ODT utvrdilo da Đilas nije ugrožavao Šćepanovića

Konačan zaključak tužilaštva je da ne postoji sumnja da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti.

- Ovaj zaključak danas daje potpuno novu dimenziju svemu što se dešavalo od 1. maja ove godine. U prethodnih pet mjeseci Zorici Radulović, njenom suprugu Damiru Baši i Saši Đilasu pretresane su njihove i kuće i stanovi njihovih članova porodice, oduzimani su im mobilni telefoni i lap top, sud je naredio pretresanje i izuzimanje kompletnog sadržaja njihovih elektronskih uređaja. Pretresima su obuhvaćeni pozivi, poruke, komunikacija putem različitih aplikacija, fotografije, video-zapisi i svi drugi podaci iz elektronskih uređaja- naveo je Radulović.

On je kazao da nakon okončanja izviđaja, ostaje ozbiljno pitanje šta se zapravo dogodilo između svojevrsne predstave o velikoj bezbjednosnoj prijetnji i ugroženosti direktora policije i konačnog zaključka tužilaštva da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo?

- Dok je javnost slušala paušalne konstrukcije o ugrožavanju direktora policije od strane organizovanog kriminala, podsjećam da odbrani čak nije saopšteno ni za koje se krivično djelo terete osobe čiji se stanovi, kuće i mobilni tefononi pretresaju i koju konkretnu radnju im tužilaštvo stavlja na teret.Ovdje nije riječ o tome da li policija i tužilaštvo imaju pravo da istražuju prijetnje. Naravno da imaju i pravo i obavezu. Ali, u demokratskoj državi svaka represivna mjera mora imati konkretan zakonski osnov, stvarnu svrhu i biti srazmjerna onome što se istražuje. Ne mogu se zbog proizvoljnih navoda da je direktor policije ugrožen i da zato mora da se vozi “majbahom”, pretresati kuće i stanovi, pretresati praktično kompletna privatna komunikacija građana, od prvog dana korišćenja njihovih telefona, a onda mjesecima tim istim građanima ne saopštavati ni da li su osumnjičeni i za koje krivično djelo- naveo je.

Prema njegovim riječima, danas kada je jasno da nema sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, pa ni da je bilo ko ugrožavao direktora policije, nije dovoljno reći da je „izviđaj završen“.
-Potrebno je odgovoriti na pitanje ko će ispitati zakonitost i proporcionalnost svega što je prethodilo njegovom završetku. Jer, ako na kraju nema krivičnog djela, država mora javnosti i građanima čija su prava bila ograničena dati odgovor na osnovu kojih konkretnih činjenica su sprovedeni pretresi, oduzimani telefoni, pregledana privatna komunikacija i oni javno povezivani sa organizovanim kriminalom?- naveo je.

Dodaje da je ovaj slučaj dodatno važan zato što je čitava priča u javnosti počela u kontekstu snimaka vozila „majbah“ koje koristi direktor Uprave policije.
- Istovremeno, javnost je slušala objašnjenja da je “majbah” ustupljen na korišćenje direktoru policije zbog njegove ugroženosti od strane organizovanih kriminalnih grupa. I tu dolazimo do svojevrsnog političkog i institucionalnog paradoksa. Naime, automobil koji je godinama bio predstavljan kao simbol bahatosti i privilegija bivše vlasti, danas je postao potreba direktora policije zbog njegove ugroženosti za koju je tužilaštvo na kraju zaključilo da ne postoji. Institucija se ne štiti tako što se javni interes za „majbah“ i njegovo snimanje pretvara u priču o ugrožavanju direktora policije i organizovanom kriminalu. Tako se štiti njen direktor od javne kritike i pitanja kako je “majbah” od simbola bahatosti bivših funkcionera postao neophodan za bezbjednost aktuelnog funkcionera, Lazara Šćepanovića.A zadatak policije nije da štiti „lik i djelo“ svog direktora, niti je zadatak tužilaštva da štiti funkcionere od javnosti. Takođe, sud nije tu da daje legitimitet svakoj policijskoj sumnji. Njihova uloga je da štite zakon, prava građana i javni interes - saopštio je Radulović.

