Crna Gora i EU u Briselu pišu istoriju: U "ugovornoj fazi" čeka nas hrvatski model

Ugovor će se oslanjati na hrvatski model iz 2011. godine, ali uz značajne izmjene koje nameće nova metodologija iz 2020. Crna Gora praktično probija led nakon 15 godina pauze u proširenju, pregovarajući o uslovima koji će postati standard za sve buduće članice. Brisel insistira na strožim zaštitnim klauzulama u pravosuđu i specifičnim rješenjima za unutrašnje tržište i kretanje radnika. Na ovaj način, crnogorski proces postaje ključni test za novu arhitekturu EU, gdje se kroz stroži monitoring želi osigurati apsolutna trajnost sprovedenih reformi prije samog ulaska zemlje u EU.

Novina je što ugovor sa Podgoricom donosi i specifične mehanizme kontrole, koje Unija ranije nije primjenjivala.

Dok se u Podgorici još sumiraju utisci o brzopoteznim sjednicama Skupštine i usvajanju preko 200 zakona, u tišini briselskih kancelarija proces je prešao u najvišu brzinu. Konstituisanjem ad hok radne grupe Savjeta EU, pod okriljem kiparskog predsjedavanja, Crna Gora je i formalno zakoračila tamo gdje niko sa Balkana nije bio čitavih 15 godina – u fazu pisanja ugovora o pristupanju.

Ovaj dokument nije samo administrativna forma, već i "krštenica" nove članice. Razlog zbog kojeg se briselska administracija oslanja na hrvatski model praktične je prirode – to je najsvježiji primjer uspješno završenog proširenja. Ipak, iskusne diplomate u Briselu naglašavaju da prepisivanja neće biti. Vremena su se promijenila, a sa njima se povećao i oprez država članica.

Počeo rad na Ugovoru o pristupanju Crne Gore u EU

Glavna novina o kojoj se sada debatuje u Briselu jesu tzv. zaštitne klauzule (safeguard clauses). Za razliku od ranijih procesa, EU sada insistira na uvođenju strožih mehanizama koji bi omogućili Briselu da suspenduje određena prava ili pristup fondovima čak i nakon potpisivanja ugovora ukoliko bi došlo do nazadovanja u reformama, posebno u oblasti vladavine prava i pravosuđa.

Ove klauzule su direktan odgovor na unutrašnje pritiske unutar Unije i zahtjeve zemalja poput Francuske i Holandije, koje traže garancije da reforme u Crnoj Gori neće ostati samo na papiru. Cilj je osigurati trajnost promjena, kako se ne bi ponovili scenariji u kojima država, nakon što osigura članstvo, uspori ili zaustavi borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Ugovor o pristupanju je kompleksan međunarodni pravni akt, koji obično sadrži nekoliko hiljada stranica tehničke dokumentacije. Osnovni dio definiše datum pristupa, dok prilozi detaljno opisuju prelazne periode – rokove u kojima Crna Gora mora u potpunosti primijeniti pravila EU, ali i periode u kojima će crnogorski građani ili kompanije imati određena ograničenja na tržištu EU (npr. u pogledu rada ili vlasništva nad poljoprivrednim zemljištem).

Pored toga, ugovor definiše broj mjesta koji će Crna Gora imati u Evropskom parlamentu, način glasanja u Savjetu EU, kao i finansijski doprinos Podgorice zajedničkom budžetu, ali i iznose koje će moći da povlači iz strukturnih fondova.

Evropski zvaničnici su poslednjih dana jasni u porukama. Izvjestilac za Crnu Goru Marjan Šarec naglasio je da je podrška u Evropskom parlamentu ogromna, ali da se momentum ne smije ispustiti. Komesarka za proširenje Marta Kos najavila je da će ugovor sa Crnom Gorom biti ugovor nove generacije, dok je komesar za budžet Pjotr Serafin potvrdio da se tehnički timovi već bave finansijskom integracijom Crne Gore u budžetski okvir Unije.

Ovakva dinamika potvrđuje da je Brisel prelomio – Crna Gora se više ne posmatra kao "kandidat u vječnom čekanju", već kao buduća 28. članica, čiji se ulazak sada pravno i tehnički cementira.