Sagovornici „Dana”: Evropska agenda ne smije se gledati kroz kalendar

Dok Crna Gora 2028. godinu predstavlja kao godinu kada će stići do članstva u Evropskoj uniji, iz Berlina stiže poruka kojom se rok ne definiše tako precizno, već se daje prostor da se evropski put završi do kraja decenije.

Izjava njemačkog kancelara Fridriha Merca tako je još jednom u fokus stavila pitanje koliko su politički rokovi usklađeni sa stvarnim tempom reformi. Da ni 2028, ni 2030. ne bi trebalo posmatrati kao cilj sam po sebi, da se evropska agenda ne smije svesti na kalandar, već da je presudno da Crna Gora do članstva stigne s funkcionalnim institucijama, vladavinom prava i reformama, ističu sagovornici "Dana".

Crna Gora je uglavnom ispunila sve zahtjeve i gotovo da je spremana za članstvo, poručio je Merc, navodeći da očekuje da se ona porodici evropskih zemalja pridruži do 2030. godine. U odnosu na ono na čemu insistira crnogorska vlada, proces bi mogao da traje dvije godine duže.

Ovu izjavu, prema ocjeni politikologa Aleksandra Ćukovića, trebalo bi doživjeti kao pragmatičan, geopolitički i tehnički odmjeren stav, dok je, tvrdi, zacrtani cilj Vlade prije svega politički narativ i instrument kako unutrašnje stabilnosti, tako i neke vrste podstreka ovdašnjim institucijama da mobilišu sve svoje kapacitete u zatvaranje poglavlja.

– Iz perspektive Berlina i ključnih centara moći u EU, godina 2030. se već duže vrijeme nameće kao psihološka i strateška granica za sljedeći talas proširenja. Mercova izjava reflektuje svijest o tome da, iako je Crna Gora predvodnik u pregovorima, proces pristupanja nije samo ispunjavanje administrativnih kvota, već zahtijeva duboke društvene transformacije koje se ne mogu ubrzati preko noći bez rizika od površnosti. Takođe, Mercova izjava reflektuje tradicionalni njemački oprez i strogu meritokratiju, ali i vlastitu političku kalkulaciju za unutrašnju javnost, iako Berlin u trenucima pojačanih geopolitičkih izazova nerijetko podržava ubrzana rješenja – kazao je Ćuković za "Dan".

Kako dodaje, insistiranje na 2028. godini ima jasan domaći politički cilj, a to je održavanje reformskog zamaha, mobilizaciju administracije i slanje poruke građanima da su evropske integracije nadohvat ruke.

– U uslovima nestabilnih političkih prilika na Zapadnom Balkanu, optimistični rokovi služe kao korektiv protiv evroskepticizma i zamora od proširenja, te s tog aspekta ne treba kritikovati Vladu zbog ambiciozno postavljene agende. Poruka iz Berlina se može čitati kao blago upozorenje da brzi politički dogovori ne smiju zamijeniti suštinske reforme, što je ujedno i signal o oprezu EU u svjetlu nekih ranijih proširenja. Fokus više nije samo na usvajanju zakona, već na njihovoj primjeni u praksi, prije svega, u borbi protiv korupcije na visokom nivou, reformi pravosuđa, funkcionisanju slobodnih medija i izgradnji otpornih institucionalnih mehanizama. Za ove procese vrijeme je esencijalni faktor jer se njima mijenja cjelokupna politička i društvena kultura – navodi naš sagovornik.

Savković Vukčević za "Dan": Vlast usporava završetak pregovora sa Briselom

Da Mercova izjava predstavlja jasnu poruku o tome kako EU danas posmatra proces proširenja, ističe direktorica Mreže za evropske politike Andrea Popović.

– U Crnoj Gori se evropske integracije sve češće predstavljaju kao pitanje datuma. U institucijama EU one se i dalje posmatraju kao pitanje kredibiliteta. Posebnu težinu ovoj izjavi daje činjenica da dolazi iz Njemačke, države koja decenijama ima jednu od najvažnijih uloga u oblikovanju politike proširenja. Zato je ne bih tumačila kao diplomatsku rezervu prema Crnoj Gori, već kao realističnu procjenu da je proces ušao u fazu u kojoj će se mnogo manje ocjenjivati političke ambicije, a mnogo više kvalitet, održivost i nepovratnost reformi. Čini mi se da smo u jednom trenutku napravili ozbiljnu konceptualnu grešku. Evropske integracije počeli smo da mjerimo kalendarom, umjesto dubinom transformacije države. Datum 2028. postao je dominantna politička tema, iako politika proširenja EU nikada nije funkcionisala na principu unaprijed garantovanih rokova. Ona počiva na principu zasluga, što znači da članstvo nije rezultat političkog optimizma, već povjerenja da je država sposobna da trajno primjenjuje evropske standarde – kazala je Popović za "Dan".

