Stare mape Foklanda

Čuju se prvi pucnji. Britanski marinci pružaju otpor. Do jutra je zastava Argentine podignuta nad lukom. Vijest prelazi okean i stiže u London. Kraljevina je napadnuta na teritoriji udaljenoj više od 12.000 kilometara. U Dauning stritu pokušavaju da uspostave kontakt sa ostrvom. Port Stenli je utihnuo. Posljednja komunikacija prekinuta je u 8.45 ujutro. Premijerka Tačer shvata razmjere krize nakon poziva guvernera ostrva Reksa Hanta, koji je stigao u Urugvaj. Tri dana kasnije, 5. aprila, iz britanskih luka kreće flota kakvu London nije poslao u rat decenijama. Među brodovima je i nosač aviona HMS Invicible. Na njegovoj palubi nalazi se dvadesetdvogodišnji princ Endrju. Britanska mornarica i specijalne snage vratile su ostrva pod svoju kontrolu, ali nijesu vratile mir.

Četrdeset četiri godine nakon rata između Argentine i Velike Britanije, Foklandska ostrva su ponovo u centru pažnje. U četvrtak je argentinski predsjednik Havijer Milei najavio oštrije mjere protiv britanskih kompanija koje učestvuju u eksploataciji nafte oko ostrva i ponovio da Buenos Ajres neće odustati od zahtjeva za njihovim suverenitetom. Istovremeno, američki predsjednik otvorio je mogućnost preispitivanja dosadašnjeg američkog stava prema Foklandima, koji je danas uravnotežen. London je odgovorio da je njegova pozicija nepromijenjena i da građani Foklanda imaju pravo na samoopredjeljenje. Rat iz 1982. godine završio je britanskom vojnom pobjedom, ali nije riješio pitanje suvereniteta. Argentina je nastavila da polaže pravo na ostrva, dok Velika Britanija insistira na njihovom statusu i pravu stanovnika da odlučuju o sopstvenoj budućnosti. Na referendumu 2013. godine, 99,8 odsto glasača izjasnilo se za ostanak pod britanskim suverenitetom. Argentina taj referendum ne prihvata kao rješenje pitanja suvereniteta.

Nikola Banićević

privatna arhiva

Kada se jedan stari teritorijalni spor ponovo aktuelizuje, ne vraća se na dnevni red samo pitanje granice. Vraćaju se i preispituju savezništva, istorijska sjećanja, pitanja međunarodnog prava, bezbjednosne kalkulacije i interesi velikih sila. Zato je današnja priča o Foklandima veća od odnosa Buenos Ajresa i Londona. Argentinski predsjednik u promjeni američkog tona vidi novu priliku za argentinsku diplomatiju. Trampova najava da preispituje američku poziciju, makar za sada bez jasne odluke, dovoljna je da promijeni odnos snaga aktera. Argentina sada može vjerovati da se prostor za njeno d‌jelovanje širi, dok Velika Britanija mora računati na mogućnost da pitanje koje je decenijama bilo relativno stabilno ponovo dobije dimenziju odnosa sa Vašingtonom. Dodatni problem predstavlja nafta. Planirana eksploatacija područja Si Lajon daje Foklandima novu ekonomsku i stratešku vrijednost. Procjene govore o potencijalnih oko 1,7 milijardi barela nafte. Time se pitanje suvereniteta više ne odnosi samo na zastavu, teritoriju i nacionalni ponos, već i na kontrolu nad prirodnim resursima.

Vrijeme samo po sebi ne rješava teritorijalne sporove. Ono ih može samo učiniti manje vidljivim, ali i dalje vrlo prisutnim. Pogrešno je zamrznuti konflikt posmatrati kao riješen konflikt. Kada se političke okolnosti promijene, ono što je izgledalo kao istorijsko pitanje može ponovo postati pitanje sadašnjosti. Posljedice toga mogu biti mnogo šire od same teritorije. Aktuelizacija teritorijalnog spora može natjerati saveznike da biraju stranu. Može otvoriti pitanje vjerodostojnosti bezbjednosnih garancija. Takođe može ugroziti ekonomske projekte i investicije i proizvesti diplomatske blokade. Konačno, može se stvoriti situacija u kojoj svaka strana počinje vjerovati da bi popuštanje značilo gubitak strateške pozicije. Ko kontroliše teritoriju, kontroliše prostor, resurse, komunikacije i dio političke budućnosti tog prostora. Zbog toga se sporovi oko teritorije tako teško zatvaraju kompromisom. Foklandi su zato ponovo važni. Ako se u priču uključe Argentina, Velika Britanija, Sjedinjene Države, energetske kompanije i pitanje prirodnih resursa, Foklandi više nijesu samo bilateralni problem; oni postaju dio šireg sistema međunarodnih odnosa u kojem svaka promjena jednog odnosa može proizvesti posljedice u drugom.

More oko Foklanda je ponovo uzburkano. Sada tamo duvaju vjetrovi sa dalekog sjevera. Kome će američka politika, nošena njima, više odgovarati, ostaje da se vidi. Akteri moraju biti svjesni da u globalnom svijetu ništa nema granice, pa ni sporovi. Poremećeni mir u jednom dijelu svijeta može biti povod za pokretanje novih sporova u drugom.

(Autor je doktor političkih nauka i predavač na UDG)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"