Sve za fotelju, fotelju ni za šta

Ostavka kao čin moralne odgovornosti prava je rijetkost u Crnoj Gori.

Činjenica da čelnike bezbjednosnog sektora i rukovodioce pravosudnih institucija ni dva masakra u vrlo kratkom periodu, ni protesti sa zahtjevima da podnesu ostavke, ni kritike na račun rada pravosuđa i očigledni propusti u njihovom radu nisu natjerali da se povuku, govori samo jedno – da su im fotelje i funkcije, a samim tim i prinadležnosti koje uz njih idu ispred svega, prvenstveno ispred odgovornosti prema građanima kojima su dužni da ispostave rezultate. Na dan kada su obilježene 22 godine od ubistva glavnog i odgovornog urednika "Dana" Duška Jovanovića, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović pozvao je s mjesta zločina čelnike nadležnih institucija da podnesu ostavke i ustupe mjesto sposobnijima ukoliko ne mogu da rasvijetle ubistvo novinara.

– Ako ljudi na čelu nadležnih institucija, prije svega mislim na VDT, ne mogu da isporuče pravdu u slučaju ubistva Duška Jovanovića, neka napuste funkcije, doći će neko drugi ko to može da uradi – kazao je Milatović 27. maja odajući poštu prvom čovjeku "Dana" na mjestu njegovog ubistva.

Da se niko, pa ni vrhovni državni tužilac Milorad Marković, neće osjetiti prozvanim zbog poruke s najvišeg državnog vrha, to je potpuno jasno, a, nažalost, bilo bi neočekivano da se desi drugačije. Ostavke kao čin moralne odgovornosti izostale su u Crnoj Gori bezbroj puta. Ostaće zabilježeno da je zbog željezničke nesreće na Bioču, koja se dogodila 2006. godine, ostavku podnio tadašnji ministar pomorstva i saobraćaja Andrija Lompar. Ostavku je podnio iz moralnih razloga, navodeći objektivnu odgovornost za tragediju u kojoj je poginulo 47 putnika, a povrijeđeno više od 200. Međutim, njegova ostavka tada nije prihvaćena, a on je istu funkciju nastavio da obavlja i u narednom mandatu.

Zahtijevalo bi puno vremena i novinskog prostora kada bismo krenuli da nabrajamo zbog čega su sve u protekle više od tri decenije čelnici bezbjednosnog sektora i pravosuđa morali da podnesu ostavke, a nije im bilo ni na kraj pameti da to učine. Naprotiv, često su se osvetnički odnosili prema onima koji su to od njih zahtijevali, nastavljajući pritom da ponavljaju greške i da zatvaraju oči pred očiglednim problemima kojima je i njihovo nečinjenje umnogome doprinosilo.

Doktor nauka bezbjednosti Ivan Pekić ističe da izostanak ostavki u Crnoj Gori nakon tragedija i snažnih društvenih protesta ukazuje na duboku institucionalnu samodovoljnost i deficit demokratske političke kulture.

– Kada ni masovni društveni pritisak ne proizvodi institucionalnu samorefleksiju, tada se otvara pitanje stepena otuđenosti državnog aparata od društva kojem bi morao služiti. Takav model proizvodi dugoročno veoma opasne posljedice, tačnije eroziju povjerenja građana, slabljenje legitimiteta institucija i razvoj percepcije da bezbjednosni aparat postoji radi zaštite političkog sistema, a ne radi zaštite cjelokupnog društva – kazao je Pekić za "Dan".

Prema njegovim riječima, kada predsjednik države javno poziva vrh tužilaštva da podnesu ostavke ukoliko institucija nije sposobna da obezbijedi pravdu, tada se zapravo otvara fundamentalno pitanje odnosa funkcije i odgovornosti.

– U razvijenim demokratijama javna funkcija podrazumijeva mjerljivost rezultata i spremnost da se snose posljedice institucionalnog neuspjeha. U Crnoj Gori je, međutim, tokom decenija razvijan suprotan model – funkcija je često shvatana kao politički status i mehanizam moći, a ne kao privremena i odgovorna služba građanima. Posebno je značajan slučaj neriješenog ubistva Duška Jovanovića, koji prevazilazi okvir pojedinačnog krivičnog djela i postaje pitanje političke stabilnosti i kredibiliteta pravne države. U teoriji vladavine prava sposobnost države da rasvijetli napade na novinare predstavlja jedan od ključnih pokazatelja demokratske konsolidacije. Dugotrajna neriješenost tog slučaja proizvodi percepciju selektivne pravde i institucionalne nemoći pred politički osjetljivim predmetima. Time se podriva ne samo povjerenje u tužilaštvo i pravosuđe, već i ukupna legitimnost države kao neutralnog garanta prava i bezbjednosti – naglašava Pekić.

