Jovan Ristić – između dvije političke generacije (3): Dobro ''pazario'' na ime miraza

Do Hadži Tominog finansijskog uspona došlo je u petoj i šestoj deceniji 19. vijeka. Pedesetih godina stajao je veoma dobro na dvoru kneza Aleksandra Karađorđevića. Sa Jelenom, ćerkom Hadži Brzaka, imao je četiri ćerke i dva sina. Najstarije, Danica i Sofija, bile su jedne od prvih obrazovanih žena u Srbiji, s obzirom na to da su pohađale grčku školu kod Toskine česme u Savamali. Ristić se sa Sofijom Hadži-Toma vjenčao 23. novembra 1854. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu. Čin vjenčanja obavio je Ristićev školski prijatelj, u tom trenutku episkop šabački, Mihailo Jovanović. Sofija je rođena 1836. godine.

Treba imati u vidu da srpsko društvo u tom periodu nije u velikoj mjeri bilo staleški podijeljeno. Mladići školovani u inostranstvu, od kojih se očekivala ozbiljna karijera u državnoj službi, često su "bili na cijeni". Hadži Toma je, kako se pokazalo, to veoma dobro znao. Svoju prvu kćer, Danicu, udao je za Filipa Hristića, dok su se Mileva i Marija nešto kasnije udale za Radivoja Milojkovića i Antonija Bogićevića. Svi Hadži Tomini zetovi imali su ozbiljne političke karijere, dobrim dijelom zahvaljujući i pripadnosti istoj porodici. Hadži Toma je zbog toga kasnije nazvan "praviteljstvujućim tastom", a njegovi zetovi, jednostavno – "Hadžitominima". Kao glava porodice, Hadži Toma je prirodno uživao veliko poštovanje svojih zetova. Ulazak u uticajnu porodicu bio je važan korak u Ristićevoj karijeri, te nema sumnje da mu je to u značajnoj mjeri olakšalo uspon u političkoj karijeri. Ipak, bilo bi pogrešno Ristićevo napredovanje u državnoj administraciji pripisati isključivo nepotizmu i pripadnosti bogatoj porodici, te je čitava stvar često prenaglašavana. Ristić se među tadašnjom državnom administracijom izdvajao po svom obrazovanju i sposobnostima. Djeluje da je tu Ristićevu crtu prepoznao i Hadži Toma, te ga je prihvatio kao zeta.

Jovan Ristić – između dvije političke generacije (2): Isprosio kćerku najbogatijeg beogradskog trgovca

Ženidba sa Sofijom Hadži Toma Jovanu Ristiću nije samo otvarala vrata za važnu ulogu u političkom životu, već je Ristić poprilično dobro "pazario" i na ime miraza. Iz njegovog testamenta se saznaje da je Sofija od svog darežljivog oca u miraz donijela 1000 dukata ćesarskih, nakit, posuđe, nužno pokućstvo i namještaj. Ristić time više nije morao, kao ranije dok se školovao i studirao, da brine za sopstvenu materijalnu egzistenciju. Bio je u prilici da osnuje porodicu i gradi profesionalnu karijeru. Početni kapital, sasvim sigurno, omogućio mu je, da uz napredovanje u državnoj administraciji, te urođenu štedljivost, znatno poveća svoje i finansijsko stanje svoje porodice.

U ovom periodu Ristićevog života značajno je pomenuti da je zauzimao i mjesto urednika ''Srpskih novina''. Na tom položaju ostao je svega mjesec dana, od 15. decembra 1855. do 11. januara 1856. godine i na tom mjestu je privremeno zamijenio Miloša Popovića. Bila je to prilika za Ristića da javno prezentuje svoje poglede. Ulogu urednika shvatio je krajnje ozbiljno. "Kad je čitav naraštaj u gdjekojim predrasudama ogrezao, kad mu mnoga pitanja, mnoge vidove života duboka tama zatire, onda novinar i trudno i opasno nove puteve osvjetljava", pisao je u prvom broju.

Sa nekoliko tekstova o neophodnosti novog pravopisa, o čemu je već bilo riječi, pozicionirao je sebe kao jednog od najagilnijih pristalica istog. U neslužbenom segmentu našle su se pjesme Jovana Ilića, te prevodi djelova Šekspirovih ''Magbeta'' i ''Cimbelina''.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)