Jokić: Vlast navikla na monolog, nerado polaže račune

Građanska aktivistkinja Bojana Jokić smatra da u Crnoj Gori nerijetko svjedočimo drugim praksama, te da se komunikacija između donosilaca odluka i onih kojih su ih birali vodi jednosmjerno, da se svodi na partijska saopštenja, politički monolog, a da se nezgodna pitanja ignorišu bez ikakvih posljedica. 

Pitanja o nepotizmu, partijskom zapošljavanju i pojedinim odlukama koja je ministru vanjskih poslova Ervinu Ibrahimoviću uputila studentkinja Ajla Drešević, kao i reakcija i ministra i njegove partije, danima su u fokusu javnosti. Ovaj slučaj još jednom je otvorio pitanje koliko je prostor za dijalog između predstavnika vlasti i građana zaista otvoren, te u kojoj su mjeri nosioci javnih funkcija svjesni odgovornosti koju ta pozicija nosi, naročito kada je riječ o obavezi da se na kritička pitanja odgovori argumentovano i bez diskreditacije. Prema ocjeni Bojane Jokić, u crnogorskoj politici postoji obrazac da se izbjegava polaganje računa, koji se toliko uporno ponavlja da smo na njega i navikli.

– Kada funkcioner dobije pitanje koje mu ne odgovara, ne odgovori na njega, već napadne onoga ko pita. Ospori izvor. Promijeni temu. I nastavi dalje, bez ikakve posljedice. Ovaj obrazac nije samo politički problem. On je u direktnoj suprotnosti s pravnim poretkom koji svaki funkcioner zakletvom obećava da će poštovati. Ustav Crne Gore, u članu 7, utvrđuje da vlast pripada građanima, a ne partijama i ministrima. Iz toga neposredno proizlazi obaveza svakog nosioca javne funkcije da bude odgovoran prema građanima za način na koji tu vlast vrši. Zakon o slobodnom pristupu informacijama garantuje pravo svakog lica da traži i dobije informacije od organa vlasti. Zakon o sprečavanju korupcije propisuje obaveze prijavljivanja imovine, sukoba interesa i zabrane zloupotrebe službenog položaja. Dakle, kada funkcioneri odbijaju da odgovore na pitanje o nepotizmu i partijskom zapošljavanju, oni ne krše samo pravila lijepog ponašanja, oni se ponašaju kao da tog pravnog okvira nema – kazala je Jokić za "Dan".

Napominje da aktuelni slučaj nije usamljen primjer i da je manir jednosmjerne komunikacije postao standard političke elite.

– Predsjednik Vlade rijetko izlazi pred novinare, a kada to i učini, dominiraju pažljivo pripremljena saopštenja bez prostora za repliku, a skupštinska pitanja ostaju bez suštinskih odgovora. Ministri dolaze na odbore i odlaze, a da nije postalo jasno ništa što nije bilo jasno i prije. Institucionalizovana je jednosmjerna komunikacija u kojoj vlast objavljuje, a građani primaju, bez prava na suštinski dijalog. Najsvježiji primjer je reakcija ministra Ibrahimovića. Drešević je postavila konkretno pitanje o nepotizmu i partijskom zapošljavanju, a dobila je lekciju o tome ko ima pravo da pita, ocjenu svojih medijskih navika i podsjećanje na ministrove istorijske zasluge. Jedino što nije dobila jeste ono na šta ima pravo kao građanka: sadržajni odgovor funkcionera koji svoju poziciju duguje njoj, a ne obrnuto. Ono što je Ibrahimović demonstrirao nije bio loš nastup, već jasan stav da on nama, građanima, ne duguje objašnjenje – ističe Jokić.

Prema njenom mišljenju, funkcioneri partija koje čine vladajuću većinu i čiji kadrovi sjedi u Vladi i raspolažu državnim resursima nerijetko svoju vidljivost i platformu koriste da javno delegitimizuje one koji su kritički nastrojeni.

– To su uglavnom studenti, aktivisti i javne ličnosti bez ikakve institucionalne pozicije i bez ikakve moći da se ravnopravno odbrane. Disproporcija moći u tim situacijama nije mala i upravo ta disproporcija čini ovakve situacije posebno ozbiljnim – naglašava Jokić.