Andrija Mandić
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU
Mandić na Fundini proglasio sopstvenu političku samostalnost?
Porukom da niko, "ma gdje se nalazio i ma koliko sebe smatrao velikim", nema pravo da Srbima u Crnoj Gori izdaje uvjerenja o nacionalnoj ispravnosti, Andrija Mandić je na Fundini povukao do sada najjasniju granicu prema Aleksandru Vučiću i političkom tutorstvu Beograda.
– Sa svakom bratskom adresom razgovaraćemo bratski, sa ljubavlju i poštovanjem. Ali ćemo odluke o budućnosti Crne Gore donositi ovdje – poručio je Mandić.
Rečenica je izgovorena samo tri dana nakon što je Vučić saopštio da sa Mandićem nije razgovarao dva ili tri mjeseca i da "ne zna o čemu bi sada mogli da razgovaraju". Predsjednik Srbije prethodno je prirodu vlasti u Podgorici nazvao antisrpskom, naglašavajući da je lider DNP-a Milan Knežević jedini koji za to nije kriv.
Iako nije imenovao Vučića, Mandić mu je sa Fundine praktično odgovorio: srpstvo u Crnoj Gori nije uvezeno, nije nastalo u tuđem kabinetu i nije ekskluzivno pravo jedne države, centra ili političke garniture.
To još nije objava političkog rata Beogradu, ali jeste objava samostalnosti Mandićeve politike.
Dvojica političara godinama su smatrani bliskim saveznicima. Mandić je u Beogradu imao snažnog partnera i oslonac, dok je Vučić u nekadašnjem Demokratskom frontu vidio najpouzdaniji politički kanal među Srbima u Crnoj Gori. Taj odnos sada je ušao u fazu u kojoj njihovi interesi više nijesu isti.
Vučiću odgovara politički kompaktno srpsko biračko tijelo koje će Beograd prepoznavati kao glavnu nacionalnu adresu. Mandiću, kao predsjedniku Skupštine i lideru stranke koja učestvuje u vlasti, treba širi prostor – očuvanje srpskog identiteta, ostanak parlamentarne većine i prihvatljivost za partnere koji Crnu Goru vode ka Evropskoj uniji.
Politički analitičar Srđan Vukadinović ocijenio je za "Dan" da još nije došlo do potpunog raskola, ali da je počelo ozbiljno udaljavanje koje vremenom može kulminirati prekidom.
Prema njegovoj ocjeni, Mandić je shvatio da politika oslonjena isključivo na nacionalne zahtjeve i signale iz Srbije nema dovoljan domet u Crnoj Gori. Ako želi da jednog dana bude premijer ili predsjednik države, mora izaći iz okvira tradicionalnog biračkog tijela NSD-a i predstaviti se kao autonomni crnogorski političar srpskog identiteta.
Upravo je to bila suština Fundine. Mnogi smatraju da Mandić nije umanjio svoje srpstvo, već je pokušao da ga veže za državnost Crne Gore i odvoji od svake sumnje da se njegova politika piše u Beogradu. Rečenicom da je Crna Gora nekada bila srpska, a da je danas "i srpska", priznao je realnost nezavisne i višenacionalne države u kojoj Srbi svoja prava moraju ostvarivati dogovorom.
Na drugoj strani ostao je Milan Knežević. Njegov nastup u Mrkonjić Gradu, gdje je zvaničnu Crnu Goru nazvao "odnarođenom" i optužio je da je stala uz hrvatsku šahovnicu, bio je gotovo potpuno usklađen sa Vučićevom porukom. Predsjednik Srbije mu je javno zahvalio, izdvojivši ga kao jedinog političara vlasti koji nije odgovoran za njenu navodnu antisrpsku prirodu.
Tako su nekadašnji lideri Demokratskog fronta izabrali različite puteve. Knežević ostaje na liniji nacionalne politike Beograda, dok Mandić pokušava da postane centar srpske politike unutar same Crne Gore.
Ta podjela može duboko promijeniti srpski politički korpus. Vučić u Crnoj Gori i dalje ima snažan uticaj kroz medije, Srpsku pravoslavnu crkvu, ekonomske veze i dio stranaka i birača koji Beograd doživljavaju kao nacionalno središte. Ipak, njegova moć nije neograničena. Mandić kontroliše značajnu parlamentarnu snagu, nalazi se na čelu Skupštine i učestvuje u donošenju odluka koje neposredno određuju život Srba u Crnoj Gori.
Otvoreni sukob dvojice političara mogao bi podijeliti srpsko biračko tijelo, oslabiti zajednički nastup NSD-a i DNP-a i ugroziti stabilnost parlamentarne većine. Istovremeno, on bi Mandiću mogao otvoriti prostor prema umjerenijim biračima i međunarodnim partnerima koji su godinama sumnjali u njegovu samostalnost.
Za odnose dviju država to znači da Podgorica i Beograd ulaze u osjetljiviju fazu. Vučićeve optužbe o antisrpskoj vlasti pogađaju i Mandića, jer je on drugi čovjek te države i jedan od stubova većine. Ako prihvati takvu ocjenu, priznaje sopstvenu nemoć. Ako je odbaci, mora se suprotstaviti čovjeku koji mu je godinama bio najvažniji regionalni saveznik.
Fundina zato nije dokaz da su sve veze prekinute. Ona je dokaz da Mandić više ne pristaje da ih plaća političkom potčinjenošću.
Preuzmite našu aplikaciju
PRATITE NAS NA
PRIDRUŽITE NAM SE NA VIBER
COMMUNITY
PRATITE NAS
I NA TELEGRAM KANALU
PRATITE NAS
I NA WHATSUP KANALU