Kazao je da slučaj “majbah” nije samo priča o Lazaru Šćepanoviću, Zorici Radulović i Saši Đilasu.
-  On pokazuje kako državna represija počinje od javne etikete koju “zalijepi” menadžment policije, nastavi se pretresima i oduzimanjem privatnih podataka, a na kraju završi zaključkom da nema ni sumnje da je iko izvršio bilo koje krivično djelo. A vladavina prava ne počinje kada tužilaštvo procesuira nekoga za krivično djelo. Ona je na testu mnogo ranije, onda kada država odluči da nekome pretrese kuću, oduzme telefon, pročita privatnu komunikaciju i javno ga poveže sa kriminalom. Sada kada je konačni odgovor tužilaštva u ovom slučaju da nema ni sumnje da je bilo koje lice izvršilo bilo koje krivično djelo, red je da neko odgovori i na pitanje ko će ispitati da li su za jednu nepostojeću krivičnopravnu sumnju bila opravdana sva stvarna zadiranja u prava stvarnih ljudi? Na kraju, borba protiv organizovanog kriminala se ne vodi tako što se štite funkcioneri od građana i krše prava građana radi zaštite funkcionera. Naprotiv, tamo gdje institucije proizvode takav ambijent, kriminal nema razloga da strahuje od sistema. Niti ima razloga da bilo kom funkcioneru iz takvog sistema ugrožava bezbjednost- naveo je Radulović u saopoštenju.

Nikšićanin Saša Đilas kazao je da mu odluka Osnovnog državnog tužilaštva, koje je utvrdilo da ne postoji sumnja da je ugrožavao bezbjednost direktora Uprave policije Lazara Šćepanovića, nakon svega što je prošao ne može donijeti satisfakciju.

- Nakon pet mjeseci, sa sigurnošću mogu reći da nije bilo lako biti u koži Saše Đilasa i Zorice Radulović, naših porodica i najbližih ljudi. Označeni smo kao dio kriminalnih grupa koje hibridno djeluju i pružaju logističku podršku organizovanom kriminalu - kazao je Đilas.

Ističe da su on i njegova porodica mjesecima trpjeli posljedice takvog postupanja.

- Nakon ovakvih konstrukcija i targetiranja u izvještaju Uprave policije, prikazanog snimka iz drona sa kojim sam povezan, objavljenog u svim medijima i na svim portalima, mog spektakularnog privođenja na putu u Bijelom Polju, višesatnog zadržavanja i ozbiljnih radnji koje su preduzete nad nama i našim porodicama u vidu nezakonitih pretresa stanova, oduzimanja telefona i višemjesečnog zadržavanja istih, satisfakciju ne može donijeti odluka ODT-a nakon ovoliko vremena - kazao je Đilas za RTCG.
Podsjetimo, Nikšićanin Saša Đilas je bio osumnjičen da je učestvovao u snimanju i praćenju vozila pratnje direktora policije. Pored njega, u medijima i policijskim procesuiranjima pominjane su još neke osobe. 

Đilas je javno negirao da ima bilo kakve veze sa snimkom koji je napravljen dronom i objavljen na internetu. On je priznao da je napravio kratak snimak telefonom u prolazu (na Bulevaru 13. jul u Nikšiću, kod Eko pumpe/gradskog parka), ali je istakao da taj snimak nema nikakve veze sa spornim materijalom sa dronskih snimaka niti sa organizovanim praćenjem.

Đilas je izjavio da su on i njegova prijateljica neosnovano označeni u javnosti kao dio kriminalnih grupa koje pružaju logističku podršku organizovanom kriminalu, što je izazvalo ozbiljne posljedice, strah i traumu za njihove porodice i bliže okruženje.

Nakon višemjesečnog izviđaja, Osnovno državno tužilaštvo (ODT) utvrdilo je da nema sumnje na izvršenje krivičnog djela.