Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (7): Društveni, ekonomski i intelektualni razvoj

Pod komandom admirala Pivera, francuski ratni brodovi Viktor Igo i Ernest Renan slavili su, istovremeno, potpuno oslobađanje luke Bar i Crnogorskog primorja, pošto su, kao posledica bosansko-hercegovačke krize, restrikcije Berlinskog ugovora ukinute 1908. godine.

Francuska flota bila je tako prva koja je pozdravila slobodu jedine luke na Jadranu koja je pripadala Slovenima. Pedeset godina ranije druga francuska flota pod komandom admirala de la Gravijera, prenijela je vladaru Crne Gore Danilu I simpatije Evrope i prijateljske pozdrave Francuske.

Prije nego što pređemo na nemirne događaje iz 1912. i narednih godina, osvrnućemo se na Crne Gore pod vlašću kralja Nikole.

Za divljenje je kako je tako mali broj gorštaka bio sposoban da šest vjekova brani svoju političku i vjersku slobodu. Podjednako je upečatljivo da su, dok su se borili da očuvaju slobodu svoje zemlje, bili u stanju da naprave bilo kakav napredak društvenog karaktera. Nedostatak modernih sredstava komunikacije bio je prepreka razvoju industrije. Shodno tome, izgrađena je željeznička pruga – od Bara do Virpazara (38 kilometara) – kojom je spojeno Crnogorsko primorje sa zaleđem, a 13/26. juna 1906. godine potpisan je sporazum između crnogorske vlade i italijansko-crnogorskog sindikata o produženju ove pruge do luka Virpazar, Plavnica, Rijeka i Skadar.

Ovaj sporazum predviđao je i izgradnju i korišćenje otvorene luke Bar, zajedno sa slobodnom zonom u njenom sastavu koja je stvorena u cilju razvijanja onih industrijskih grana koje bi povećale prihode i luci i zemlji. U istom sporazumu dogovorena je izgradnja pruge uskog kolosjeka od Bara do Skadarskog jezera, gdje bi bila osnovana parobrodna kompanija.

Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (6): Proglašenje Crne Gore za Kraljevinu

Prema članu 80 ovog sporazuma crnogorska vlada garantovala je isplatu od 5 odsto kamate na uloženi kapital i da polovinu te kamate, do iznosa od 50.000 franaka, plati crnogorska vlada. A ako čist profit poduhvata premaši kamatu na investirani kapital da se višak podijeli između Sindikata i crnogorske vlade. U Crnoj Gori nije bilo električnih tramvaja. U unutrašnjosti zemlje, na glavnim putevima, poštanske usluge obavljane su automobilima: i to između Cetinja i Kotora (42 kilometra); Cetinja, Rijeke i Podgorice (46 kilometara); Podgorice, Danilovgrada i Nikšića (50 kilometara) i Bara i Ulcinja (30 kilometara).

Služba poštanskom kočijom postojala je između Podgorice, Lijeve Rijeke i Kolašina (76 kilometara). Put pogodan za kočije bio je dovršen između Skadra i Medove (50 kilometara). Na Jadranskom moru između Bara, Ulcinja i San Đovanija od Medove brodovi su redovno saobraćali. [...]

Književnost u Crnoj Gori razvija se paralelno s napretkom koji se ostvaruje u ostalim granama društvenog života. Prvo izdanje političkih novina, "Crnogorac", objavljeno je 31. januara 1871; istovremeno se pojavio i jedan književni list, "Crnogorka", ali je poslije 1872. prestao da izlazi. "Crnogorac" je podržavao stav da bi nacionalno osjećanje trebalo da pokrene sve narode srpskog porijekla; ali kako su austrijske, mađarske i turske vlasti zabranile njegovu cirkulaciju u svojim zemljama, novine su 1873. godine prestale da izlaze; ponovo su se pojavile 21. aprila iste godine pod nazivom "Glas Crnogorca". Naziv je promijenjen da bi se mogao rasturati i u zemljama koje su zabranile cirkulaciju "Crnogorca". [...]

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)