Možda nam ostane samo Đorđa Meloni?

S kim će Crna Gora proslaviti ulazak u Evropsku uniju i ko će iz Podgorice uopšte stići na tu svečanost? Pitanje danas zvuči kao politička dosjetka, ali bi već nakon izbora u Crnoj Gori 2027. i očekivanih novih potresa u evropskim prestonicama moglo postati sasvim realno. Ljudi koji sada vode završnicu pregovora, zatvaraju poglavlja i obećavaju članstvo do 2028. godine možda neće biti na funkcijama kada pristupni ugovor bude potpisivan. Još je manje izvjesno ko će u tom trenutku biti na vlasti u Berlinu, Parizu, Rimu, pa i samom Briselu.

Upravo u trenutku kada Crna Gora pokušava da zatvori preostalih 15 pregovaračkih poglavlja, politička scena na kojoj bi taj posao trebalo da bude završen mijenja se brže nego što Podgorica ispunjava evropske obaveze. Vlade padaju, stranke koje su decenijama upravljale Evropom gube birače, a nacionalna i suverenistička desnica se sa političke margine probija ka centrima odlučivanja. Zbog toga crnogorski evropski kalendar više ne zavisi samo od brzine usvajanja zakona, izbora sudija i zatvaranja poglavlja, već i od toga kakva će Evropa sačekati Crnu Goru kada pregovori budu okončani.

Varhelji - od proširenja do brige o životinjama

Oliver Varhelji je u prethodnoj Evropskoj komisiji bio jedan od najvažnijih sagovornika Podgorice, ali mu u novom mandatu nije povjeren resor proširenja. Mađarski komesar sada je zadužen za zdravlje i dobrobit životinja. Ta oblast nije nebitna, ali mu više ne omogućava neposredan uticaj na pristupne pregovore, ocjenjivanje reformi i pripremu zajedničkih pozicija EU. Promjena je uslijedila nakon sukoba sa Evropskim parlamentom i optužbi da je u politici proširenja zastupao interese vlade Viktora Orbana. Za Crnu Goru njegov odlazak iz resora značio je gubitak poznatog, iako kontroverznog kanala komunikacije, i još jednom pokazao da se evropski saveznici i njihov uticaj mogu promijeniti mnogo prije nego što se završi pristupni proces.

Najnovije upozorenje stiglo je iz njemačke pokrajine Saksonija-Anhalt, gdje je Alternativa za Njemačku osvojila 43,8 odsto glasova i 39 od 83 mjesta u pokrajinskom parlamentu. AfD je gotovo udvostručio prethodni rezultat i ubjedljivo porazio Hrišćansko-demokratsku uniju kancelara Fridriha Merca, koja je osvojila svega 17,2 odsto glasova. Ipak, ADF još nema siguran put do vlasti, jer ostale partije odbijaju saradnju sa njom, ali rezultat pokazuje da dosadašnji "sanitarni kordon" oko krajnje desnice više nije dovoljan da zaustavi njeno napredovanje iz izbora u izbore.

Za Crnu Goru to nije udaljena njemačka priča. Naime, Berlin je godinama jedan od glavnih zagovornika proširenja zasnovanog na reformama, a Njemačka jedan od najvažnijih političkih i ekonomskih oslonaca Podgorice. Slabljenje Merca i rast stranke koja drugačije gleda na Evropsku uniju, Rusiju, migracije i dalje proširenje mogu znatno promijeniti i spoljnu politiku najmoćnije članice. Čak i ako AfD ne uđe u saveznu vlast, njegov uspon primorava tradicionalne stranke da politiku pomjeraju udesno i više pažnje posvećuju strahovima svojih birača nego evropskim ambicijama male balkanske države.

Ako Crna Gora ne uđe u EU prije narednih velikih političkih promjena u Njemačkoj, moguće je da će Podgorica, umjesto današnjih sagovornika, morati iznova da dokazuje zašto njen prijem nije trošak, rizik ili ustupak Balkanu, već interes same Unije. U evropskoj politici podrška se ne nasljeđuje automatski. Svaka nova vlada ponovo čita dosije, postavlja svoje uslove i računa šta od proširenja dobija pred sopstvenim biračima.

Ni Francuska, druga noseća država Evropske unije, više ne nudi stabilnost na koju je Podgorica navikla. Emanuel Makron je ostao bez pouzdane parlamentarne većine, a Francuska je od jeseni 2022. promijenila pet premijera. Njegova odluka da raspusti parlament 2024. nije proizvela stabilnu vlast, već produbila političku fragmentaciju. Makron i dalje ima značajna ovlašćenja u spoljnoj politici, ali mu se drugi predsjednički mandat završava 2027. godine, upravo kada bi Crna Gora mogla ući u najosjetljiviju fazu usaglašavanja pristupnog ugovora.

