Suđenje Zoranu Gašoviću - svjedok: Ko je trebalo da bude likvidiran, bio je zaokružen crvenom olovkom

Danas je svjedočio Almin Bašić, dr upravnih nauka. On je kazao da prva saznanja da mu je otac Alija Bašić bio zarobljen logoru u „sportskoj dvorani“ u Hadžićima je dobio nakon što mu je tetak Fadil Hujić izašao iz zatvora i ovo mi ispričao.

- Njega je Zoran Gašević, tako sam ga tada znao, za 3.000 njemačkih maraka pustio iz zatvora i preko seljaka predao ga ustašama i oni su ga nama predali. Tada saznajem da su Hadžići „pali“ devetog maja 1992., a datum pamtim je mi je to rođendan - kazao je Almin Bašić.

Prema njegovim riječima Pušara i Gašović su njegovog oca Aliju Bašića sa još dvojicom zarobljenih, izveli iz logora i kombijem odveli, potom je ubijen, a čije su kosti pronađene 1999. godine ispod Igmana.

Dodao je da mu je tetak Fadilj  rekao da mu je moj otac pričao, dok su zajedno bili zatvoreni, da ga je Gašović priveo i da se plaši da će ga i ubiti.

- Nalazio se u logoru u sportskoj dvorani gdje je blo oko 600-700 zarobljenika. Od tog broja je izdvojeno njih 284 i odvedeni su u kasarnu „Slaviša Vajner Čiča“ na Lukavici. Odveli su ih Nemanja Jovičić, koji je osuđen na 13 i po godina zatvora zbog ratnih zločina i Gašović. Njih dvojica su nosili spisak od 284 zarobljenika, a od tog broja je bilo zaokruženo 48, ali je kasnije je ostalo 46, i njima se grubi svaki trag i njihova tijela nikada nijesu pronađena. U toj kasarni na Lukavici, preživjeli logoraši su vidjeli krvave zidove, čuli su jauke  premlaćivanja čitavu noć - naveo je svjedok Almin Bašić.

Kazao je pred sudom da mu je  tetak Fadil ispričao da je pitao Gašovića „Alija je moj šura, može li i njega izvadit“ i da mu je ovaj odgovorio u smislu da ga to ne interesuje.   

Saznanja o odvođenju zarobljenika iz „sportskog objekta„ u Hadžićima do kasarne na Lukavici dobio je od preživjelih logoraša.

Kazao je da su mu logoraši Mehmed Musić i Almin Dželilović  pričali da su spisak sa imenima 280 zarobljenika odnijeli u kasarnu na Lukavici Nemanja Jovičić i Zoran Gašović i predali ga Desimiru Šarencu.

- Ovom kasarnom je rukovodila JNA, a njih dvojica  Jovičić i Gašović su bili policajci i oni su dobili naredbu da se svi logoraši izmjeste u ovu kasarnu. Ko je trebao da bude likvidiran, bio je zaokružen crvenom olovkom. To su bili ugledni ljudi, članovi komunisti, a oni bliski SDA – bili su određeni za likvidaciju - saopštio je svjedok.

Dodao je da  se razmjena zarobljenika između srpske i muslimanske strane odvijala na Kobiljači nedaleko od Hadžića, da su tamo odlazili ali tamo njegovog oca nije bilo među logorašima.

Prema njegovim riječima, tih mjeseci nije znao u kojem se logoru nalazio njegov otac. Naveo je da su ga tražili  od Bijeljine do rudnika u Aleksinca u Srbiji.

- U avgustu 1993., doznajem od logorašice Džume Kukuruz, iz objekta „garaža“ koja se nalazu u sklopu opštine Hadžići, da je to logor smrti iz koje je mrtav svaki drugi zarobljenik. Dakle od nje saznajem da je 26. juna 1992., moj otac bio u logoru, i pričao njoj: „Ubiće me Zoran Gašević“. Te noći je došao kombi i parkirao se ispred „garaže“. Čulo se otključavanje vrata i on je rekao: „Evo dolaze po mene“. Vrata se otključavaju i ulaze Goran ili Zoran Pušara i Gašović i izvode napolje moga oca, Aliju Kovačevića i Hamiza Hrgića. Čim su ih zveli počeli su ih tući. Moj otac je molio Gašovića: „Molim te Zorane nemoj, šta sam ti uradio“. I kada mi je sve ovo ispričala Džuma Kukuruz, ja sam joj tek tada rekao da sam sin Alije Bašića. Istu priču sam čuo i od Zekije Šehović, koja je takođe bila zarobljena. Takođe su o ovome pričale i zaštićene svjedokinje J.D., i M.D., na suđenjima u BIH i u Hagu. J.D. je izjavila da je vidjela da Gašović udara mog oca palicom, koji posrće. Vidjela je sa vrata da su mog oca i još ovu dvojicu ubacili u kombi - istakao je on.

On je u svom iskazu saopštio i kada su pronađene kosti njegovog pokojnog oca. Sudu je kazao da su na padinama Igmana u selu Ušivak, našli robnicu 1999. godine, odnosno u selu Vučine.

