se od nas razlikuju samo u cilju i, recimo, u metodama. Zbog toga mislim da se ne može govoriti o širini i proizvoljnosti ovog zakona, kao što je govorio gospodin Grol." Đilas je, zatim, pristupio i metodu konkretizovanja problema, odnosno tačnim navođenjem definisanih prestupa, kao faktografsko-činjeničkog dokaza svoje tvrdnje. U tu svrhu je nabrojao: nasilno obaranje državnih predstavničkih institucija i organa vlasti, djela uperena protiv odbrambenih snaga, ratni zločini, saradnja u vrijeme rata sa neprijateljem, oružana pobuna, špijunaža i dr. Time je Đilas argumentovao svoju odbranu formalne strane Zakona, podvlačeći da su navedene propisane krivice opšte i karakteristične za sve demokratske zemlje svijeta.

Za Đilasa je bilo karakteristično da "manjina", kako je često u toku ove replike nazivao pripadnike opozicije, izvlači zaključak o nepotrebnosti izbora ukoliko bi se Zakon usvojio. Na to je odgovorio da su ranijim zakonima građanima obezbijeđena sva demokratska prava: sloboda kandidovanja i učestvovanja na izborima, sloboda štampe, sloboda izražavanja, sloboda zborova itd. […]

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)