Ističe da najdublji problem nije izostanak pojedinačnih ostavki, već činjenica da u Crnoj Gori još uvijek nije izgrađena kultura institucionalne odgovornosti.

Ne mogu se dovijeka pravdati greškama prethodnika

Advokat Radulović podsjeća da su posljednje ozbiljne ostavke u vrhu bezbjednosnog sektora zabilježene 2015. godine, kada je ostavku podnio tadašnji pomoćnik direktora policije Milan Tomić, i 2018. godine, kada su ostavke podnijeli tadašnji direktor policije Slavko Stojanović i načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Jovica Rečević.

– Danas je paradoks što aktuelni čelnici bezbjednosnog sektora gotovo svakodnevno ukazuju na propuste svojih prethodnika, ali upravo time dodatno potvrđuju da ni nakon više godina nijesu uspjeli da uspostave efikasniji sistem. Ako je sve problem naslijeđen od ranijih struktura, postavlja se logično pitanje šta je konkretno promijenjeno i zašto su bezbjednosni izazovi i dalje prisutni u gotovo istom ili čak težem obliku. Ne može se godinama vlastita neuspješnost objašnjavati isključivo greškama prethodnika jer u jednom trenutku naslijeđeni problemi prestaju da budu izgovor i postaju odgovornost onih koji su preuzeli upravljanje sistemom. Upravo zato izostanak ostavki nakon najtežih bezbjednosnih događaja ostavlja utisak da je nestao čak i onaj minimum političke i moralne odgovornosti koji je, makar formalno, djelimično postojao ranije – ističe Radulović.

– Bez nje nema pune demokratizacije sektora bezbjednosti, nema stvarne vladavine prava i nema stabilnog povjerenja građana u državu. Društvo u kojem ozbiljni institucionalni neuspjesi ne proizvode personalne i političke posljedice postepeno normalizuje neodgovornost kao standard funkcionisanja sistema. Upravo tu leži jedna od najvećih bezbjednosnih i demokratskih slabosti savremene Crne Gore – ocijenio je Pekić.

On smatra da je fenomen odsustva moralne i komandne odgovornosti u Crnoj Gori potrebno posmatrati kroz širi okvir teorije bezbjednosnog sektora, tranzicione demokratije i zarobljenih institucija.

Nijedna funkcija nije iznad odgovornosti

Prema Pekićevim riječima, partitokratski model vlasti, karakterističan za postautoritarne i tranzicione sisteme, proizveo je specifičnu bezbjednosnu arhitekturu u kojoj su pravosuđe, policija i obavještajni sektor decenijama funkcionisali ne samo kao državni organi, već i kao instrumenti političke stabilizacije vladajućih struktura.

– Posljedica takvog razvoja jeste slabljenje profesionalne etike i stvaranje zatvorenog institucionalnog kruga u kojem se odgovornost ne percipira prema građanima i ustavnom poretku, već prema političkim centrima moći koji garantuju kontinuitet funkcija. U takvom sistemu ostavka ne predstavlja čin institucionalne odgovornosti, već potencijalnu prijetnju cijeloj mreži političko-bezbjednosnih odnosa, jer bi svako prihvatanje odgovornosti moglo otvoriti pitanje sistemskih propusta, hijerarhijskih veza i političke zaštite. Iz perspektive teorije demokratske kontrole sektora bezbjednosti, posebno zabrinjava činjenica da u Crnoj Gori gotovo ne postoji razvijena kultura komandne odgovornosti – naglašava Pekić.

Pojašnjava da u funkcionalnim demokratijama odgovornost rukovodilaca ne nastaje tek kada se utvrdi njihova direktna krivična odgovornost, već onda kada institucija kojom rukovode evidentno ne ostvaruje svoju osnovnu funkciju zaštite građana i ustavnog poretka.

– Upravo zato su u razvijenim sistemima ostavke često politički i moralni instrument očuvanja institucionalnog integriteta. One služe vraćanju povjerenja javnosti i potvrdi principa da nijedna funkcija nije iznad odgovornosti. U Crnoj Gori, međutim, dominira potpuno suprotan obrazac, a očuvanje funkcije postaje važnije od očuvanja povjerenja u instituciju – zaključio je Pekić.

