Perić: Obavezno glasanje ruši partijski monopol

Izlaznost na izborima jedan je od presudnih faktora koji utiče na to koliko će se mandata podijeliti i kome će se podijeliti. Na slab odziv glasača nerijetko računaju velike partije i strukture koje već kontrolišu politički sistem.

Jedan od modela koji bi mogao da sruši monopol partija koji počiva na računici "sigurnog glasa" moglo bi biti obavezno glasanje. Prema riječima lidera Preokreta Srđana Perića, izborni sistem je naštelovan tako da neizlazak na birališta ide naruku onima koji imaju najveću političku moć, pa volja svega 20 odsto građana određuje sudbinu države. Ipak, ističe da postoji rezerva građana prema ideji da glasanje bude obavezno, pa je ona zasad samo koncept koji bi se mogao razmatrati u nekom budućem periodu.

Prema Perićevim riječima, najčešća primjedba koja se koristi kao kontraargument ideji da izlazak na birališta bude obaveza jeste da se time ograničava pravo građana da ne budu dio izbornog procesa.

– Međutim, taj argument pada u vodu jer postoji više načina glasanja kojim se može iskazati protest. Zabrinutost da se time ograničava pravo građana da ne učestvuju u izbornom procesu doživljavam kao dobronamjernu i legitimnu, ali, s druge strane, treba da razumijemo i da oni koji kontrolišu politički sistem, a time u značajnoj mjeri i državu, zapravo računaju na nisku izlaznost. Koncept obaveznog izlaska na birališta ne znači osujećenje mogućnosti da ne zaokružite nikog na glasačkom listiću ili da izrazite protest načinom na koji ćete glasati, što podrazumijeva i varijantu da namjerno prekrižite sve opcije. Izborni sistem je sada naštelovan tako da neizlazak na birališta ili bojkot ide naruku onima koji imaju najviše političke moći. Cijela priča o "sigurnom glasu" počiva na računici da partijske strukture mogu da kontrolišu oko 125.000 birača, što uz smanjenu izlaznost može donijeti 35, 36 ili čak 37 mandata. Uz nekoliko mandata iz reda onih koji se nastoje predstaviti kao zagarantovani partneri, takva struktura mogla bi formirati većinu. Dakle, imamo razrađen mehanizam po kojem volja oko 125.000 birača može određivati sudbinu države koja ima preko 600.000 stanovnika – kazao je Perić za "Dan".

(UŽIVO) Skupština Glavnog grada: DPS neće dozvoliti iseljenje umjetnika iz ateljea

A obavezno glasanje, kako dodaje, dovelo bi do toga da partijske mašinerije nemaju potpunu kontrolu nad izbornim procesom, otvorio bi se širi prostor za slobodno izražavanje političkih uvjerenja, bez uslovljavanja poslom, beneficijama, privilegijama ili nekim drugim, suštinski koruptivnim aranžmanima.

– To bi značilo da bi se politički subjekti koji svoju snagu zasnivaju na kontroli sistema, nerijetko i kroz ponašanje koje izlazi iz okvira zakonskih ovlašćenja, suočili sa mogućnošću da tu kontrolu izgube. Time bi se otvorio prostor za izbornu utakmicu koja bi se u većoj mjeri vodila na ravni ideja i programskih načela. Naravno, to ne znači da bi nestali svi izazovi, ali bi partijsko porobljavanje države bilo znatno otežano. Još jedan važan argument je da bi obavezno glasanje moglo biti prilika da se kroz dva izborna ciklusa dodatno pročisti birački spisak. Nakon toga, mogli bismo preispitati i sam model, odnosno sagledati da li je dao rezultate koji unapređuju ukupan politički sistem – ističe lider Preokreta.

Po njegovom mišljenju, zakonska dužnost da se glasa iz ruku bi izbila najveći dio argumenata da vlast nije onakva kakvu su građani birali, ali bi se povećala i odgovornost građana.

Smanjio bi se uticaj "estradne politike"

Kome bi naruku išlo i politički odgovaralo da izlazak na birališta bude obaveza, kako naglašava Perić, manje je važno, a ključno je da li bi to rješenje dovelo do boljeg ostvarivanja interesa građana i poštovanja njihove izborne volje.

– Može se pretpostaviti da bi veće učešće građana ohrabrilo ljude da uđu u političku borbu, što smatram dobrim. Jer, ukoliko želimo da izađemo iz stanja političke močvare, moramo se otvoriti za pristup u kojem što više građana učestvuje u političkom procesu, a botovske mreže i partijska uslovljavanja imaju sve manju snagu. Na taj način mogli bismo osnažiti politike koje imaju veći legitimitet kod građana, kao i političare koji bi morali da vode računa o interesima cjelokupne zajednice. To je poenta cijelog pristupa: da dobijemo provjerljivu i više građaninu stvarno okrenutu vlast, koju ćemo moći lakše da korigujemo ili mijenjamo onda kada počne da pravi sve više grešaka i donosi štetne odluke. Time bismo jačali i društvene strukture koje djeluju nezavisno od partijskih rukovodstava, u kojima kritički glas najčešće nije poželjan. Ne sumnjam da bi opstao i dio, nazovimo je tako, estradne politike, koja počiva na samoreklamerstvu neutemeljenom u rezultatima i blaćenju političkih oponenata. Ali vjerujem da bi njen uticaj mogao biti smanjen, a opšti interes bolje zaštićen – kazao je Perić.

– U konačnom, takav pristup mogao bi nas uvesti u zonu racionalnosti, koja nam hronično nedostaje, jer bi bilo nedvosmisleno jasno da odluke proističu iz visokog učešća građana u njihovom donošenju. Ipak, nijedno rješenje samo po sebi ne garantuje dobar rezultat. Potrebno je da u njega unesemo promišljenost i dobru namjeru, ali i da ga u kontinuitetu pratimo, kritički sagledavamo i, kada je potrebno, korigujemo. Tu dolazimo do jednog od osnovnih polazišta demokratije: demokratija je, između ostalog, i učenje kroz greške. Zato moramo izgraditi sistem koji je sposoban da prepozna grešku kako bi mogao da je ispravi. Od te sposobnosti zavisi kvalitet politike, ali i kvalitet bilo kojeg modela koji primjenjujemo, pa i ovog – rekao je Perić.

Naglašava da je prije promocije modela obaveznog glasanja potrebno sagledati šta o tome misli najšira javnost.

– Kroz konsultacije Preokreta sa građanima, uvidjeli smo da zasad postoji velika rezerva prema ovom modelu. Upravo zbog glasova koji snažno osporavaju ovaj princip, zasad nećemo formalizovati ovaj predlog, već smo ga uveli u javni prostor kako bi bio predmet što je moguće šire javne debate. Pitanje jeste osjetljivo i ne treba potcjenjivati nijedan argument koji se iznosi. Ali, s druge strane, važno je da kroz ovu raspravu razumijemo da postoje načini da se obuzda moć političkih megastruktura koje su praktično zarobile državu. Da su promjene donijele ono što je obećavano, prije svega na polju odgovornosti i snaženju slobode izbora, moguće da bi ova tema imala manji značaj, ali kako nisu, onda tragajmo za rješenjem koje znači snažniju vezu između odluke i građanina. Ostaje da sami sebi damo odgovor koliko smo spremni da učinimo kako bismo takvo stanje mijenjali – zaključuje Perić.

Preuzmite našu aplikaciju