Čas dijete, čas tata

Piše: Momčilo Pantelić

Starom kontinentu je jedino prijalo priznanje da je predak Novog svijeta, ne i da mu je isfabrikovani potomak.

Oba ova detalja, izvučena iz izjava Marka Rubija i Marka Rutea, pomažu da se u sažeto iskažu komplikacije u odnosima među zapadnim saveznicima, ispoljene na upravo održanoj Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji. Ispostavilo se da na neraskidive krvne veze Amerika podsjeća Evropljane samo da bi oni lakše podnijeli diktat o prekrajanju političkih veza u njenu korist.

Stavila im je na znanje da moraju da pristanu na status "mlađeg" partnera. Koji zadovoljava njene sve zahtevnije prohtjeve u svojstvu "starijeg" partnera.

Administracija Donalda Trampa se, naime, posvetila podjeli svijeta na interesne zone, s Kinom i Rusijom. Sve te tri velike sile su se prećutno saglasile da im je zajednički cilj – rashodovanje Evropske unije, kao "nepodobne" zajednice zemalja koja se inati floskuli o svemoći nacionalnih država.

Kao glavnom dobitniku globalizacije, Pekingu je lakše da se ekonomski nameće pojedinim zemljama, pogotovo ako se njihov savez klima. Trampov kurs MAGA (Učinimo Ameriku ponovo velikom) Moskva praktikuje i prije nego što se taj pročuo, i mogao bi se nazove MRGA (Učinimo Rusiju ponovo velikom). A za to im smetnju predstavlja EU koja, za razliku od njih, računa s dobrovoljnim pristupom njenom širenju, u vidu neproklamovane MEGA (Učinimo Evropu ponovo velikom), pa bi da je rastave na sastavne djelove.

Momčilo Pantelić

-novimagazin.rs

Karte se, pritom, miješaju na sve strane. EU i Kina su za nastavak globalizacije i liberalne trgovine, dok su SAD i Rusija za tumbanje svjetskog ekonomskog poretka.

Na čelu Amerike, koja je važila za barjaktara demokratskog svijeta, Tramp se bolje sporazumijeva sa autokratama, kao što su Si Đinping i Vladimir Putin. Neki njegovi potezi sugerišu da je u toku veleobrt – da se Amerika autokratizuje, umjesto da se Kina i Rusija demokratizuju, kako im je dugo proricano.

Te tri velesile su raspaljivale i nesklade u EU. Povremeno izgleda da je i u njoj i okolini došlo obrta, pa umjesto da evropeizacija obuhvati cio Balkan, balkanizacija se uvlači u EU.

U preraspodjeli globalnih zahvata, EU koja ima najhumanije sisteme, spala je na treće mjesto prioriteta. Amerika je to i objelodanila – prvi joj je zapadna hemisfera, drugi Azija a tek onda Evropa. Rusiji i Kini su najvažniji međusobni, pa odnosi sa SAD i globalnim jugom.

Rubio je u Minhenu uvjeravao da se Evropi ne nudi podanički status već njeno jačanje usklađivanjem sa smernicama iz Vašingtona. Za samo godinu dana Trampovog drugog mandata, razlike su se, međutim, produbile.

Vrh Amerike čak prijeti evropskom suverenitetu nad Grenlandom. I izopštava se iz niza međunarodnih organizacija, pretenduje da užim sastavima konkuriše organima UN, ne vjeruje da ljudske aktivnosti doprinose klimatskim lomovima, seje nevjericu u vakcine, zavodi kaznene carine, masovno protjeruje imigrante kao prijetnju zapadnoj civilizaciji i lokalnoj demografiji, prednost daje neposrednim transakcionim aranžmanima nad stvarnim pokušajima za sređivanje ukupnih međunarodnih odnosa…

Šef Bijele kuće i njegovi saradnici tvrde da je međunarodni poredak mrtav i da je bio "glupav". Drugi su se bogatili na našu štetu, tako da smo postali zavisni od tuđih isporuka, jadaju se trampovci. Amerika i Rusija se žale i da je Evropa izgradila državu blagostanja tako što joj je prva finansirala odbranu, a druga isporučivala energente.

Rubijevu blagoglagoljivost u Minhenu, zvaničnici su pozdravili kao dobru vijest. Strahovalo se od pogoršanja odnosa, ali je ono izostalo u njegovoj retorici.

Međutim, odlaskom u Mađarsku (i Slovačku) on je potvrdio kurs trampizma – da po svom, izrazito desničarskom, ukusu utiče na ishod izbora u drugim zemljama. Pa je tako Viktoru Orbanu data više nego velikodušna podrška za izbore u aprilu. Lični odnosi s Trampom su mu toliko dobri, poručeno je, da će mu se dati sve što mu zatreba.

Orban se, inače, nije libio da uzvikne da EU predstavlja veću prijetnju Mađarskoj nego Rusija. Valjda zato što se on ne slaže s kontinentalnom podrškom Ukrajini i zamjerkama Brisela njegovom potiskivanju ljudskih prava, nezavisnosti pravosuđa, slobode medija.

Navodno je Orban pomenuo i aranžman za prelazak NIS-a u ruke Mola. Nije, valjda, gostu sugerisao da bi trebalo da pripomogne i predsjedniku južnog susjeda, koji je navijao za izbor Trampa, a ovde stalno odlaže izbore kao da nešto i nekog čeka.

Možda nešto treba da proiziđe i iz diplomatije. A stara izreka kaže da je "diplomatija vještina da se ljudima kaže da idu dođavola, a na takav način da oni pitaju za pravac". Direktor Eurointelidžensa, Volfgang Munšau, u opsežnoj analizi sluti da su sada Amerikanci poslali Evropljane dođavola.

Nadam se da Evropljani neće Ameriku pitati za pravac, već da će ga sami odrediti. Recimo, ka širenju EU. Pa da se opet vidi da mi, dođavola, idemo u nekom drugom pravcu, poznatom kao tumaranje.

novimagazin.rs

(Autor je spoljnopolitički komentator)