Izbori 30. avgusta 2020. donijeli smjenjivost vlasti, ne i raskid sa starim praksama: Od velike pobjede do nedovršene promjene

Iako je ovaj datum osigurao princip smjenjivosti vlasti i otvorio vrata bržoj evropskoj integraciji, izostanak sistemskih reformi i nastavak starih političkih praksi učinili su da on vremenom izgubi svoj prvobitni politički naboj, smatraju sagovornici "Dana".

Trideseti avgust i dalje ima veliku političku težinu jer je označio kraj višedecenijske dominacije jedne partije i potvrdio mogućnost izborne promjene vlasti, smatra Nikoleta Đukanović, docent na Univerzitetu "Donja Gorica".

– Što više vremena prolazi, to se aktuelna vlast sve manje može legitimisati samom činjenicom da je smijenila DPS, a sve više mora odgovarati za rezultate sopstvenog upravljanja. Pozivanje na 30. avgust često služi kao sredstvo održavanja zajedništva veoma različitih partija i opravdavanja aktuelnih političkih aranžmana. Ipak, taj datum ne može neograničeno biti zamjena za program, odgovornost i mjerljive rezultate. Istorijska zasluga za promjenu vlasti ne daje nijednoj političkoj strukturi trajno pravo na vlast. Zbog toga 30. avgust danas sve manje treba posmatrati kao politički kapital, a sve više kao obavezu da se pokaže šta je nakon njega zaista promijenjeno – kazala je Đukanović.

Prema njenoj ocjeni, u prethodnih šest godina napredak se može prepoznati u potvrđivanju političkog pluralizma i činjenici da promjena vlasti više nije nezamisliva.

– Važan pomak ostvaren je i u evropskim integracijama, naročito nakon dobijanja IBAR-a i privremenog zatvaranja dodatnih pregovaračkih poglavlja. Crna Gora je dobila realnu priliku da predvodi proces proširenja, što jeste rezultat koji ne treba umanjivati. Mnogo toga je, međutim, moralo biti urađeno drugačije. Promjena je morala da počne jačanjem institucija, profesionalizacijom javne uprave i jasnim odvajanjem države od partijskih interesa. Umjesto toga, veliki dio energije potrošen je na raspodjelu funkcija, rekonstrukcije Vlade, međupartijske obračune i identitetske teme. Partijsko zapošljavanje nije ukinuto, već je u značajnoj mjeri postalo dostupno većem broju partija – ocjenjuje naša sagovornica.

Po njenom mišljenju, o nazadovanju se može govoriti u oblasti političke kulture, odnosa prema institucijama i sposobnosti postizanja društvenog konsenzusa.

– Produbljene su identitetske podjele, relativizovan je odnos prema državi i njenim simbolima, a politička odgovornost gotovo da nije razvijena. Dobili smo više političkog pluralizma, ali ne nužno i kvalitetnije upravljanje. Najveći propušteni rezultat jeste što izborna promjena nije iskorišćena za uspostavljanje novih standarda vršenja vlasti – smatra Đukanović.

Milatović: 30. avgust nije bio kraj promjena, već njihov početak

Prema njenoj ocjeni, partije koje su na talasu avgustovskih promjena došle na vlast brzo su se prilagodile mehanizmima vršenja vlasti, a znatno manje odgovornosti koju ona nosi.

– Pokazale su veliku sposobnost koalicionog pregovaranja, raspodjele funkcija i očuvanja političkog uticaja, ali mnogo manje spremnosti da izgrade stabilan sistem zasnovan na stručnosti, pravilima i dugoročnim javnim politikama. Prilagodile su se vlasti, ali nijesu dovoljno promijenile način na koji se vlast u Crnoj Gori tradicionalno vrši – naglasila je Đukanović.

Da je 30. avgust 2020. nesporno značajan istorijski dan za Crnu Goru smatra i Zlatko Vujović, izvršni direktor CeMi-ja i profesor na Fakultetu političkih nauka. Međutim, kako naglašava, razlog za to je činjenica da je tada prvi put došlo do promjene vlasti na izborima, demokratskim i mirnim putem, te da je Crna Gora tada pokazala "gotovo skandinavsku demokratsku zrelost".

-CEMI

– Druga velika posljedica jeste razbijanje mita o nesmjenjivosti vlasti. Ako je DPS, koji je imao izuzetno snažnu političku i partijsku infrastrukturu i vladao tri decenije, mogao izgubiti vlast na izborima, onda nijedna partija ne može računati da joj vlast trajno pripada. Politički lideri sada znaju da su funkcije koje obavljaju privremene, dok birači mnogo jasnije razumiju da njihov glas zaista može dovesti do promjene – smatra Vujović.

Naglašava da istorijski značaj 30. avgusta ne treba ni umanjivati ni pretvarati u politički mit, niti tadašnje izbore predstavljati kao ideološku revoluciju.

– Smjena DPS-a bila je posljedica više faktora. Prije svega, postojala je kritična masa građana nezadovoljnih dugotrajnom vlašću, rasprostranjenom korupcijom, partijskim zapošljavanjem, zloupotrebom državnih resursa i osjećajem da je država u velikoj mjeri poistovjećena sa jednom partijom. Značajni faktor bili su i snažna mobilizacija opozicionih birača i spoljni uticaj. O angažmanu Srbije i predsjednika Aleksandra Vučića i dolasku birača iz Srbije i Republike Srpske nijesu govorili samo politički protivnici tadašnje opozicije, već i pojedini lideri pobjedničkih struktura – navodi Vujović.

On najznačajniji napredak u prethodnim godinama vidi u procesu pristupanja EU, uz napomenu da se to ne može isključivo pripisati ni smjeni vlasti 2020, ni aktuelnoj Vladi, već prvenstveno geopolitičkim okolnostima. S druge strane, kako ističe, unutrašnja transformacija društva i institucija vrlo je problematična.

– Nesporno je da je došlo do određenih pomaka u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije, Međutim, ta borba ne smije biti predstavljena kao politički obračun sa bivšim režimom, kako to rade neki partijski lideri vladajuće većine. Imamo značajan broj postupaka protiv nekadašnjih visokih funkcionera, ali nakon šest godina veoma malo postupaka protiv visokih funkcionera vlasti formiranih nakon 2020. Ako budemo čekali novu promjenu vlasti da bi se otvarali postupci protiv ljudi koji danas obavljaju najviše funkcije, samo ćemo reprodukovati isti problem. Ponovo ćemo imati utisak da se neko procesuira zato što je postao bivša vlast, a ne zato što postoje dokazi da je prekršio zakon – naveo je Vujović.