Radulović za "Dan": Pritvor ne smije biti kazna, niti predstava za javnost

Radulović je kazao da je štrajk glađu u Istražnom zatvoru Podgorica posljedica problema na koje godinama upozoravaju. U spuškom zatvoru štrajk je počeo 1. septembra, a broj pritvorenika koji su odbijali hranu stizao je i do 200. Međutim, većina štrajkača je nakon mjesec dana odustala zbog ozbiljno narušenog zdravlja, tako da su juče, prema podacima iz UIKS-a, hranu odbijala svega dva pritvorenika. Jedan od njihovih zahtjeva odnosio se i na predugo trajanje pritvora, kao i na odbijanje jemstva.

Иван Радуловић

-ГА

– Kada veći broj pritvorenih lica odbija hranu da bi skrenuo pažnju na to koliko dugo čeka presudu i u kakvim uslovima boravi, jasno je da sistem pritvora u praksi ne funkcioniše onako kako ga zamišljaju Ustav, zakoni i evropski standardi. Građanska alijansa godinama prati položaj lica lišenih slobode kroz sopstveni terenski rad i monitoring, kao i kroz detaljnu analizu nalaza domaćih i međunarodnih nadzornih tijela i stepena u kojem se njihove preporuke sprovode. Zato ovaj štrajk posmatramo kao posljedicu problema na koje se dugo upozorava, naglašava Radulović.

Podsjeća da je Evropski komitet za sprečavanje torture i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) posjetio Crnu Goru u novembru prošle godine.

– Na osnovu svega zatečenog u istražnom zatvoru, Komitet je ocijenio da kombinacija loših materijalnih uslova, gotovo nepostojećeg režima aktivnosti i višegodišnjeg trajanja pritvora može predstavljati nečovječno i ponižavajuće postupanje. Uslovi i dužina pritvora međusobno su povezani. Kada pritvor traje godinama, a novi pritvorenici stalno pristižu, broj ljudi u istom prostoru raste, pa se uslovi dodatno pogoršavaju. Posljedicama takvog stanja upravo danas svjedočimo, ističe koordinator programa ljudskih prava i pravde u GA.

Naglašava da je pritvor ponekad neophodan i da država mora imati mogućnost da njime obezbijedi nesmetano vođenje krivičnog postupka.

– Polazna tačka ipak ostaje sloboda, odnosno okrivljeni ima pravo da se brani sa slobode, a pritvor je izuzetak koji mora trajati što kraće. Država ga ne smije tretirati kao automatsku fazu postupka, niti kao način da se javnost zadovolji prije nego što sud donese presudu. Osnovana sumnja da je neko izvršio krivično djelo neophodan je uslov za pritvor, ali sama po sebi nije dovoljna. Sud mora utvrditi i obrazložiti postojanje konkretnih rizika, poput opasnosti od bjekstva, ometanja postupka uticajem na svjedoke ili uništavanjem dokaza, odnosno opasnosti od ponavljanja krivičnog djela. To mora činiti iznova pri svakom produženju pritvora. Zakon zato obavezuje sudove da redovno provjeravaju da li ti razlozi još postoje i postavlja gornju granicu od tri godine do donošenja prvostepene presude. Evropski sud za ljudska prava dosljedno zauzima isti stav, iliti, što pritvor duže traje, to su sudovi dužni da ga ozbiljnije obrazlože, da razmotre blaže mjere i da postupak vode s posebnom hitnošću. Praksa, međutim, pokazuje drugačiju sliku. Pritvorenici čine više od polovine zatvorske populacije. CPT je takođe razgovarao sa ljudima koji su u pritvoru proveli i više od šest godina i upozorio da se pritvor koristi gotovo kao pravilo, a alternativne mjere tek izuzetno. Kada se prvostepene presude ne donose u zakonskom roku, a pritvor se po njegovom isteku nastavlja po drugom osnovu, kako navode sami pritvorenici, postoji ozbiljan rizik da pritvor u praksi počne da funkcioniše kao kazna izrečena prije presude, upozorio je Radulović.

Prema njegovim riječima, novi kapaciteti mogu donijeti samo privremeno olakšanje, na šta upozorava i CPT. Trajno rješenje, ističe sagovornik "Dana", zahtijeva brže krivične postupke, češću primjenu alternativnih mjera, odluke o produženju pritvora koje su zaista individualno obrazložene i stvarno sprovođenje preporuka CPT-a. Pored zaštite ljudskih prava, to je i jedan od uslova za zatvaranje poglavlja 23.

Viši sud i UIKS izbjegli da odgovore da li je Radović juče posjetio pritvorenike koji štrajkuju glađu