Iz CGO upozoravaju: Brzi zakoni, slabi rezultati reformi

Centar za građansko obrazovanje (CGO) upozorava da problem nije samo u primjeni zakona, već i u nedostatku političke volje da se civilnom društvu omogući stvarni uticaj na odluke vlasti. Evropske integracije Crne Gore sve više otvaraju pitanje suštine reformi – da li se evropski standardi zaista primjenjuju ili se njihovo formalno preuzimanje koristi kao opravdanje za ubrzavanje procedura i zaobilaženje javnosti? Dok vlasti ističu napredak u usklađivanju zakonodavstva sa evropskim pravom, izvještaj Konferencije međunarodnih nevladinih organizacija (CINGO) Savjeta Evrope ukazuje na ozbiljan jaz između normativnog okvira i prakse učešća građana u donošenju odluka.

Koordinatorka programa Demokratizacija i evropeizacija CGO Mira Popović Trstenjak ocjenjuje da ključni problem nije prvenstveno administrativne prirode, već se tiče spremnosti donosilaca odluka da prihvate stvarni uticaj civilnog društva.

– Organizacije se često pozivaju da učestvuju u procesima čiji ishod je, čini se, unaprijed određen, pa se konsultacije svode na ispunjavanje procedure umjesto na razmjenu argumenata koja može promijeniti predložena rješenja – kazala je Popović Trstenjak za "Dan".

Kao ilustraciju takve prakse izdvaja usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima i Zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost u martu ove godine, bez javne rasprave i čekanja mišljenja Evropske komisije, uprkos primjedbama Agencije za sprečavanje korupcije i civilnog sektora. Dodatni problem, kako upozorava, predstavlja upućivanje zakonskih tekstova iz ministarstava Skupštini preko poslanika vladajuće većine, čime se zaobilazi obaveza formalne javne rasprave. Ni organizovane konsultacije, prema njenim riječima, ne garantuju da će predlozi civilnog društva biti razmotreni na odgovarajući način.

– Čak i kada konsultacije budu organizovane, organizacije civilnog društva ukazuju da se njihovi predlozi često zanemaruju, dok su obrazloženja za njihovo odbijanje štura, šablonska ili potpuno izostaju – rekla je Popović Trstenjak.

Posljedice takvog odnosa vide se i u opadanju spremnosti organizacija da učestvuju u institucionalnim mehanizmima. Naša sagovornica ukazuje na poništeni javni poziv za izbor predstavnika civilnog društva u radnu grupu za izmjene Zakona o Sudskom savjetu i sudijama zbog izostanka prijava, kao i na činjenicu da se nijedna organizacija nije prijavila za radno tijelo zaduženo za praćenje Strategije zaštite prava žrtava. Ona ne smatra da se svi zakoni usvajaju isključivo iz političkih razloga i dogovora, ali upozorava na sve izraženiji raskorak između brzine usvajanja i kvaliteta primjene.

– Stiče se utisak da je vlastima često važnije da reforme dobro izgledaju u izvještajima nego da proizvedu stvarne promjene u funkcionisanju institucija i životima građana – istakla je Popović Trstenjak.

Posebno problematičnim smatra korišćenje evropskih integracija kao opravdanja za skraćivanje ili potpuno zaobilaženje javnih konsultacija.

– Evropske integracije ne smiju postati izgovor za manje demokratije u ime bržih reformi. Naprotiv, njihov smisao je upravo u jačanju demokratskih procedura, institucionalne odgovornosti i učešća građana – naglasila je Popović Trstenjak.

Za CGO je zato ključno da se uspjeh reformi ne mjeri brojem usvojenih propisa, već njihovim efektima i odgovornošću institucija.

– Suštinska demokratija zahtijeva više od formalnog prava građana da učestvuju u procesima odlučivanja. Demokratija ne podrazumijeva samo pravo građana da govore, već i obavezu institucija da ih čuju. A čuti nekoga znači biti spreman da se, na osnovu argumenata, promijeni i sopstvena odluka – zaključila je Popović Trstenjak.