Identitet kao strategija, građansko na iskušenju

Nacionalna, vjerska, jezička i pitanja pripadnosti postaju dio političkih poruka i kampanja, otvarajući pitanje da li je riječ o spontanom odgovoru na društvene pod‌jele ili o unaprijed osmišljenoj strategiji političke mobilizacije birača.

Poslanik Građanskog pokreta URA Zoran Mikić je naveo da nije ništa novo kada se tokom približavanja izbora dobar dio političkih partija okrene kampanji sa unaprijed pripremljenim scenarijem, prema njegovim riječima, vraćanjem društva na identitetske teme i pitanja koja dijele društvo i građane. Takođe, dodaje da to nije slučajnost već često politički proračunato, naglasivši da to obično rade oni subjekti koji nemaju odgovore na suštinske životne probleme koji svakodnevno muče građane.

– Kada nemate rezultate u ekonomiji, borbi protiv korupcije, reformi pravosuđa, zdravstvu, obrazovanju ili životnom standardu, najlakše je otvoriti pitanje identiteta. Tada se građani ne pitaju koliko im je veća plata, penzija, kirija za stan, račun za struju ili cijena hrane, nego se ponovo dijele po starim rovovima – kazao je Mikić za "Dan".

Kako navodi, iz posljednjih aktivnosti određenih partija jasno se pokazuje da postoje mnogi subjekti i pojedinci koji žele etnofederalizaciju Crne Gore, što predstavlja veliku opasnost za građansku državu.

-SKUPšTINA CRNE GORE

URA smatra da Crnoj Gori ne treba politika koja stalno otvara stare rane, nego politika koja liječi društvo. Građani imaju pravo na svoj identitet, vjeru, naciju, jezik i kulturu, ali ne smiju da budu taoci političara koji ih time plaše pred svake izbore, istakao je poslanik.

Na pitanje gd‌je je u takvom političkom ambijentu mjesto građanskih partija i nezavisnih poslanika, Mikić je kazao da im je mijesto upravo gd‌je je najteže, između pod‌jela, ali jasno na strani građana Crne Gore.

– Građanska politika ne znači da nemate stav o identitetskim pitanjima. Naprotiv, građanska politika znači da poštujete svačiji identitet, ali ne dozvoljavate da se država pretvori u stalni referendum o tome ko je veći Crnogorac, Srbin, Bošnjak, Albanac, Hrvat, vjernik ili nevjernik, kazao je Mikić.

Mikić o glasanju za povećanje penzija: Građani su poslanicima vlasti na poslednjem mjestu

Koordinator Programa ljudskih prava i pravde u Građanskoj alijansi Ivan Radulović ističe da u velikoj mjeri obrazac pripremljenosti partija počiva na dugoročno prepoznatljivoj crti crnogorskog biračkog tijela.

– Istraživanja javnog mnjenja već godinama pokazuju raskorak između onoga što građani deklarativno navode kao prioritet, po pravilu ekonomiju i standard, i onoga što na kraju presudno oblikuje njihov glas na dan izbora. Identitetske i istorijske teme dokazano imaju snagu da aktiviraju emocionalnu pripadnost na način na koji socio-ekonomski programi rijetko uspijevaju, jer se ne obraćaju računici nego osjećaju pripadnosti zajednici – kazao je Radulović za "Dan".

Prema njegovim riječima, tome u prilog govori i sama politička istorija posljednjih decenija, partije koje su svoju poziciju dosljedno gradile oko nacionalnog, jezičkog ili vjerskog pitanja pokazale su se u dosadašnjoj praksi kao trajnije i otpornije na pad rejtinga od onih koje su pokušavale da se profilišu prevashodno kroz programske i ekonomske teme.

-Građanska alijansa

– Upravo zato što jedan pristup dokazano donosi politički opstanak, malo je vjerovatno da se identitetski narativi javljaju stihijski, oni se po pravilu unaprijed pripremaju i strateški plasiraju u trenutku kada partija procijeni da joj je potrebna čvršća mobilizacija sopstvene baze. Paralelno sa tim, realno je očekivati da će dio aktuelne vlasti u predizbornoj trci snažno igrati i na kartu evropskih integracija, s obzirom na to da je napredak u pregovorima sa EU trenutno jedan od glavnih segmenata u kojima postoji opipljiv rezultat za predstaviti biračima, pa će ta tema vjerovatno biti korišćena kao protivteža identitetskim porukama drugih aktera – ocjenjuje Radulović.

Pozicija građanskih partija i nezavisnih poslanika, prema njegovom mišljenju, otežana je, jer u političkom prostoru u kojem se izborni opstanak često lakše obezbjeđuje kroz identitetsku mobilizaciju, nastaje realan pritisak da se i akteri koji sebe predstavljaju kao građanski, u određenoj mjeri, prilagode istoj logici kako bi ostali politički vidljivi. Objasnio je da to ne znači nužno da je svaka partija koja sebe naziva građanskom nedosljedna, niti da je riječ o namjernoj obmani birača, već da se prije suočava sa izazovom u trenutku kada se u javnom prostoru otvori neko osjetljivo nacionalno ili istorijsko pitanje.

– Nezavisni poslanici i akteri koji dosljedno ostaju izvan te logike najčešće plaćaju cijenu manje medijske i izborne vidljivosti, s obzirom na to da se teže uklapaju u pojednostavljenu sliku dva suprotstavljena tabora oko koje se najlakše privuče pažnja javnosti, ali upravo ta dosljednost, održana kroz vrijeme i pod pritiskom, ostaje jedini objektivan pokazatelj razlike između stvarnog građanskog opred‌jeljenja i onog koje to jeste samo dok je politički udobno. Njihova vrijednost u ovakvom ambijentu leži upravo u tome što, i pored otežane pozicije, čuvaju prostor za raspravu van identitetskih podjela, prostor koji bi bez njih u velikoj mjeri ostao prazan – zaključuje Radulović.