Briselsko "da" koje kroti antievropske trojanske konje

Crna Gora se nalazi u ključnoj fazi svog evropskog puta, gdje se svaki pređeni korak mjeri većom odgovornošću nego ikada ranije.

Poruke iz Brisela su jasne: vrata su otvorena, ali ulazak u evropsku porodicu više ne podrazumijeva samo ispunjavanje tehničkih kvota, već i duboku unutrašnju stabilnost, koju Crna Gora tek treba da dokaže. Unutrašnje političke podjele, koje decenijama oblikuju društvenu stvarnost, postale su predmet posebne pažnje evropskih partnera, koji kroz najavljene zaštitne mehanizme žele da osiguraju da buduća članica ne postane "kočnica" unutar sistema.

Evropska komesarka za proširenje Marta Kos nedavno je iznijela realnu mogućnost širenja Unije u narednim godinama, ističući Crnu Goru kao predvodnika. Ipak, njena najava posebnih zaštitnih mehanizama u pristupnom ugovoru razotkriva suštinu briselskog opreza.

– Sporazum o pristupanju Crne Gore biće prvi koji će uključivati posebne zaštitne mehanizme, izvučene iz iskustva sa Mađarskom. Tvrdim da je riječ o tome da unutar Unije ne nastaju trojanski konji. Da ste me o tome pitali prije pet ili deset godina, rekla bih da je to apsurd. Ali sada shvatamo da moramo da budemo u stanju da se zaštitimo – kazala je Kos.

Ova izjava jasno definiše najveći strah Brisela, a to je ulazak države koja je iznutra toliko podijeljena da bi sjutra mogla postati faktor destabilizacije unutar same Unije.

Ovakva pozicija Brisela ne znači da EU ne vjeruje Crnoj Gori. Naprotiv, da ne postoji vjera u naš kapacitet, proces bi bio zaustavljen. Zaštitni mehanizmi su odgovor na realnost u kojoj antievropski elementi i dalje imaju snažan uticaj u regionu, pa i unutar same Crne Gore.

Politički analitičar Davor Đenero ističe u izjavi za portal "Standard" da ovi mehanizmi zapravo nisu novina, već plod dugoročnih iskustava EU sa državama koje su nakon ulaska pokazale demokratsku regresiju. Dok ministarka evropskih poslova Maida Gorčević i drugi crnogorski zvaničnici ističu potpunu posvećenost države evropskoj agendi, iz Brisela stižu opomene da se politička nesigurnost i podjele vide jasnije nego što domaća elita želi da prizna.

– Jasno je da je crnogorsko društvo podijeljeno – većina jeste proevropska, ali postoje i snažne antievropske, proruske i velikosrpske političke snage, od kojih su neke dio aktuelne vlasti – naveo je Đenero.

Pet poglavlja do prekretnice

Crna Gora se trenutno nalazi pred tehničkim i političkim ultimatumom: do juna je neophodno zatvoriti četiri ili pet ključnih pregovaračkih poglavlja kako bi se proces održao u životu. Ovo nije samo pitanje usklađivanja zakona, već demonstracija sposobnosti državnog aparata da funkcioniše uprkos političkoj buci. Svaki neuspjeh u ovom kratkom roku dodatno bi osnažio skeptike unutar EU koji zagovaraju još strože uslove. Uspjeh bi, sa druge strane, zacementirao poziciju predvodnika u procesu proširenja.

Suština problema leži u činjenici da što je Crna Gora bliža cilju, to su njeni unutrašnji lomovi vidljiviji. Politički zvaničnici često govore o istorijskim šansama, ali rijetko o istorijskoj odgovornosti. Svaki potez koji vodi ka radikalizaciji ili povratku na antizapadne pozicije sada direktno aktivira alarme u EU. Zaštitni mehanizmi nisu znak nepovjerenja, već osigurač koji Brisel instalira kako bi se zaštitio od političkog avanturizma.

– Ugradnja takvih mehanizama pokazuje da Unija Crnu Goru vidi kao narednu članicu i želi da osigura stabilnost i očuvanje svojih vrijednosti nakon pristupanja – naglašava Đenero.

Zaštita kao potvrda članstva

Đenero smatra da uvođenje ovih mehanizama treba tumačiti kao pozitivan signal, jer oni pokazuju da EU zaista vidi Crnu Goru kao narednu članicu. Ipak, on upozorava da evropski donosioci odluka jasno prepoznaju realnost na terenu. On naglašava da su zaštitne mjere garancija da se demokratska regresija kakva je viđena u pojedinim državama nakon 2004. godine neće ponoviti u slučaju Crne Gore.

Ovo je posljednji voz koji Crna Gora ne smije propustiti zbog partijskih kalkulacija. Šansa koja se sada nudi neće se ponoviti u ovakvom formatu, a cijena koju će država platiti ako dozvoli da je unutrašnje podjele ponovo povuku unazad biće trajna marginalizacija.

Potrebna politička sinergija

Za brže pristupanje EU neophodan je sinergetski efekat svih parlamentarnih aktera, ali realnost u Skupštini Crne Gore sugeriše suprotno. Činjenica da je DPS povukao svoje predsjednike radnih tijela i potpredsjednika Skupštine šalje poruku o dubokom neskladu unutar ključnih institucija. Evropski put zahtijeva nacionalni konsenzus, koji je trenutno žrtva dnevne politike. Bez povratka na zajednički imenitelj kada su u pitanju evropski zakoni, Crna Gora rizikuje da sopstvenom političkom trgovinom zaustavi proces koji građani dominantno podržavaju.

Brisel nam pruža ruku, ali nam istovremeno stavlja i "remenicu" u vidu ugovora, kako bi bio siguran da ćemo nastaviti putem koji smo zacrtali, bez obzira na izborne turbulencije koje često donose smjene vlasti na Balkanu. Prošle su godine kada se kroz pregovore moglo prolaziti samo tehničkim štikliranjem obaveza. Danas EU traži suštinsku transformaciju društva koja podrazumijeva i političko pomirenje oko temeljnih vrijednosti, što je u Crnoj Gori i dalje na nivou teorije. Unutrašnja kohezija je postala sinonim za evropsku integraciju. Bez jasnog otklona od retrogradnih politika koje dovode u pitanje građanski karakter države, Crna Gora rizikuje da postane založnik sopstvenih protivrječnosti na samom pragu EU. Politička elita mora razumijeti da zaštitni mehanizmi nisu kazna, već posljednja opomena da se država ne vodi partijskim interesima pred izborne cikluse, već državnim interesima koji nadilaze mandate. U suprotnom, "trojanski konji" o kojima govori Marta Kos neće biti samo metafora, već realna blokada za generacije koje dolaze.

Preuzmite našu aplikaciju