Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (10): Otimanjem Skadra Veliki rat postao neminovnost

Kada su Crnoj Gori oduzele Skadar koji je osvojila, velike sile proglasile su ga albanskom ratnom dobiti, a Albaniju su dali njemačkom knezu, koga su voljeni podanici dočekali mecima i granatama, jer ga ni najmanje nijesu željeli! On nije nikad stigao dalje od Drača. Za neutralne sile ovo je bio prilično veliki posao!

Kako je Crna Gora mogla da porazi Turke i oslobodi sebe i Albance od njihove vlasti bez osvajanja Skadra i pobjede nad tim garnizonom? To je bio razlog zbog koga se borila — i, uzgred, da zadrži Austrijance i Njemce dalje od Balkanskog poluostrva. Opsada Skadra trajala je šest mjeseci. Francuski vojni ataše, pukovnik Furnije, koji je pratio ove operacije, primijetio je: "Grozna je stvar biti svjedok tako velikog napora i tako stravičnog krvoprolića".

Prema doktrini vojne taktike, oni koji opsjedaju treba da budu tri puta brojniji od opsjednutih, ali su u opsadi Skadra Turci bili daleko brojniji nego Crnogorci koji su opkolili tvrđavu; uz to, crnogorska artiljerija bila je nedovoljna a oni nijesu razvili naviku da koriste prednost bilo kakvog zaklona koje bi im tlo moglo pružiti. Kako je Jaša Tomić s pravom kazao, oni su na svojoj strani imali "samo svoje živote i svoju hrabrost".

Ništa nije bolje pokazalo tvrdokornost rata protiv Turaka nego izgled Skadra na dan kad je crnogorska vojska uspjela da uđe u njega. Ulice su bile prekrivene leševima a žene i djeca su umirali od gladi.

Turci su pretrpjeli ogromne gubitke: jedan bataljon strijelaca (nichandji tabor), koji je na početku opsade brojio devetsto, sveo se na svega trideset vojnika u trenutku kapitulacije; glad i bolesti su harale, a u gradu nije ostao ni jedan jedini pas — svi su bili poklani.

Kada su Crnogorci ušli u grad, razdijelili su hranu za dvadeset i tri hiljade turskih vojnika i dvadeset hiljada civilnog stanovništva. Branilac Skadra, Esad-paša, prilikom predaje ključeva grada, kazao je: "Kad već moram da predam Skadar, milo mi je što ga predajem crnogorskim junacima".

Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (9): Nedosledno ponašanje velikih sila

Stvaranje Kraljevine Albanije ne samo da je naglo izmijenilo situaciju, već se savršeno uklopilo u vještu diplomatsku strategiju njemaca i Austrijanaca, jer je konačno, zajedno sa drugim faktorima, dovelo do raspada Balkanske lige, što je, kao što je svima poznato, dovelo do toga da u junu 1913. godine Bugarska iznenada napadne svoje bivše saveznice. Ovaj drugi rat nije dugo trajao. Bugarska je natjerana da klekne na koljena i u avgustu 1913. u Bukureštu je potpisan mirovni ugovor. Ovim ugovorom Crna Gora, zajedno sa Srbijom, kao svoj dio nagodbe dobila je dio čuvenog Sandžaka.

Upravo je poslije Bukureštanskog mirovnog ugovora, i kao rezultat ove balkanske pobjede, u saradnji sa svojim njemačkim saveznikom, Austrija počela da planira napad na Srbiju koji je doveo do Velikog rata. Da li su naše diplomate i za trenutak pomislile da je Bukureštanski ugovor bio nagodba mira?

Zar nijesu prozreli opake planove njemačke i Austrije? Zar nijesu shvatili da je u tom trenutku njihovo pristajanje na uslove mirovnog ugovora i formiranje Kraljevine Albanije na Jadranskom moru pod njemačkim pokroviteljstvom bila samo privremena priprema velikog požara u koji će uvući čitav svijet? Albanija je bila veliki dodatni uzrok Prvom i Drugom balkanskom ratu i sadašnjem ratu, a kada se Veliki rat završi albansko pitanje ostaće otvoreno. Otimanjem Skadra od njegovih crnogorskih osvajača Veliki rat je postao neminovnost!

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(KRAJ)