Gorčević: Ulazak u EU izjednačiće nas sa građanima ostalih država članica

Piše: Maida Gorčević

Maida Gorčević

arhiva

Crna Gora se ubrzano mijenja u težnji da postane dio šireg evropskog okvira, a proces pristupanja EU predstavlja jednu od najvećih društvenih promjena u savremenoj istoriji naše države. Iako je podrška članstvu godinama snažna i stabilna, kao i svaka velika promjena, i ova kod određenog broja ljudi izaziva nesigurnost i strah, posebno bojazan da će ulazak u EU podstaći odlazak velikog broja ljudi.

U takvim okolnostima, odlazak više neće biti odgovor na zatvorene mogućnosti i neizvjesnost, već pitanje ličnog izbora. Budućnost će biti izvjesnija i tamo i ovdje, a ljudi će imati potpunu slobodu da odluče gdje žele da je grade.

O ovome ne govorim sa distance, već kroz ličnu životnu priču. Dolazim iz sredine u kojoj su odlasci tokom decenija postali dio porodične istorije; ne kao odraz prevelikih ambicija, već kao odgovor na nedostatak izbora. Veliki broj članova moje porodice i prijatelja otišao je iz Bijelog Polja i godinama žive i rade van Crne Gore. Statistički podaci ovu sredinu često svrstavaju među opštine sa veoma izraženim odlivom stanovništva, ali iza tih brojeva stoje životne priče.

Mnogi od njih se sa roditeljima, braćom i sestrama danas viđaju tek jednom ili dva puta godišnje. Upravo zbog toga, aerodromi su postali mjesta na kojima se najlakše mjeri težina udaljenosti. Njihova iskustva nijesu izuzetak, već obrazac po kojem su živjele čitave generacije, i to ne samo u Bijelom Polju, već u cijeloj Crnoj Gori, a posebno na sjeveru države.

Iskustvo zemalja koje su pristupile Evropskoj uniji od početka ovog vijeka pokazuje da članstvo u prvim godinama može intenzivirati migracije, ali da trendovi kasnije u velikoj mjeri zavise od toga kakve su razvojne politike kojima država oblikuje društvo.

Upravo jačanjem vladavine prava, podsticanjem ekonomskog razvoja, unapređenjem putne infrastrukture, izgradnjom stabilnih institucija i sveukupnim poboljšanjem životnog standarda u Crnoj Gori stvorićemo realne uslove da se dio naših ljudi vrati iz inostranstva. Na taj način, oni će dragocjeno znanje i iskustvo, koje su godinama sticali širom Evrope i svijeta, ugraditi u temelje savremenog napretka naše države. Migracije će sasvim prirodno postati dvosmjerne, ali i dinamične, jer će državljani Crne Gore, kao budući građani Evropske unije, koristiti prilike za obrazovanje i rad u drugim državama, ali ne nužno u namjeri da zauvijek napuste našu zemlju.

Zato pitanje odlazaka ne bi trebalo posmatrati isključivo kroz bojazan, već i kao mjeru zrelosti jednog društva. Ljudi će odlaziti, to je činjenica i to ne samo u Crnoj Gori, već u cijelom svijetu. Ono što možemo promijeniti jesu okolnosti pod kojima ljudi napuštaju svoju zemlju. Razlika između društva koje gubi ljude i koje ih ohrabruje da se kreću jeste što se u prvom ljudi posmatraju kao statistička kategorija, dok se u drugom sa njima gradi snažna veza zasnovana na povjerenju.

Takvo povjerenje između države i građana oslanjaće se na iskustvo i stvarne prilike koje im omogućavamo. Upravo zbog toga, Evropska unija predstavlja priliku da Crna Gora bude otvorenije, sigurnije i perspektivnije društvo, svjesno da izolacija i zatvaranje nikada nijesu donosili razvoj.

Iseljenička drama biće sve složenija što smo bliže EU: Mladi će masovno pakovati kofere

U tom smislu, evropski put će naše građane izjednačiti sa građanima Evropske unije, omogućiće im slobodu kretanja i pristup širem tržištu rada, znanju i mogućnostima. Iako je ovo generacijama mladih decenijama predstavljano kao ideja, tek danas možemo reći da su vrijednosti kojima težimo ostvariv politički cilj i realna šansa za budućnost.

Suština je da jednu od najvećih društvenih promjena u savremenoj istoriji naše države iskoristimo za dobrobit svih njenih građana.

(Autorka je ministarka evropskih poslova u 44. Vladi Crne Gore)