Pilav: Partijske računice odrediće termin izbora

Mogućnost njihovog održavanja u martu ili aprilu smatra otvorenom, uz napomenu da različiti signali iz parlamentarne većine još ne ukazuju na postignut dogovor.

– Ne bih isključio mogućnost da parlamentarni izbori budu održani u martu ili aprilu, ali mislim da je u ovom trenutku još rano govoriti o tome kao o izvjesnom scenariju. Izjava Andrije Mandića svakako nije bez političke težine, ali je ne bih tumačio kao potvrdu da je dogovor unutar vlasti već postignut. Prije bih rekao da je riječ o svojevrsnom ispitivanju terena i slanju poruke ostalim političkim akterima. Što nije nepoznato kada su partije u Crnoj Gori u pitanju, kazao je Pilav za "Dan".

Razgovor o mogućem proljećnom glasanju otvara i pitanje odnosa među partnerima koji podržavaju izvršnu vlast.

– Činjenica da iz Pokreta Evropa sad dolaze drugačiji signali, odnosno da se kao opcija pominje održavanje svih izbora u junu 2027. godine, pokazuje da ni unutar parlamentarne većine ne postoji potpuno usaglašen stav o ovom pitanju. Očigledno je da svaka od partija pravi sopstvenu procjenu i da će konačna odluka zavisiti od njihovih međusobnih dogovora, ali i od procjene trenutnog političkog raspoloženja u društvu, kao i od individualnih procjena stepena podrške svakom od ovih aktera, navodi Pilav.

U njegovoj analizi, izborni kalendar povezan je i sa načinom na koji će birači vrednovati učinak vlasti.

– Mislim da će ključnu ulogu imati procjena vladajućih partija o tome kada mogu ostvariti najbolji izborni rezultat. Tu će se računati i efekti ekonomskih mjera, prije svega povećanja zarada i penzija, ali i rezultati na planu evropskih integracija. Ne treba zanemariti ni odnose unutar same vlasti, jer je jasno da postoje razlike u interesima i političkim ambicijama pojedinih konstituenata većine, ističe politikolog.

Kada je riječ o konkretnom terminu, Pilav iznosi procjenu uz ogradu da odluka o vanrednim izborima tek treba da bude donijeta.

– Moj utisak je da je april nešto realniji termin od marta, ukoliko se zaista odluče za vanredne izbore. Ipak, ne bih zanemario ni mogućnost da se sačeka jun, posebno ako u vlasti procijene da im nekoliko dodatnih mjeseci može donijeti bolju poziciju. U krajnjem, odluka neće biti donijeta na osnovu toga šta je institucionalno ili politički najracionalnije za državu, već prvenstveno na osnovu toga šta pojedinim partijama najviše odgovara u datom trenutku, ocjenjuje Pilav.

Pejović: Najbolje da parlamentarni izbori budu kad i lokalni 13. juna 2027.

Poseban dio njegove procjene odnosi se na partiju koja predvodi Vladu.

– PES bi, na primjer, mogao imati interes da na izbore izađe dok još može da računa na političke efekte ekonomskih mjera i povećanja životnog standard – dok najavljeni "Euro model" ne dobije svoj konačni oblik, koji mislim neće ići naruku PES-u. Stoga je potrebno da reaguju što prije, smatra Pilav.

Pored PES-a, analizira i poziciju predsjednika Skupštine i nekadašnjih članova Demokratskog fronta.

– Za Andriju Mandića i političke strukture koje su nekada činile Demokratski front, raniji izbori takođe bi mogli biti značajni. Mandić je u međuvremenu izgradio veoma važnu poziciju u političkom sistemu, posebno kada je odnos prema EU u pitanju, i izbori bi bili prilika da potvrdi koliko je ta pozicija zaista utemeljena u biračkoj podršci. Istovremeno, to bi bila prilika da se provjeri snaga njegovog političkog bloka u odnosu na ostale partije vlasti, navodi Pilav.

Moguće proljećno glasanje posmatra i iz ugla stranaka van vlasti.

– Kada je riječ o opoziciji, mislim da bi mogli vid‌jeti priliku u ranijem održavanju izbora, naročito ukoliko procjenjuju da su uspjeli da konsoliduju svoje biračko tijelo i da mogu iskoristiti eventualno nezadovoljstvo radom aktuelne vlasti. Međutim, nijesam siguran da je u ovom trenutku dovoljno programski i politički konsolidovana da bi građanima ponudila uvjerljivu alternativu aktuelnoj vlasti, ocjenjuje Pilav.

U tom dijelu razgovora osvrće se na najjaču opozicionu stranku i dosadašnji način opozicionog d‌jelovanja.

– DPS i dalje ima najjaču infrastrukturu među opozicionim partijama, prepoznatljivo biračko tijelo i značajno političko iskustvo. Ipak, to ne znači da se do boljeg izbornog rezultata može doći samo na osnovu kritike vlasti, navodi on.

Izborna priprema podrazumijeva i odluke o odnosima među opozicionim subjektima.

– Jedan od problema je i nedovoljna koordinacija opozicionih partija, kao i rasipanje političke moći i eventualnog uticaja na birače. Često se stiče utisak da više energije troše na međusobno pozicioniranje nego na zajedničko artikulisanje političkih ciljeva. To ne znači da moraju nastupati na jednoj listi, ali bi morali imati jasnije definisan minimum oko najvažnijih pitanja za državu, smatra Pilav.

Njegova završna ocjena odnosi se na uslove pod kojima bi opozicija mogla proširiti podršku.

– Na kraju, rekao bih da opozicija ima realan prostor da popravi svoj rezultat, ali to neće zavisiti samo od eventualnog pada podrške vladajućim partijama. Nezadovoljstvo vlašću ne znači automatski i podršku opoziciji. Da bi to nezadovoljstvo pretvorila u glasove, opozicija mora uvjeriti građane da ima ljude, program i političku ozbiljnost potrebnu da preuzme odgovornost za vođenje države, a to se najviše odnosi na veoma veliko biračko tijelo – apstinente, zaključuje Pilav.