Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (9): Nedosledno ponašanje velikih sila

Stariji ljudi, koji su se borili rame uz rame sa svojim sinovima, insistirali su na ovakvom načinu ratovanja; zato što su se veterani, sa medaljama za hrabrost koje su neki od njih zaslužili pedeset pet godina ranije na Grahovcu, borili sa Turcima samo na otvorenom, prsa u prsa.

Prema njihovom shvatanju junaku nije bilo primjereno da se krije, a mladići su smatrali da je sramota da traže bolji zaklon od onog koji su njihovi očevi imali. Ko zna koliko je vojnika platilo tako svojim životima zbog ovog nehata koji ni sami oficiri nijesu mogli da spriječe! U međuvremenu, uz pomoć Srba, Crnogorci su zauzeli dugo priželjkivani novopazarski Sandžak.

U decembru je u Londonu potpisano primirje i otpočeli su mirovni pregovori, da bi u međuvremenu (kao što je sada dobro poznato) Njemačka i Austrija učinile sve što je bilo u njihovoj moći da podrže Tursku koja je bila u problemima, jer bi njen poraz posigurno značio kraj njihovim snovima da se domognu ključa Azije i trgovine sa Istokom: snova izraženih poznatom frazom Drang nach Osten ("Prodor na Istok"). Kao što gospodin Česterton kaže: "Kajzer je osvještao polumjesec, a kada ga je osvještao, nekoliko gorštačkih plemena se podiglo i pogazilo ga poput blata". Diplomatija centralnih carevina bila je uspješna, a rezultat je bio rasturanje Konferencije i obnavljanje rata u februaru 1913. godine.

Tokom čitave zime Austrija je gomilala snage duž srpske i crnogorske granice, a Srbija je uspjela da se postavi na Jadranskom moru. U međuvremenu su sile Antante bez ikakve predostrožnosti, što djeluje nevjerovatno u pogledu događaja koji su uslijedili, ohrabrile stav "austrijskog policajca" prema Ligi. Ne samo da su jasno stavile do znanja da se nikakvo mijenjanje prethodnog teritorijalnog statusa quo neće dozvoliti, već su insistirale da Albanija (koja nikada prije nije postojala kao zasebna nacionalna država) bude stvorena kao posebna kraljevina pod njemačkim knezom. Dalje su zahtijevali da Crnogorci predaju grad Skadar (koji je poslije upornog otpora pao u njihove ruke) novoformiranoj kneževini Albaniji i da se povuku u svoje krševito utvrđenje.

Vladavina crnogorskog kralja Nikole i Balkanski ratovi (8): Srbijanci i Crnogorci nadmašili granice junaštva

Prisjećajući se ovog perioda ne možemo zaboraviti kako su velike sile zagovarale neutralnost i kako nijedna od njih nije bila istinski neutralna. Razmotrimo slučaj Skadra. Crna Gora je bila u ratu s Turskom.

Skadar je držao turski garnizon i sve dok taj turski garnizon nije bio savladan ratni cilj nije se mogao postići. Poklič "Albanija Albancima" prva je izgovorila Austrija, pa su im se i sve druge sile pridružile da bi spasile svoj obraz. One nijesu marile za Albance, niti su ih konsultovale.

Za vrijeme primirja velike sile imale su priliku da prisile Tursku da im preda Skadar; međutim one to nijesu uradile, bile su sklonije da dopuste da Crnogorci koji su ga opsijedali i Turci u opsadi budu žrtvovani zajedno sa stanovništvom grada.

Albanija je pripadala Turcima. Oni su je branili od neprijatelja. A velike sile su kazale: "Vaši albanski podanici treba da su slobodni. Nećemo dozvoliti ni vama ni Crnogorcima da zadržite Skadar. Mi namjeravamo da ga damo Albancima" (i Albanija i Skadar su bili turski!). Ali velikim silama nikada nije palo na pamet da oslobode Albance. Upravo su Grčka s juga a Srbija i Crna Gora sa sjevera i uglavnom Crna Gora osvojivši turski garnizon u Skadru zauvijek oslobodile Albance od turske vlasti.

PRIPREMIO: MILADIN VELjKOVIĆ

(NASTAVIĆE SE)