Muratović: Kovačević bezuspješno pokušava da se legitimiše kao pomiritelj

– Jasno je da Kovačević, tragom onoga što radi i njegov lider četnički vojvoda Andrija Mandić, pokušava da proda priču o tome kako se on snažno zalaže za pomirenje. Ipak, građani koji ideološki i politički ne razmišljaju kao on, znaju da je Kovačević ne tako davno htio da se “miri” na način što je pozivao da se sa neistomišljenicima obračunaju kao s Turcima – kazao je Muratović.

Dakle, kako je istakao Muratović, ne može sebe kao pomiritelja kvalifikovati Kovačević koji je državnu himnu ispratio ispruženim srednjim prstom, koji danas u stilu političkog licemjera poziva na zajedničko obilježavanje 21. maja, prema kojem ima, kako je rekao, drugačiji emotivni odnos i koji je pred skupštinskim odborom u Srbiji polagao račune svom mentoru Aleksandru Vučiću ističući kako je neka druga država, a ne Crna Gora, njegova matična kuća.

Kako je istakao, sve što danas Kovačević saopštava nije zaokret u političkom djelovanju Nove srpske demokratije, koja ne priznaje Referendum o nezavisnosti Crne Gore iz 2006. godine, koja i danas neskriveno radi protiv interesa nezavisne, uspravne Crne Gore, a za račun nekih drugih centara moći, već je providni celofan u koji pokušavaju da spakuju nacionalističku politiku sa željom da se, na temelju takve prevare, koji dan duže on i Andrija Mandić zadrže u foteljama.

– Mi nemamo namjeru niti da edukujemo, niti da preoblikujemo Marka Kovačevića, koji, vjerovatno, baš kao ni Andrija Mandić, ni ove godine neće čestitati Dan nezavisnosti, ali imamo obavezu da ukazujemo na opasnost politike koju vodi stranka kojoj on pripada, a koja je usmjerena na nestanak građanske i antifašističke Crne Gore – kazao je Muratović.

Kovačević: DPS ne želi da se prestane sa podjelama i dođe do zajedničkog jezika u Crnoj Gori

Na kraju, istako je Muratović, u Nikšiću su se bar stvari uvijek nazivale pravim imenom – onda kad neka politika radi suprotno najboljim interesima Crne Gore i kad radi na tome da se srž ove države razgradi, da ona nestane, da je nema – "to se nazivalo izdajom, i takve su politike uvijek u finalu završavale tamo đe im je jedino i mjesto – na političkim marginama i smetlištu istorije".