- Ukupno je pronađeno 80 grobinca u opštini Hadžići. Pravio se put i na tom rejonu je bilo 10-tak grobnica, a u zadnjoj je bilo 14 lica. Otkrio je Gašović, da li za pare ili ne, ne znam. Tada je pronađen i moj otac, koji je identifikovan 2000-te. Polomljena mu je lobanja, vilica. Od 48 zarobljenika o kojima sam već rekao, a koji su bili na spisku zaokruženi crvenom olovkom, njih 90 % je bilo školovanih, uglednih i bogatih ljudi - saopštio je on  odgovarajući na pitanja advokata Dalibora Tomovića, punomoćnika oštećene Feride Nišić.

Odgovarajući na pitanja advokat Danila Mićovića, branioca optuženog, svjedok je rekao da je Zoran Gašović u to vrijeme bio običan pripadnik srpske policije u maju 1992., ali da bi se dokazao postao je poznati kostolomac. Ukazao je da je  Gašović je imao pretpostavljene: " Tihomir Glavaš, Krstić, stari policajac Mijatović Franko, Ratko Radić, načelnik srpske opštine Hadžići, koji je davao prljave poslove da odradi Gašović jer nije bio iz Hadžića“.

Advokat Danilo Mićović je pitao da li je svjedoku poznato da su dva kuma i dva rođaka ubijena ubijena, da su majka i kćerka optuženog Zorana Gašovića teško ranjene 1995.

Svjedok je naveo da nema pojma o tome.

- On je uradio zločine, ne bi me iznenadilo da su mu sve pobili - odgovorio je Bašić.

Advokat Mićović je prigovorio njegovom svjedočenju, ističući da u prethodne četiri izjave nikada nije pomenuo Gašovića kao danas.

Bašić je kazao da je tužilac u BIH sam određivao šta će da unese u zapisnik, te da je danas u Višem sudu u Podgorci postavljeno mnogo više pitanja, tako da se njegov iskaz proširio.   

Svjedok Nermin Musić izjavio je da je imao 15  godina kada je 1992. rat počeo u BIH, te da mu je u Hadžićima ubijen otac Adil.

-Kada se počelo „kuhati“, sa majkom i sestrom smo izbjegli u Suhodol, iz bezbjedonosnih razloga, a zatim u Lepenicu kod Kiseljaka. Tu smo ostali dva tri mjeseca. Naša kuća je prva koja je napadnuta i pucalo se na nju. Saznao sam od amidže/strica Dževada Musića da su neke ubili u selu Musiće, a mog oca su odveli. Ismet Halid Musić je došao u selo Musiće da ih izvuče, jer je tada bio napad. Uspio je da se sakrije i nisu ga uhvatili. Gašovića nisam poznavao. Saznao sam od Mehmeda Musića i Halida Musića koji su izašli iz zarobljeništva da su malterirali i tukli ih u „garaži“ i „sportskom objketu“ u Hadžićima- kazao je in i dodao:

"Po njihovoj priči najviše ih je maltretirao Gašović. Meni je cilj da se nađe moj nestali otac. Od logoraša saznajem da je Gašović učestvovao u prozivanju i odvođenju moga oca u kasarnu na Lukavici."

-Bila je grupa od 260 ili 280 ljudi, od čega je odvojena grupa od 46 ljudi. Sjutra dan kada su ušli zarobljenici u prostoriju gdje su se nalazili njih 46, vidjeli su zidovi bili krvavi...O njima više nije bilo ni traga ni glasa“, rekao je svjedok Musić. Dodao je da je njegov otac Adil Musić prije rata bio moler. Naveo je da je sve informacije dobio od preživjelih logoraša za događaje u objektima „garaža“, „sportski centar“, „Lukavicu“.Meni je interes da znam đe su kosti moga oca, a za ostalo imate vjerodostojne svjedoke. Ja nemam neposrednih saznanja o ratnim dešavanjima.  Iz sela Kovačevići je odvedeno i ispred „Doma“ u Hadžićima ubijeno 14 lica, ali ne znam ko ih je ubio. Njihovi leševi su pronađeni u kamenolomu Krupac. Spominjalo se da je u transportu tih 14 leševa učestvovao Gašović, ali ne znam ko je pričao - rekao je svjedok. 

Advokat Danilo Mićović je prigovorio njegovom iskazu, ocjenjujući da je očigledno svjedok instruiran da doradi svoja ranija kazivanja kako bi otežao krivično pravni položaj optuženom Gašoviću.

Zoran Gašović se tereti da je kao pripadnik civilne policije bosanskih Srba u periodu od maja do decembra 1992. godine učestvovao u širokom i sistematskom napadu na civilno stanovništvo u Hadžićima. Optužnica obuhvata ubistva, zatvaranja u "Garaži", mučenja Zaima i Avde Hisovića, kao i silovanje trudne žene koja je nakon zlostavljanja izgubila dijete. Takođe, Gašoviću se na teret stavlja da je pomogao u prisilnom preseljenju oko 280 civila, od kojih je 48 kasnije ubijeno.

Svjedok o zločinu u Hadžićima: "Moj otac je ubijen kao civil, a deset rođaka je strijeljano"