Između vlasti, opozicije i čistke "po dubini"

U političkom vakuumu koji traje već nedjeljama, koalicija koja je decenijama bila stožer otpora bivšem režimu sada se suočava sa dosad nezabilježenim paradoksom: dok jedan konstituent napušta vlast i gubi funkcije, drugi u njoj čvrsto ostaje, preuzimajući čak i mjesta koja su pripadala dojučerašnjem najbližem savezniku.

Politička kriza unutar vladajuće većine eskalirala je odlukom Predsjedništva DNP-a da napuste Vladu i skupštinsku većinu, uz uskraćivanje podrške gradonačelniku Podgorice Saši Mujoviću. Lider DNP-a Milan Knežević tada je saopštio da je zadužen da sa Mandićem obavi razgovor o daljoj saradnji, uz opasku da je malo neobično da dio koalicije bude vlast, a dio opozicija. Ta "neobičnost" je u praksi poprimila obrise otvorenog političkog rata, ali ne između dva srpska pola, već na relaciji DNP – Pokret Evropa sad (PES).

Dok se čeka "bratski dogovor" Mandića i Kneževića, premijer Milojko Spajić nije gubio vrijeme i već je "počistio" kadrove DNP-a iz ministarstava, a prema svim najavama, sličan scenario priprema se i "po dubini" i "po širini". Na udaru će se naći funkcioneri u državnim preduzećima, ali i u službama Glavnog grada. Ono što ovaj proces čini analitički intrigantnim jeste činjenica da pozicije koje napuštaju ljudi Milana Kneževića sve češće popunjavaju kadrovi bliski Novoj srpskoj demokratiji, čime se dodatno produbljuje jaz unutar ZBCG.

Knežević je na februarskoj pres-konferenciji bio izričit: "Što se nas tiče, premijer može u ponedjeljak sve te ljude da smijeni". Spajić je tu poruku očigledno shvatio doslovno. Međutim, time se otvara pitanje moralne i političke održivosti koalicije u kojoj jedna partija mirno posmatra kako izvršna vlast degradira njenog koalicionog partnera, dok istovremeno u toj istoj vlasti jača sopstvene pozicije.

Nova srpska demokratija je na sjednici svojih stranačkih organa zauzela suprotan stav od DNP-a. Proklamujući atmosferu "zajedništva i potpunog razumijevanja", Mandićeva partija je potvrdila da se stečena prava i politička dostignuća ostvarena ulaskom u izvršnu vlast 2024. godine ne smiju olako izgubiti niti odbaciti. Za NSD je opstanak unutar parlamentarne većine strateški interes kako bi se spriječio povratak DPS-a, čak i ako to znači prihvatanje činjenice da je njihov ključni partner – DNP – praktično izguran na političku marginu.

NSD je aklamacijom dala mandat Mandiću da sa Spajićem i drugim liderima većine definiše "zajednički pristup pitanjima bliskim srpskom narodu". Ipak, teško je definisati zajednički interes ako DNP i NSD više ne dijele istu političku sudbinu, iako ih platforma na kojoj su ušli u vlast i dalje čvrsto vezuje. Dok DNP prelazi u opozicione klupe, NSD se drži teorije da se dugogodišnji ustavni i zakonski problemi ne mogu riješiti u kratkom roku, pa je prisustvo u institucijama jedini način zaštite srpskog naroda. Na drugoj strani, u DNP-u smatraju da se ta pitanja mogu riješiti mnogo brže ukoliko ima volje, u praksi već poznatom metodom dopunom Ustava.

U politici, kao i u životu, tišina često govori više od saopštenja. Neodržavanje sastanka najavljenog u februaru jasna je poruka da se putevi NSD-a i DNP-a, makar u ovom mandatu, račvaju u različitim pravcima. Dok se Knežević priprema za opoziciono djelovanje i jačanje nacionalnog identiteta kroz otpor Spajiću, Mandić bira institucionalni pragmatizam. Cijenu tog rascjepa najviše će platiti kadrovi "po dubini", koji su postali moneta za potkusurivanje u igri u kojoj se zajedništvo pominje samo u saopštenjima, a u praksi prevladava zakon jačeg.