Davor Savičić na potjernici zbog ratnih zločina: Od eksplozije u Beranama do mučenja civila u Ukrajini

Savičić je kasnije oslobođen optužbi i od tada su ga, po svemu sudeći, putevi vodili na ratna poprišta širom svijeta – od Sirije do Ukrajine, a sve to, najvjerovatnije, u redovima plaćenika.

Savičić, rodom iz Banovića, jedan je od 200 boraca sa Balkana koji su se priključili ruskim snagama u borbama u Ukrajini, ali je jedini iz regiona protiv kojeg se vodi istraga koja uključuje optužbe za ratne zločine.

Jedan od svjedoka koji je za "Detektor" ispričao da je preživio stravično mučenje navodno je prepoznao Savičića na fotografiji.

– Hodao je po selu i dijelio djeci čokolade. Govorio je: "Došao sam iz Srbije da vas oslobodim", ispričao je svjedok, opisujući u podužem tekstu detalje agonije kroz koju je prolazio dok je bio zarobljen. Zbog zločina koji su 2022. počinjeni nad stanovnicima Fedorivke, Ivankiva i okolnih mjesta, protiv Savičića je 30. juna ove godine podignuta optužnica pred Okružnim sudom u Borodjanki. Njemu se sudi u odsustvu, raspisana je potjernica, a pripremno ročište u ovom predmetu zakazano je ovog mjeseca. U optužnici je navedeno da ga ukrajinske pravosudne vlasti terete za kršenje zakona i običaja ratovanja, počinjeno s drugim osobama, prema prethodnom dogovoru. Ukrajinske vlasti ranije su objavile da ga sumnjiče za okrutno postupanje prema najmanje dvoje civila tokom okupacije Kijevske oblasti. Savičića, koji ima i BiH i rusko državljanstvo, ukrajinske vlasti opisuju kao tadašnjeg komandanta jedinice "Vukovi", u okviru privatne vojske pod nazivom "Redut".

"Redut" je, pojašnjava "Detektor", sistem regrutacije za borbene jedinice koji koordinira i finansira ruska vojska, a posebno njena obavještajna agencija, poznata kao GRU.

Davor Savičić dobro je poznat crnogorskoj javnosti nakon stravične eksplozije koja je u zoru 29. januara 2001. godine do temelja srušila kuću braće Martinović u centru Berana, usmrtivši šestoro ljudi.

Osim Duška Martinovića (36) i njegovog rođenog brata Milutina (31), stradali su i njihov brat od strica Ljubiša (26), radnici u kafiću Igor Cimeša (20) i Biljana Radović (28), kao i Srđan Stamenković, koji je unio eksploziv. Prema nekim navodima, Radović je bila u drugom stanju, tako da se pretpostavlja da je njeno nerođeno dijete bilo sedma žrtva eksplozije koju je preživio jedino pomoćni radnik koji je spavao u potkrovlju.

Istraga je dugo tapkala u mjestu, da bi se u prvom sudskom postupku završila presudom od maksimalnih 40 godina zatvora, na koliko su bili osuđeni Zoran Stevančević iz Peći, Davor Savičić iz Doboja i Milovan Đukić iz Andrijevice, koji je označen kao naručilac ubistva braće Martinović. U drugom postupku okrivljeni su dobili po petnaest godina zatvora, dok su u trećem sudskom postupku Savičić i Đukić oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Đukić, koji je u oktobru 2014. godine ubijen u Podgorici, navodno je za ubistvo Martinovića angažovao Savičića, Stevančevića i Stamenkovića, koji su mnogo vremena provodili u njihovoj kući, pa je smatrao da neće posumnjati šta im se sprema. Nekoliko mjeseci prije eksplozije, Srđan Stamenković se sklonio u Andrijevicu bježeći pred potjernicom MUP-a Srbije zbog razbojništva i dilovanja droge, dok su Savičić i Stevančević stigli zajedno s Kosova, gdje su se prethodno borili na tamošnjem frontu, navodno u sastavu "frenkijevaca".