To je za Podgoricu posebno važno jer Francuska nije samo velika članica, već država koja je već pokazala da može zaustaviti proširenje i zatražiti promjenu njegovih pravila.

Ko će, dakle, u ime Francuske podići ruku za Crnu Goru kada dođe vrijeme za konačnu odluku? Za zemlju kandidata nije svejedno da li završnicu procesa vodi sa poznatim partnerima ili sa novom garniturom koja nema političku obavezu prema obećanjima svojih prethodnika.

U toj slici najstabilnije izgleda Italija. Vlada Đorđe Meloni postala je najdugovječnija u istoriji italijanske republike, prešavši više od 1.400 dana bez prekida. Za zemlju koja je za osam decenija promijenila 68 vlada, to je politički kapital koji premijerki Meloni daje veću težinu u Evropskom savjetu. Italija je najbliži pomorski susjed Crne Gore, važan investitor i tradicionalni zagovornik evropske perspektive Jadrana i Zapadnog Balkana.

Ipak, bilo bi opasno zaključiti da stabilnost jedne fenomenalne premijerke, koja prije svega želi dobro Italiji, ali i susjednoj Crnoj Gori, može neutralisati neželjene efekte kriza u Berlinu, Parizu i Briselu. Meloni može biti snažan saveznik, i ona to jeste, ali Italija sama ne može uvesti Crnu Goru u EU. Za zatvaranje poglavlja potrebna je saglasnost svih država članica, a pristupni ugovor mora proći ratifikaciju u svih 27 nacionalnih sistema i u Evropskom parlamentu. Na tom putu svaka vlada, svaki parlament, a ponegdje i referendum, mogu postati nova kontrolna tačka.

Šta se desilo sa četiri poglavlja?

Ni prošle nedjelje četiri poglavlja nijesu zatvorena, ali nije precizno tvrditi ni da je formalno donesena odluka o njihovoj blokadi. Radna grupa Savjeta EU razmatrala je nacrte za poglavlja 1 – sloboda kretanja robe, 12 – bezbjednost hrane, 18 – statistika i 19 – socijalna politika i zapošljavanje. To je pripremni nivo, dok poglavlja mogu biti zatvorena tek na međuvladinoj konferenciji, uz saglasnost svih članica. Za Podgoricu je, ipak, upozoravajuće što očekivana politička potvrda nije stigla odmah. Sa 18 zatvorenih poglavlja i 15 preostalih, svaka izgubljena sedmica otežava cilj da pregovori budu okončani do kraja 2026. godine. Pravi test biće da li će četiri dosijea brzo stići pred ambasadore i ministre ili će neka članica zatražiti dodatne uslove.

Ništa manje neizvjesno nije ni ko će u Briselu dočekati crnogorsku delegaciju. Mandat sadašnje Evropske komisije traje do 2029, pa bi Ursula fon der Lajen, Marta Kos i Kaja Kalas formalno mogle ostati dio procesa. Ali formalni mandat nije garancija nepromijenjenog političkog uticaja. Sudski sporovi, afere, nacionalni izbori, sukobi unutar Komisije i promjena odnosa snaga u Evropskom parlamentu mogu znatno oslabiti ljude koji ostanu u istim kabinetima.

Ursulu fon der Lajen i dalje prati slučaj prepiske sa direktorom "Fajzera" Albertom Burlom tokom nabavke vakcina. Opšti sud EU utvrdio je da Komisija nije dala uvjerljivo objašnjenje zbog čega tražene poruke nijesu objavljene. Ta presuda nije srušila predsjednicu Komisije, ali je pojačala kritike zbog zatvorenog načina odlučivanja i koncentracije moći u njenom kabinetu.

Kaja Kalas je jedno od najprepoznatljivijih lica evropske spoljne politike, ali je i dalje prati sjenka poslovanja firme povezane sa njenim suprugom u Rusiji nakon početka rata u Ukrajini. Estonske službe nijesu utvrdile kršenje sankcija, ali je slučaj uzdrmao kredibilitet političarke koja je karijeru gradila na oštrom odnosu prema Moskvi. Potpredsjednica Komisije Tereza Ribera bila je izložena zahtjevima za ostavku i političkim napadima zbog tragičnih poplava u Valensiji, iako dosadašnji postupci nijesu potvrdili njenu ličnu odgovornost.

