Zavisni i u nezavisnoj državi

Prije nego što je Crna Gora izašla iz zajedničke države oštrice kritike na račun zarobljenosti pravosuđa i bezbjednosnog sektora često su adresirane na Beograd, a crnogorska vlast je i nakon referenduma za svoje greške nastavljala da optužuje srpske vlasti koje su, navodno, uživale da podmeću klipove pod točkove mlade države na njenom putu u svijetlu evropsku budućnost. No, koliko god se vlast, predvođena DPS-om, upinjala da nekog drugog optuži, kristalno jasno su isplivavala njihova nepočinstva, a još evidentnija je bila servilnost sudstva, tužilaštva i policije da budu na usluzi vladajućem režimu umjesto građanima. Dovoljno je prisjetiti se duvanske afere, afere "S.Č.", zatim slučaja "Telekom", afera "Listing", "Limenka", "Koverta" i još mnogih drugih koje su decenijama pogađale ovu državu ostavljajući trajni pečat na njenu budućnost i na budućnost generacija koje su težile da žive u pravno uređenom sistemu, ali im to nije bilo omogućeno. Pomenute afere možda i ponajbolje oslikavaju nepostupanje nadležnih državnih organa u skladu s obavezama koje im zakon nameće, a, s druge strane, ogoljavaju i njihovo postupanje koje je direktno išlo naruku ključnim akterima, u tom momentu uglavnom na najvišim ili visokom državnim funkcijama. Činilo se, a to su pokazale i optužnice protiv pojedinih policijskih i pravosudnih funkcionera u prethodnom periodu, da je mnogima od njih u to vrijeme jedini zadatak bio da zaštite vrh vlasti, a ne zakon... Koga briga za građane i njihova prava, još manje za ugled države dok su se kleli u ljubav prema njoj istovremeno papreno naplaćujući patriotska osjećanja na štetu budžeta te iste domovine.

Sagovornike "Dana" ne iznenađuje optužba Mila Đukanovića: Brisel nije pominjao kad je šverc cigareta cvjetao

Najsramnije stranice novije crnogorske istorije vezane su, ipak, za nerasvijetljena ubistva, a teško ih je nabrojiti od 2006. naovamo... Dvije godine prije referenduma o obnovi nezavisnosti Crne Gore, 27. maja 2004. godine, ispred redakcije dnevnih novina "Dan" ubijen je glavni i odgovorni urednik naših novina Duško Jovanović. Taj zločin do danas je nerasvijetljen, ne zna se ko su ubice, organizatori i nalogodavci... Ne zna se ni šta je bio motiv surove likvidacije simbola slobodne riječi i istraživačkog i hrabrog novinarstva... Nedavno je dugogodišnji predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović, gostujući u jednoj televizijskoj emisiji, kao motiv ubistva Jovanovića naveo namjeru određenih krugova da spriječe da Crna Gora krene putem nezavisnosti... Požalio se i da mu nije bilo lako kada su građani ispod prozora njegovog kabineta, nakon ubistva Jovanovića, uzvikivali: "Milo, ubico"... Da li, možda, može da zamisli kako je svih ovih godina, a prošle su 22, bilo porodici Duška Jovanovića, njegovim prijateljima i saradnicima koji su uporno tražili pravdu i istinu o zločinu, a nisu dobili ništa osim jedinog pravosnažno osuđenog saizvršioca u tom zločinu?! Nažalost, ni ovi koji su došli poslije Mila nisu daleko odmakli u rasvjetljavanju ubistva urednika "Dana", iako su se zaklinjali da im je to prioritet kad osvoje vlast, a nakon što su zasjeli u fotelje Jovanovića se sjete samo kad treba da uberu koji politički poen kod svog biračkog tijela. Nerasvijetljeno ubistvo Duška Jovanovića pune 22 godine ostaje najmračniji primjer zarobljenosti institucija – bezbjednosnog sektora i pravosuđa, odakle i dalje, osim uopštenih fraza i floskula, nema konkretnih naznaka da će pravda zakucati na vrata umiješanih u taj zločin.

Politika i danas, kao što je to bio slučaj u vrijeme trodecenijske vlasti predvođene DPS-om, kadrira u policiji, tužilaštvu, sudstvu... Političke igre igraju se oko najviših funkcija u tim institucijama, ali jednaka pažnja poklanja se i nižim mjestima, jer se tako stvara sigurna baza za obračun s političkom konkurencijom. Nova vlast je, jednostavno, preuzela staru praksu i to je jasno i najvećim laicima. Pritom su zadržali na određenim pozicijima kadrove koji su bili bliski bivšoj vlasti, dajući im na taj način priliku da sjede na dvije stolice, što dodatno zbunjuje građane koji sve manje vjeruju insitucijama koje plaćaju iz svog džepa. Sve dok političari budu hapsili, vodili istrage i donosili presude nema te evropske budućnosti koja može popraviti sumornu crnogorsku svakodnevicu.

Crnoj Gori nedostaju snažne insitutucije, nezavisno pravosuđe, bezbjednosni sektor oslobođen od političkog i kriminalnog uticaja... Da li običan građanin očekuje mnogo ako to traži od države koja danas obilježava jubilej 20 godina od obnove nezavisnosti? Naprotiv... To bi trebalo da se podrazumijeva, jer je upravo od toga satkana riječ patriotizam – od ljubavi prema državi koja tu ljubav može i mora da uzvrati građanima.