Sporiji tempo nije najveći rizik

Najvažnija poruka koju bi Crna Gora trebalo da razumije iz Mercove izjave, smatra Popović, jeste da u ovoj fazi EU više ne procjenjuje koliko brzo država reformiše sistem, već koliko je on sposoban da funkcioniše nezavisno od političkih promjena.

– Mislim da je vrijeme da prestanemo tražiti potvrdu naših uspjeha u političkim izjavama evropskih lidera, a da je počnemo tražiti u izvještajima Evropske komisije i rezultatima naših institucija. Nijedna politička izjava neće zatvoriti nijedno pregovaračko poglavlje, kao što nijedan optimističan rok neće zamijeniti reforme koje godinama odlažemo ili nedovoljno sprovodimo. Možda zvuči paradoksalno, ali najveći rizik za EU integracije danas nije sporiji tempo reformi, već stvaranje utiska da je datum važniji od njihove suštine – navodi naša sagovornica.

Napominje i da se sva odgovornost ne smije prebaciti na Crnu Goru, jer kredibilitet politike zavisi i od EU, te mora ostati dosljedna principu uslovljenosti.

– Jednako je važno reći da i ukoliko Crna Gora zatvori sva pregovaračka poglavlja do kraja 2026. godine, to samo po sebi ne znači članstvo 2028. godine. Nakon toga slijede potpisivanje Ugovora o pristupanju i proces njegove ratifikacije u svih 27 država članica. Najveća greška bila bi ukoliko evropske integracije nastavimo da pretvaramo u političko takmičenje u rokovima. Takva politika kratkoročno može donijeti političke poene, ali dugoročno urušava kredibilitet i države i samog procesa. EU ne odlučuje kada država procijeni da je spremna za članstvo, već kada države članice procijene da je spremna. Upravo zbog toga, najveći izazov Crne Gore danas nije da uvjeri građane da je 2028. ili 2030. realniji datum, već da uvjeri svih 27 država članica da su reforme postale trajna karakteristika crnogorskog sistema – ističe Popović.

Duže čekanje – i šansa i rizik

Ćuković smatra da dvije godine dužeg čekanja na članstvo u EU donosi za osnaživanje institucija, stabilizaciju demokratskskih procesa, dok s druge strane, navodi, može doći do zamora od reformi i opadanja entuzijazma. Napominje da se moraju imati na umu i ubrzane promjene na međunarodnom planu.

– Sama arhitektura EU se može promijeniti pod pritiskom globalne dromologije. Unija se i sama suočava s pritiskom da se transformiše, što znači da Crna Gora možda ne cilja istu EU kakvu danas poznajemo, već sistem koji će u ubrzanom hodu izgledati malo drugačije. Zato je insistiranje na ambicioznom roku više od pukog političkog trika. Ono je, možda, istorijska hitnost za ovaj dio Evrope, svojevrstan pokušaj da se uhvati korak s vremenom, jer u eri ubrzane istorije, čekanje od dvije godine ne znači samo kalendarski pomak, već potencijalno propuštanje istorijskog prozora mogućnosti – navodi politikolog.

Smatra i da bi period od 2028. do 2030. godine mogao da bude od koristi za pripremu za članstvo.

– Zatvaranje pregovaračkih poglavlja nije isto što i sposobnost države da od prvog dana članstva primjenjuje evropsko pravo, učestvuje u kreiranju politika Unije i efikasno upravlja znatno većim obimom evropskih sredstava. Međutim, dvije dodatne godine nijesu automatski prednost. Ukoliko se rok pomjeri, vlast mora precizno objasniti šta će konkretno biti završeno do 2030, ko je odgovoran za svaki rezultat i po kojim će se pokazateljima mjeriti napredak. Sve drugo bilo bi samo pomjeranje obećanja, a ne upravljanje procesom pristupanja. Najveći rizik produženja zato nije sam datum, već politička normalizacija kašnjenja. Ako se svaki neispunjeni cilj naknadno proglasi "realističnijim rokom", bez utvrđivanja odgovornosti za propušteno, evropska agenda prestaje da bude mehanizam reformi, nego ostaje instrument političkog marketinga – smatra Popović.

Preuzmite našu aplikaciju