Agresija na Iran

Piše: Borivoje Ćetković

"Boj se onoga tko je viko/ bez golema mrijet jada".(Ivan Madžuranić)

Dok su trajali diplomatski pregovori između Sjedinjenih Američkih Država i Irana, kršeći međunarodno pravo i povelje UN o ljudskim pravima, SAD i Izrael napali su jednu suverenu zemlju, ugrožavajući njenu bezbjednost i teritorijalni integritet i njen i drugih zemalja regiona. Dakle, pregovori su bili čista farsa, a stvarni razlozi su promjena antiameričkog i antizraelskog sistema u Iranu. Uzalud je ruski ministar spoljnih poslova Lavrov ukazivao da nije bilo nikakvih dokaza o proizvodnji obogaćenog uranijuma koji bi omogućio stvaranje atomske bombe. Iranci su imali sistem sa zapadnom "demokratijom" pod Rezom Pahlavijom i srušili su ga revolucijom – njihovom naftom raspolagali su zapadni imperijalisti.

Iranski mediji su prenijeli da je rezidencija vrhovnog vođe Irana ajatolaha Alija Hamneija bila meta napada 28. 2. 2026. i da je lider Islamske revolucije koji je 37 godinau bio vođa Irana, ubijen u tom napadu. Ajatolah Hamneji odbio je da napusti rezidenciju, iako je znao da će biti bombardovana – želio je da podijeli sudbinu običnih ljudi Tehrana. Ajatolah je mučki ubijen baš u vrijeme Ramazana, najvećeg muslimanskg praznika, pa su ga njegove pristalice proglasile svetim. Crvena zastava iznad džamije Džamkaran u šiitskoj tradiciji simbolizuje krv nepravedno ubijenih i poziv na osvetu, i podiže se nakon ubistva. Njegova mučenička smrt postaće značajan, ako ne i presudan kohezioni činilac iranskog sistema. "Zasluge" pripadaju američkoj agresiji i želji Izraela da što prije napadnu Teheran. Iranske oružane snage su odgovorile na američko-izraelsku agresiju pokrenuvši masovne udare raketama i dronovima na izraelske teritorije i američke baze u regionu. Stotine civila ubijene su ili ranjene tokom prvog dana ničim izazvane i unaprijed smišljene agresije. Ovo, dakle, kako s pravom tvrde iranske vlasti, nije samo čin agresije, već ratni i zločin protiv čovječnosti.

-БОРИВОЈЕ ЋЕТКОВИЋ

Trampov militantni imperijalizam nije inovativan u obavljanju svoje funkcije svjetskog hegemona – iste scenarije primjenjuje na sve zemlje koje želi da vrati u neokolonijalni položaj. Mjere koje se preduzimaju detaljno su razrađene: slijede prvo sankcije, blokade, izolacija, satanizacija lidera zemlje, razbijanje sistema iznutra, stvarajući petu kolonu (tzv. obojene revolucije) da bi gomilanjem ogromnih vojnih potencijala ohrabrile "demokratske snage" na što intenzivniju subverzivnu aktivnost. Male su šanse da će "demokratska" proameričko-izraelska opozicija uspjeti da se uz svestranu pomoć svojih gazda dočepa vlasti – Korpus islamske revolucionarne garde (IRGC) su borci koji život daju za svoja ubjeđenja. Iran nema saveznike kao što ima Izrael – u dobrim je odnosima sa Rusijom i Kinom. Rusima su dosta pomogli svojim dronovima na početku specijalne vojne operacije protiv SAD i NATO-a 2022. godine, ali su oni zauzeti ratom u Ukrajini. Kinezi su im pomogli uoči agresije – danima su u Teheran slijetali njihovi vojni transporteri – možemo pretpostaviti da su im dostavili ono što su Iranci od njih tražili. Ajatolah Hamneiji je za života dao detaljna uputstva o visokim zvaničnicima koji treba da zauzmu ključne funkcije u sistemu islamske republike i tako se što prije stabilizovala vlast. Američko- izralski napad na Iran zapalio je Bliski istok – uslijedio je žestoki odgovor Teherana na "Epski bijes" i "Riku lavova". Iranski ministar spoljnih poslova Abas Arakči poručio je da će Iran odlučiti kako i kada će se rat završiti, iako su rat započele SAD i Izrael. Osim američkih baza u regionu, na meti napada iranskih dronova našla se i britanska baza na Kipru. Iran cilja ne samo američke vojne baze već i civilne infrastrukture po okolnim zemljama koje su u vazalnim odnosima prema SAD – sirene se čuju u Dohi, Kuvajtu, Dubaiju, Abu Dabiju. Saudijska prestonica Rijad postala je ključna ruta za bjekstvo superbogataša i direktora moćnih kompanija koji su ostali u regionu Persijskog zaliva. Njihovo uživanje poremetili su iranske rakete i dronovi koji su pored Katara i Bahreina zasuli i Dubaji i Abu Dabi. Nesumnjivo je da su SAD i Izrael potcijenili vojne potencijale Irana, ako imamo u vidu odlučnost i spremnost Teherana da napada američke baze u regionu i odbrani sistem, ne dozvoljavajući američkom imperijalizmu da u ovom regionu osvoji više moći nego što je ima i da preuzme njena prirodna bogastva – naftu prije svega.

Iako Iran učestvuje sa svega tri do četiri odsto u svjetskoj proizvodnji nafte, njegova ključna geografska pozicija – uz Ormuski moreuz, najvažniju rutu za transport nafte na svijetu – izaziva zabrinutost. Upravo kroz taj moreuz prolazi oko petine ukupne svjetske potrošnje nafte.