Jugoslovensko-bugarske razmirice (5): Planiranje akcija protiv Kraljevine SHS

Prije nego što je nastavio put u Tursku, Pavelić se sastao i sa Ivanom Mihajlovom u selu Banki sa kojim je razgovarao o budućoj zajedničkoj akciji. Prema informacijama kojima je raspolagao jugoslovenski MUD, predviđeno je da akcija prvo otpočne u Hrvatskoj atentatima na projugoslovenski orijentisane Hrvate, sa ciljem stvaranja nemira u zemlji, da bi se potom prenijela ka jugu i to najprije iz Albanije. Ukoliko bi te akcije imale uspjeha, tek onda bi Makedonski komitet proglasio nezavisnu "Bugarsku Makedoniju" poslije čega bi došlo do napada radi pripajanja Makedonije Bugarskoj.

dr Miloš Žikić

privatna arhiva

Jugoslovenski poslanik u Sofiji Ljubomir Nešić je raspolagao podacima da su Hrvati stupili u kontakt i sa protogerovistima VMRO. Prema njima, ubistvo Tonija Šlegla, direktora zagrebačkih ''Novosti'', u Zagrebu 22. marta 1929, djelo je "Hrvatsko-makedonskog komiteta" osnovanog u Beču "prije 6. januara" od strane hrvatskih emigranata i Nauma Tomalevskog. Ubistvo Šlegla je trebalo da predstavlja dokaz da su Hrvati spremni na zajedničku akciju. Da je ubistvo Šlegla predstavljalo zajedničku "hrvatsko-makedonsku akciju" ukazivalo je i jedno pismo iz Njujorka koje je redakcija ''Novosti'' primila sredinom 1929. godine. U njemu se navodilo da je atentat izvršen od strane "američkih Hrvata i Makedonaca i da će takvih atentata biti više".

Sudeći prema informacijama kojima je raspolagao jugoslovenski MID, pripadnici obije frakcije autonomističkog VMRO su zaista vršili pripreme za predstojeće akcije u Kraljevini SHS. Marta 1929. u Bugarskoj je osnovana Makedonska narodna banka. Osnovni kapital banke iznosio je 20 miliona leva, a njen prvenstveni zadatak bio je da finansijski pomaže "sve ilegalne napore makedonstvujuščih". Najveći udio u osnivačkom kapitalu imao je Makedonski nacionalni komitet (tri miliona leva), a u upravni odbor su ušli samo predstavnici struje Ivana Mihajlova. Prema podacima MID-a, "zapažena je intimna kolaboracija" pojedinih osnivača sa sofijskom filijalom Milanske komercijalne banke. Jugoslovenski organi su zabilježili i čitav niz priprema za ubacivanje komita iz Albanije na jugoslovensku teritoriju, kao i izvršenje atentata na viđenije ličnosti Južne Srbije, dok su makedonstvujušči nastojali da obezbijede potrebnu materijalnu i finansijsku pomoć iz Italije. Istovremeno, sprovođena je i propaganda preko raznih makedonskih udruženja u Evropi.

Povodom dolaska hrvatskih emigranata u Bugarsku, jugoslovenski predstavnici u inostranstvu su cirkularno obaviješteni o tome uz naznaku da je bugarska vlada tolerisanjem ovakvih akcija onemogućavala "politiku utvrđivanja dobrih odnosa između nas i Bugarske koju smo mi iskreno sprovodili". Istovremeno, jugoslovenski poslanik u Londonu Đorđe Đurić je dobio instrukcije da o sadržini telegrama obavijesti britansku vladu. Vlada Kraljevine SHS je 22. aprila održala sjednicu na kojoj je, između ostalog, raspravljano i o Pavelićevom dolasku u Bugarsku. Otvarajući to pitanje, general Petar Živković je izjavio da su okolnosti navodile na činjenicu da je iza svega stajala Italija. Smatrao je da je korak prema bugarskoj vladi morao biti oprezan, ali energičan, u cilju očuvanja ugleda. Kosta Kumanudi, zastupnik ministra inostranih djela, naveo je da je Bugarska vodila neiskrenu politiku, te da su Bugari predstavljali oruđe italijanske politike i da se prema njima trebalo tako i odnositi.

PRIREDIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)