Ideologija – izvor mržnje

Piše: Krsto J. Pejović

Okupacija, ratovi, progoni i ubistva kreiraju društvene sisteme zemaljskog šara, pa je sasvim moguće i da ideologija korespondira sa naciofašizmom jer je nametnuta od partija koje su nudile sve ono što nije nepohodno za život bila opijum za čovjeka.

Danas određene države kroje kartu svijeta i tako produkuju "slobodu", onakvu kakvu je ne žele u velikom broju država.

Savremene ideologije su za pojedine "ideali" stvaranja novih država sa uređenjima koja inkliniraju Zapadu, koji želi da od tako novih država stvori lične eksponente. Dešavala se borba stalne supremacije i u takvom ambijentu nema slobode ličnosti i samostalnosti pretežnog broja država. Otuda nema ni vidika za afirmaciju ličnosti i slobode država, jer se one ne razvijaju na principu samostalnosti i lične održivosti. Savremeni imperijalizam je brana svake slobode, jer ideologija moćnika zahtijeva poslušnost i pokornost. To je u stvari filosofija okupacione ideologije, koja nema ni primisli o slobodi i demokratiji. Nova pravila moćnika gaze međunarodno pravo, a "svoje pravo" izvode iz neprava. Ideologija moćnih je dezorganizovala život, ne samo pojedinaca i pojedinih država, već i regiona, pa donekle i kontinenata. Filosofija ideologija je egzistencija biznisa i neoliberalne ekonomije, a rukovodi se krilaticom "cilj opravdava sredstvo". Vlast mora biti potčinjena zakonima, a ne ideologijama bilo koje partije, odnosno sistema. Zakoni moraju biti potčinjeni pravdi, i to daleko od svakog oblika ideologije. Vlast mora biti sluga zakona, a ne promoter ideologije. Zakon se mora primjenjivati bez strasti, partijske ideologije i ideologije moćnika.

Podsjećanja radi, Unesko je 1947. godine donio Rezoluciju kojim je odlučeno da se organizuje, filosofska "analiza savremenih ideoloških konflikata u svijetu", da bi se ostvarile pretpostavke za prevazilaženje konflikata. Tom Rezolucijom jedan broj filosofa je bio zadužen da izradi rečnik "tehničkih termina" za obrađivanje podataka kojim će se o tim konfliktima debatovati. Nije došlo do nekih rezultata, nažalost, zbog određivanja značenja riječi ideologija. Otuda i konstatacije da ne čudi što se ovoj riječi daju različita značenja, u zavisnosti od trenutka vremena, i to kako od kulture, do vrline (vrijednosti), mada ona ne sadrži vrednosne sudove koji se tiču morala. Ipak je opravdano reći i to da je ideologija pokrivanje interesa, koji mogu biti različitih značenja i dometa, od rada do rata. Ono na šta treba posebno ukazati jeste da ona danas nema značenja morala i pravde, i da ne izražava društveni interes ravnopravnosti. Ona je ustvari "prazni duh", jer ima i onih, koji s pravom kažu da su fašizam, kao i nacizam imali svoje ideologije kojima su "gradili" društvene sisteme koje je sud istorije osudio, i tu ideologiju napredne snage označile kao pomračenje uma. Dakle, čovjek nije shvaćen kao subjekt – već kao objekt, i to u okvirima cjeline. Pored navedenog, umna racionalnost gubi pred vještačkom inteligencijom, koja takođe ima svoju ideologiju, i to je, nažalost filosofija današnje stvarnosti. Očito nema praktičkog duha našeg vremena, pa ne čudi da čovjek gubi samosvijest. Sve to daje odgovor da za "razumijevanje" postojećeg svijeta nema kritičke negacije. Nema čak ni saznanja da čovjek gubi samosvijest o otuđenju ličnosti XXI vijeka. Ovo vrijeme je, kako to kažu umni ljudi, doba pisaca bez čitalaca. Moral je totalno bankrotirao. Ovaj tekst je oblik otpora protiv bujanja naciofašima, kome je prethodila globalna neoliberalna ekonomija Zapada. Ova civilizacija sve manje brine o čovjeku. Podsjetimo na Šekspirove riječi da je milostinja pravi znak milosti, odnosno na misli Igoa da je milostinja sestra molitvi. Bez samilosti se ne može valjano živjeti. Za nju nije potrebna nikakva ideologija. Svijetu je potreban mir, rad, red i blagostanje. Mir postoji za čovjeka, a čovjek živi za mir, a ne za ideologiju koja stvara zlo. Ideologija nije data kao Božja zapovijest. Nju Dekart ne poznaje.

(Autor je publicista)