Geopolitički preokret i istorijska paralela: Ostanimo prijatelji

Piše: dr Nikola Banićević

Para iz lokomotive miješala se s mirisom hladne aprilske večeri i napetošću koja se nije mogla sakriti. Josuke Matsuoka spremao se da zauzme svoje mjesto u vozu. Dok je unosio kofere pune nade, na iznenađenje svih pojavio se Josif Staljin. Bez pompe, ali sa težinom koja nadilazi protokol, prišao je japanskom ministru vanjskih poslova. Stisak ruke bio je čvrst, a pogled kratak. U tom gestu nije bilo topline, ali jeste poruke. Pred okupljenima, Staljin je igrao ulogu koju je rijetko prihvatao – ličnog garanta jedne krhke ravnoteže. Samo nekoliko sati ranije, iza zatvorenih vrata Kremlja, sve je izgledalo mnogo mirnije, barem na papiru. Toga dana potpisan je Sovjetsko-japanski pakt o neutralnosti, sporazum između SSSR i Japan koji je trebalo da garantuje uzajamnu neutralnost. Dok je Moskva ostajala u dimnoj zavjesi voza, obje strane su znale ono što istorija uvijek potvrdi: neutralnost u vremenu rata nije trajno stanje, već odloženi sudar.

Proći će punih 85 godina od ove posjete, a pripreme za važan odlazak japanske delegacije u Kremlj su u toku. Azijske države, među njima i Japan, energetska kriza zasad najviše pogađa. Nafta i gas ne mogu ka njima iz Persijskog zaliva, odakle pristižu najveće količine ovih energenata. Japan je u 2025. godini iz Persijskog zaliva dobijao dnevno između 2,5 i 3,0 miliona barela, mjesečno 80–90 miliona barela, a godišnje oko milijardu. Zato japanska vlada planira da početkom maja u Rusku Federaciju pošalje mješovitu delegaciju sastavljenu od predstavnika državne uprave i privrednika, kako bi pregovarali o kupovini ruskih energenata. U delegaciji će biti i predstavnici privrednih giganata kao što su Mitsui, Mitsubishi i jedne od najvećih svjetskih brodarskih kompanija, Mitsui O.S.K. Lines. Njeno učešće je posebno važno jer ima iskustva u prevozu plina iz ruskih nalazišta na Arktiku. Najkonkretniji primjer japanskog poslovanja na ruskom tržištu danas je Japan Tobacco International, koji održava proizvodnju u četiri fabrike, a njegov ruski profit čini značajan dio grupnog rezultata. Na ruskom tržištu prodaje brendove poput Winston, Camel i LD, te ima većinski udio na tržištu. Prema Rojtersu, ruska poslovna jedinica ove firme generiše oko 20 odsto ukupnog profita kompanije. Od značaja je i poslovanje Mitsubishija i Mitsui O.S.K. Lines. Sankcije su umanjile njihovo poslovanje u Rusiji, ali će ovi pregovori ići u pravcu ponovnog angažmana japanskih kompanija na ruskom tržištu.

Nikola Banićević

privatna arhiva

SAD u ovom ratu ostaju bez starih saveznika. Japan se sprema na put za Kremlj, evropski zvaničnici kažu "ne" predsjedniku Trampu. Španija je zatvorila vazdušni prostor za prelet američkih borbenih aviona, što su uradile i Austrija, Poljska i Italija, dok je Ujedinjeno Kraljevstvo jasno poručilo da ovo nije njihov rat. Strah od posljedica rata nadvija se i nad Zapadnim Balkanom. Američki saveznici poput Albanije i Bugarske ostavljeni su da se sami brinu za svoju bezbjednost. U nedostatku partnera, SAD su Pakistanu namijenile ulogu glavnog mirotvorca u ratu sa Iranom. Pakistan se teško može smatrati vjerodostojnim posrednikom između Irana i drugih aktera, jer je pretežno sunitska država sa unutrašnjim tenzijama, blisko povezana sa SAD i Saudijskom Arabijom, ekonomski i politički zavisna od međunarodnih saveznika. Iran ga može smatrati pristrasnim, a njegova reputacija neutralnog posrednika je ograničena, pa se često za diplomatske uloge preferiraju države poput Omana ili Katara, što ovoga puta ne može biti slučaj.

Da li je profiter ovog rata Ruska Federacija? Dok svijet prati sukobe na Bliskom istoku, Ruska Federacija se našla u poziciji da ubira plodove krize. Finansijski profit je očigledan. Izvoz nafte teče neometano, po premijum cijenama, i stotine miliona dolara dnevno pune državnu kasu. Svaki barel pretvara se u strateški kapital, pokazujući koliko Zapad i sankcije gube snagu pred energetskom zavisnošću svijeta. Geopolitički, Ruska Federacija jača i diplomatski profitira.

Staljin je, pružajući ruku Matsuoki, rekao: "Ministre, mi moramo ostati prijatelji". Tadašnja velika država nije mogla bez "prijatelja" u teškim vremenima za međunarodni poredak. Staljin je to znao i iskusio, iako svoje saveznike nije volio. Danas Ruska Federacija prepoznaje sličan trenutak koji iziskuje što veći broj partnera. Njihov gubitak sada je zbilja spoljne politike SAD, koja državu vodi u izolacionizam. Sve je manje državnika kojima predsjednik Tramp može reći pomenutu Staljinovu rečenicu.

(Autor je doktor političkih nauka, predavač na Humanističkim studijama UDG)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"