Jovan Ristić – između dvije političke generacije (4): Uspješno rukovodio policijskim odjeljenjem

Na mjestu urednika "Srpskih novina"Jovan Ristić zatekao se u trenutku kada je Krimski rat bio u toku, te su izvještaji sa bojnog polja strane štampe bili dio svakog broja. Ipak, svoje političke stavove nije mogao da propagira. Razlog za to bio je, kako je 1863. zapisao, "strogost cenzure". Iako je krenuo sa dosta optimizma, njegovi tekstovi koji su se ticali unutrašnje politike bili su brisani. To je bio jedan od razloga zašto Ristić nije želio da ostane na mjestu urednika i nakon isteka prvobitnog roka od mjesec dana. Taj Ristićev posao nije prošao bez problema i nije imao potpuno odriješene ruke prilikom uređivanja. Ministarstvu prosvjete se žalio na ponašanje Miloša Popovića koji je i dalje imao uticaj na izdavanje novina, i činio je Ristiću "jošt prepreke raznoga roda na putu", kako se navodi u žalbi. Posao urednika nije ostavljao previše prostora za napredak u državnoj hijerarhiji. Stiče se utisak da je Ristić želio kontrolu nad poslom kojeg se prihvatio, a ne da mu drugi nameću ili sugerišu kako da uređuje list.

Ministarstvo unutrašnjih djela bilo je mjesto u kome je Ristić prije odlaska u Carigrad, na položaj kapućehaje, proveo najviše vremena. U tom resoru radio je, sa jednim manjim prekidom, od 1855. do 1861. godine. Napredovao je od privremenog sekretara do trećeg čovjeka ministarstva – načelnika policajnog odjeljenja. Za to vrijeme na čelu ministarstva nalazilo se nekoliko ministara, od kojih su najznačajniji Ilija Garašanin i Nikola Hristić. Ristićeva agilnost u obavljanju poslova i zaduženja nije ostala neprimijećena. Posebno je Garašaninu zapao za oko. Isti je pisao Jovanu Marinoviću 1859. godine: "Još ovoj Ristić bio je ostao jedini autoritet sposobnosti u Popečiteljstvu Vnuternih dela.

Jovan Ristić – između dvije političke generacije (3): Dobro ''pazario'' na ime miraza

Ovaj je čovek vrlo voljan pokazao se u poslu i vladanju". Ristić je zbog svoje "sposobnosti, revnosti i upotrebitelnosti" napredovao u okviru Ministarstva. Poznata su i pojedina zaduženja koja je Ristić imao. Kao izvanredni sekretar policajnog odeljenja 1857. uzeo je učešće u sastavljanju raspisa o ustrojstvu policajnog odjeljenja. Njegov potpis nalazimo na razmatranjima spiskova policijskih izvještaja i kazni koje su u različitim okruzima i srezovima izricane krivcima i prestupnicima. U pomenutim razmatranjima ukazivano je na nedosljednosti i greške u presudama koje su izricane, te na greške koje su pravili pisari. Poznato je da je 1861. godine putovao po unutrašnjosti "radi pregleda izvršiteljski poslova i delovodstva policajni vlasti", što je podrazumijevalo da mu se na uvid stave sva akta i protokoli koja bude tražio. Aprila 1858. godine bio je imenovan zajedno sa sekretarom Kasacije, Đorđem Cenićem, i profesorom Liceja, Stojanom Veljkovićem, u komisiju koja je imala zadatak da sastavi tačna pravila postupanja sa osuđenicima u vrijeme zatvora, sužanjstva ili zatočeništva.

Boravak u Ministarstvu unutrašnjih poslova bio je veliki ispit za Ristića. Teorijska znanja koja je prikupio školujući se u zemlji i inostranstvu tada je imao priliku da suoči sa praktičnim djelovanjem. U tekstu koji je jula 1859. anonimno objavio pod nazivom "Potrebe u struci policijnoj" u "Srpskim novinama", može se vidjeti dio toga. Prenatrpanost poslovima policijskih činovnika vidio je kao jedan od gorućih problema. Ništa manje mu nije smetalo što se na čelnim pozicijama nalaze nepismeni i nesposobni ljudi, koji nisu u stanju da "neukom narodu" jasnije predstave uredbe, s obzirom na to da ih često ni sami ne razumiju.      

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)