Marta Kos je najneposrednije vezana za crnogorski put u EU. Ona treba da pomogne da poglavlja budu zatvorena, ugovor pripremljen, a podrška članica obezbijeđena. Međutim, njen položaj u Sloveniji nije stabilan. Premijer Janez Janša i ministar vanjskih poslova Tone Kajzer odbili su susret sa njom na Bledskom strateškom forumu, dok je Janšina SDS optužuje za saradnju sa bivšom Udbom. To joj ne oduzima ovlašćenja u Briselu, ali pokazuje koliko se brzo može promijeniti politička težina zvaničnika koji danas u Podgorici nastupa kao jedan od glavnih garanta proširenja.

Kos pod bojkotom svojih u Sloveniji

Komesarka za proširenje Marta Kos zatražila je tokom Bledskog strateškog foruma susrete sa slovenačkim premijerom Janezom Janšom i ministrom vanjskih poslova Tonetom Kajzerom, ali su se obojica izvinili drugim obavezama. Kos je poručila da će nastojati da održi dobre odnose sa Vladom Slovenije, posebno zbog proširenja na Zapadni Balkan, ali je priznala da "odsustvo najviših predstavnika EU sa liste zvanica foruma govori samo za sebe". Janšina SDS ranije je optuživala Kos za saradnju sa bivšom Udbom, što je ona negirala. Taj sukob ne oduzima joj ovlašćenja u Komisiji, ali za Crnu Goru nije bez značaja: zvaničnica koja treba da okupi članice oko proširenja nema podršku vlade sopstvene države.

Crna Gora, istovremeno, ulazi u sopstvenu izbornu neizvjesnost. Redovni parlamentarni izbori očekuju se naredne godine. Nije izvjesno da će vlast koja zatvori posljednja poglavlja biti i vlast koja će potpisati pristupni ugovor. Još je manje izvjesno da će ista parlamentarna većina taj ugovor ratifikovati i organizovati proslavu povodom članstva. Između zatvaranja pregovora i formalnog prijema mogu se promijeniti premijer, predsjednik Skupštine, ministri evropskih i vanjskih poslova, kao i gotovo cijela struktura vlasti.

Lako se može dogoditi da Milojko Spajić vodi zatvaranje poglavlja, da neki drugi premijer potpiše pristupni ugovor, a treća politička garnitura dočeka dan članstva. Moguće je i da u tom trenutku u Briselu više ne budu ljudi sa kojima je započeta završnica pregovora. Na zajedničkoj fotografiji mogli bi se naći potpuno novi ljudi – i iz Crne Gore i iz Evropske unije, koji nijesu bili nosioci procesa, ali će preuzeti njegov istorijski rezultat.

Tu se otvara i jedno pitanje koje se uporno izbjegava: ko će u Crnoj Gori imati političko pravo da slavi taj datum? Vlast koja je zatvorila poglavlja, opozicija koja je glasala za evropske zakone, administracija koja je godinama vodila pregovore ili građani koji su duže od decenije podržavali članstvo? Evropski put nije počeo sa 44. Vladom, niti će pripadati onoj vladi koja se zatekne na vlasti kada zastava Crne Gore bude podignuta ispred institucija EU.

Crna Gora mora iskoristiti sadašnji prozor dok je proširenje ponovo geopolitički prioritet Unije. Do kraja godine treba ukloniti svaki tehnički izgovor za odlaganje, ali istovremeno započeti diplomatsku pripremu ratifikacije budućeg ugovora. Posao neće biti završen kada Podgorica zatvori posljednje poglavlje, nego kada i posljednja država članica ratifikuje crnogorski ulazak.

Do tada se mogu promijeniti Berlin, Pariz, Brisel i Podgorica. Možda će od današnjih lidera zaista ostati samo Đorđa Meloni. Možda će i ona biti zamijenjena. Na svečanosti bi se mogli sresti ljudi koji danas nijesu ni dio ove priče, dok će oni koji sada obećavaju članstvo taj dan posmatrati iz političke penzije ili opozicionih klupa.

Ako evropska budućnost Crne Gore bude zavisila samo od toga ko je politički preživio, onda Podgorica nije izgradila savez sa Evropom, već privremeno poznanstvo sa njenim prolaznim upravnicima. A članstvo ne smije biti privatna proslava onih koji se zateknu na vlasti. To mora biti državni datum koji će slaviti Crna Gora, bez obzira na to ko će toga dana stajati ispred njene i evropske zastave.

Preuzmite našu aplikaciju