U Briselu raspravljali o izradi pristupnog ugovora sa Crnom Gorom: Može li Podgorica postati talac briselskih kalkulacija?

Strah od jačanja populističkih i desničarskih pokreta unutar Evropske unije sve otvorenije oblikuje politiku proširenja, a posljedice takvog raspoloženja već su vidljive i kada je riječ o Crnoj Gori, koja se, i pored formalnog napretka, suočava sa sve izraženijim političkim rezervama među državama članicama.

Kako piše "Politiko", vizija predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen o ubrzanom i geopolitički motivisanom proširenju nailazi na ozbiljne prepreke unutar same Unije. Razlog za to nije u tehničkoj spremnosti kandidata, već u političkom strahu evropskih lidera da bi otvaranje pitanja prijema novih članica moglo izazvati unutrašnje političke potrese i dodatno ojačati populističke snage u njihovim državama.

Upravo taj strah sada ima konkretne posljedice po Crnu Goru. Nezvanično, ali iz pouzdanih izvora, "Danu" je potvrđeno da se juče u Evropskoj komisiji razgovaralo o političkoj situaciji u Crnoj Gori, ali i o narednoj fazi pregovora – izradi pristupnog ugovora, što predstavlja ključni korak ka članstvu.

Tokom tih razgovora, kako saznajemo, više predstavnika država članica ponovilo je ozbiljne rezerve prema daljem proširenju, uz jasno upozorenje na mogućnost ulaska takozvanih trojanskih konja u Evropsku uniju. Ovaj termin sve češće se koristi u briselskim krugovima i označava države koje bi nakon prijema mogle blokirati donošenje odluka ili voditi politiku koja nije usklađena sa interesima Unije, što je direktna refleksija iskustva sa Mađarskom.

"Politiko" upravo ukazuje na taj faktor kao jedan od ključnih – iskustvo sa Budimpeštom i politikom Viktora Orbana danas se koristi kao argument za dodatni oprez. Zbog toga se, prema navodima iz Brisela, razmatraju i modeli koji bi ograničili prava novih članica u prvim godinama članstva, uključujući i potencijalno uskraćivanje prava veta, kako bi se zaštitio sistem odlučivanja u EU.

U Njemačkoj ne postoji jasna većina za prijem novih članica EU

U Švedskoj gotovo osam od deset građana podržava proširenje, u Danskoj tri četvrtine stanovništva, dok Litvanija bilježi oko 74 odsto podrške. Slični procenti prisutni su i u Finskoj i Irskoj, gdje podrška često prelazi 70 odsto. U tim državama proširenje se dominantno posmatra kao pitanje bezbjednosti, stabilnosti i jačanja evropskog uticaja u svijetu.

Nasuprot tome, u centralnim i zapadnim državama Evropske unije raspoloženje je znatno rezervisanije. U Njemačkoj podrška proširenju iznosi oko 49 odsto, što znači da ne postoji jasna većina za prijem novih članica. U Francuskoj i Češkoj podrška se kreće oko 43 odsto, a u Austriji iznosi 45 odsto.

Ipak, za Crnu Goru je u ovom trenutku možda važnije pitanje političke podrške za naredni konkretan korak – početak izrade pristupnog ugovora. Prema saznanjima "Dana", raspoloženje među državama članicama po tom pitanju nije onakvo kakvo se očekivalo. Procjena je da trenutno 16 država podržava ovu inicijativu, dok je 11 država protiv ili ima ozbiljne rezerve.

Takav odnos snaga ne predstavlja formalnu blokadu, jer Evropska komisija, zajedno sa predsjedavajućom državom – u ovom trenutku Kiprom – ima mogućnost da inicira početak rada na pristupnom ugovoru. Međutim, politička težina činjenice da gotovo trećina članica izražava otpor ili sumnju ne može se zanemariti.

Politiko: Strah od populista tjera vlade EU da se protive proširenju

Upravo zato ova situacija nosi i dodatnu simboliku: Crna Gora se po prvi put suočava sa ozbiljnim političkim zadrškama u završnoj fazi pregovora, i to ne zbog nedostatka reformi, već zbog šireg konteksta unutar same Evropske unije.

"Politiko" prenosi da nedostatak političke volje ide toliko daleko da je proširenje praktično skrajnuto sa agende predstojećeg samita u Nikoziji, iako je prvobitno bilo planirano da bude jedna od ključnih tema. Jedan visoki zvaničnik EU, uključen u pripremu sastanka, otvoreno je priznao da je malo vjerovatno da će se o proširenju ozbiljno raspravljati.