– Problem nije reducibilan na pojedinačne slučajeve ili karakter pojedinih funkcionera, već predstavlja posljedicu dugotrajno oblikovanog modela upravljanja državom u kojem je politička lojalnost sistemski potisnula principe profesionalne autonomije, meritokratije i demokratske odgovornosti. U savremenim studijama civilno-vojnih i civilno-policijskih odnosa upravo je institucionalna kultura ključni indikator sposobnosti države da uspostavi balans između moći i odgovornosti. U Crnoj Gori taj balans nikada nije u potpunosti bio razvijen – kazao je Pekić.

Advokat Veselin Radulović smatra da ostavke kao čin moralne odgovornosti izostaju zato što je u Crnoj Gori koncept moralne odgovornosti već godinama potisnut političkom i institucionalnom logikom opstanka na funkciji po svaku cijenu.

Šta je učinjeno od trenutka preuzimanja funkcije?

Prema riječima advokata Radulovića, poziv predsjednika države da vrhovni državni tužilac podnese ostavku ukoliko ne može da isporuči pravdu u predmetu ubistva Duška Jovanovića otvara legitimno pitanje odgovornosti institucija za rezultate.

– Međutim, utisak je da se radi o jednoj vrsti neprimjerene političke promocije jer treba imati u vidu da aktuelni VDT ne može snositi odgovornost za propuste koji su nastajali tokom više od dvije decenije kada on nije ni bio dio tužilačke organizacije. Kao što se odgovornost ne može izbjeći pozivanjem na naslijeđene probleme, tako se ne može ni mjeriti isključivo naslijeđenim problemima, jer bi svaki novi rukovodilac bio unaprijed osuđen za greške svojih prethodnika. Pravo pitanje je šta je učinjeno od trenutka preuzimanja funkcije i da li postoje vidljivi rezultati u otklanjanju ranijih propusta – ukazao je Radulović.

– Osim toga, upitan je i lični integritet i moral brojnih funkcionera koji u životu nijesu nikada radili ništa, pa pitanje opstanka na funkciji doživljavaju kao životno pitanje jer su svjesni svojih kapaciteta, odnosno svoje nesposobnosti. Samo dva masovna zločina na Cetinju u razmaku od svega nekoliko godina morala bi predstavljati ozbiljan alarm za državu. Izostanak ostavki ostavlja utisak da u sistemu ne postoji mehanizam preuzimanja odgovornosti ni za najteže tragedije. Umjesto toga, studenti koji su tražili odgovornost označeni su od strane vrha bezbjednosnog sektora i političke partije koja tim sektorom upravlja kao saradnici kriminalnih klanova – rekao je Radulović za "Dan".

Institucionalni neuspjeh države

Pekić ističe da dva masovna ubistva u kratkom vremenskom intervalu predstavljaju ozbiljan indikator krize nacionalne bezbjednosti, jer ukazuju na moguće slabosti preventivno-obavještajnog sistema, procjene rizika, međuinstitucionalne koordinacije i sposobnosti države da identifikuje bezbjednosne prijetnje prije njihove eskalacije.

– U savremenim bezbjednosnim studijama ovakvi događaji se ne analiziraju isključivo kroz individualnu odgovornost izvršioca, već i kroz koncept "institucionalnog neuspjeha države". U tom smislu postavljaju se pitanja da li su postojale procjene rizika, da li su službe imale informacije, da li su mehanizmi nadzora funkcionisali i da li je sistem mogao preventivno djelovati. Upravo iz tih razloga u demokratskim državama nakon ovakvih tragedija dolazi do ostavki ministara, direktora policije ili rukovodilaca bezbjednosnih agencija, čak i kada njihova direktna pravna odgovornost nije utvrđena. Suština takvih poteza nije priznanje lične krivice, već prihvatanje političke i institucionalne odgovornosti za stanje sistema kojim upravljaju – objašnjava Pekić.

Prema njegovim riječima, najveći problem je kultura nekažnjivosti i odsustvo političke tradicije preuzimanja odgovornosti.

– U Crnoj Gori se ostavka često doživljava kao poraz, a ne kao čin integriteta. Zato se funkcije uglavnom napuštaju tek nakon smjene, isteka mandata ili sudskog postupka, dok je dobrovoljno povlačenje zbog ozbiljnog narušavanja povjerenja javnosti izuzetno rijetka pojava. Građani imaju pravo da očekuju da najviši funkcioneri pokažu isti standard odgovornosti koji institucije zahtijevaju od običnih građana. Ako nakon tragedija, bezbjednosnih propusta, dugogodišnjih neriješenih slučajeva i ozbiljnog pada povjerenja javnosti ne postoji nikakav oblik odgovornosti, onda se šalje poruka da su samo funkcije zaštićene, a odgovornost rezervisana samo za niže nivoe sistema. To dugoročno urušava povjerenje u državu i njene institucije – upozorio je Radulović.

Preuzmite našu aplikaciju