Gvozdenović o političkoj kulturi: Kada argumente zamijene uvrede, dijalog gubi smisao

Parlamentarna rasprava podrazumijeva različite stavove, kritiku i političko sučeljavanje, ali se pitanje granice između oštre političke debate i ličnih obračuna sve češće nameće kao pitanje političke kulture.

Posebno u situaciji kada parlament istovremeno treba da ostvaruje zakonodavnu i kontrolnu funkciju i predstavlja prostor u kojem se čuje glas građana. Oštre riječi međusobne optužbe i prekidi sjednica posljednjih mjeseci ponovo su otvorili pitanje granice između političkog sučeljavanja i ponašanja koje narušava dostojanstvo parlamenta. Tokom jednog od posljednjih incidenata u Skupštini, 28. jula, verbalni sukob poslanika Milana Kneževića i ministra Danila Šaranovića prerastao je u situaciju u kojoj su ih drugi poslanici razdvajali. Slične scene zabilježene su i tokom Premijerskog sata u aprilu 2026. godine.

Da li politički protivnici u parlamentu još uvijek jedni druge tretiraju kao partnere u raspravi, koliko je parlament postao prostor političkog performansa, ko snosi veću odgovornost za nivo političke kulture i kakav primjer građanima svojim ponašanjem šalju njihovi izabrani predstavnici?

Konstruktivan dijalog kao temelj povjerenja

– Istovremeno, glas građana često ostaje nedovoljno prisutan u procesima donošenja odluka, istakla je Milena Gvozdenović.

U takvoj situaciji, svođenje parlamentarne rasprave na svađe i uvrede, prema njenim riječima, šalje posebno lošu poruku građanima.

Konstruktivan dijalog u parlamentu predstavlja temelj demokratskog društva i osnovni preduslov za donošenje kvalitetnih zakonskih rješenja, jer pad političke kulture direktno utiče na urušavanje povjerenja građana u cjelokupan institucionalni sistem.

Prema riječima zamjenice izvršnog direktora Centra za demokratsku tranziciju Milene Gvozdenović, parlament je po svojoj prirodi mjesto sukoba različitih političkih ideja i stavova i ne smatra da je problem u tome što su rasprave ponekad vrlo oštre. Naprotiv, kada se govori o važnim pitanjima, javnim resursima, pravima građana ili odlukama koje imaju dugoročne posljedice, od poslanika se i očekuje da budu kritični, direktni i da jasno ukažu na odgovornost.

– Tada rasprava prestaje biti smislena politička debata i pretvara se u retoriku koja uglavnom služi dnevnim političkim sukobima i tabloidnim naslovima, kazala je Gvozdenović za "Dan".

To je posebno problematično, kako navodi, jer parlament već ima ozbiljne izazove u ostvarivanju svojih osnovnih funkcija. Gvozdenović smatra da zakonodavni proces nerijetko zavisi od političke ili druge volje državnih organa koji se na pozive parlamenta odazivaju selektivno, prisustvuju ili ne prisustvuju saslušanjima i odgovaraju ili ne odgovaraju na pitanja poslanika.

– Kada parlament, pored problema u ostvarivanju svojih ključnih demokratskih funkcija, građanima kao dominantnu sliku svog rada plasira uvrede, jasno je da takvo stanje stvari ne priliči ni demokratiji, ni instituciji kakva je parlament, niti doprinosi ugledu izabranih predstavnika i povjerenju građana u institucije, zaključila je Gvozdenović.

Preuzmite našu aplikaciju