Francuska se posebno izdvaja kao država u kojoj je otpor proširenju snažan. Razlog nije samo politički, već i institucionalni. Naime, prema važećem zakonodavstvu, Pariz bi morao da organizuje referendum o prijemu svake nove članice EU. U takvom ambijentu, evropski zvaničnici strahuju da bi otvaranje pitanja proširenja moglo direktno koristiti populističkim partijama, poput Nacionalnog okupljanja, što dodatno komplikuje donošenje odluka.

Sličan oprez prisutan je i u drugim velikim državama članicama. Njemačka, Holandija i Italija, prema informacijama koje prenosi "Politiko", insistiraju na striktnom poštovanju principa zasluga i proceduralne discipline, bez političkog ubrzavanja procesa, čak i u kontekstu geopolitičkih pritisaka.

Proširenje podržava 56 odsto građana EU

Evropska unija danas stoji pred jednim od svojih najvećih političkih paradoksa: podrška samoj ideji Unije nikada nije bila snažnija, a raspoloženje njenih građana prema njenom daljem širenju nikada opreznije. Dok politički lideri sve glasnije zagovaraju prijem novih članica, javno mnjenje širom Evrope pokazuje da entuzijazam za proširenje postoji – ali je ograničen, podijeljen i često uslovan, prenosi portal "Standard".

Najnoviji podaci istraživanja javnog mnjenja Eurobarometar pokazuju da oko 56 odsto građana Evropske unije podržava dalje proširenje. To jeste većina, ali je riječ o relativno tankoj većini koja jasno ukazuje da evropska društva nijesu jedinstvena po ovom pitanju. Gotovo svaki drugi građanin ili se protivi proširenju ili nema jasan stav o tome, što proširenje čini politički osjetljivim procesom koji zavisi ne samo od reformi kandidata, već i od unutrašnje dinamike unutar same Unije.

Prema informacijama iz Brisela, čak i među državama koje ne osporavaju evropski put Crne Gore postoji stav da je potrebno otvoriti širu debatu o proširenju prije donošenja konkretnih odluka. Upravo to je pozicija Francuske, koja odbacuje tvrdnje da je jedina prepreka i insistira na kolektivnoj odgovornosti država članica.

U takvom ambijentu, iako postoji formalna mogućnost da Evropska komisija i Kipar pokrenu inicijativu za izradu pristupnog ugovora sa Crnom Gorom, jasno je da bi takav potez bez šire političke podrške imao ograničen efekat.

Poruka koja dolazi iz Brisela, iako nije izrečena direktno, postaje sve jasnija. Tehnički napredak više nije presudan faktor. U trenutku kada evropske vlade sve više razmišljaju o unutrašnjim političkim posljedicama, proširenje postaje prije svega političko pitanje.

Za Crnu Goru to znači da ulazi u najosjetljiviju fazu pregovora – onu u kojoj se odluke ne donose samo na osnovu ispunjenih kriterijuma, već i na osnovu političke procjene u glavnim evropskim prijestonicama. Stoga razvoj događaja na evropskom putu Crne Gore u narednom periodu neće zavisiti samo od reformi koje sprovodi zvanična Podgorica, već i od toga da li će u Briselu i državama članicama prevladati geopolitička logika proširenja ili unutrašnji politički oprez.

Ponavljanje starih narativa

U diplomatskim krugovima postoji i bojazan od ponavljanja starih narativa koji su pratili prethodna proširenja. "Politiko" podsjeća na debatu o "poljskom vodoinstalateru", koja je obilježila period prije ulaska Poljske u EU, kada su pojedini političari upozoravali da će jeftina radna snaga iz istočne Evrope ugroziti tržišta rada na Zapadu. Slični argumenti i sada se pojavljuju u kontekstu Ukrajine i drugih kandidata.

Sve to dodatno komplikuje poziciju Crne Gore, koja se formalno smatra najnaprednijim kandidatom i državom koja je zatvorila najveći broj pregovaračkih poglavlja. Međutim, činjenica da ni oko nje ne postoji konsenzus o narednom koraku jasno pokazuje da je proces proširenja ušao u novu, politički znatno osjetljiviju fazu.

Preuzmite našu aplikaciju