IQ 86 i vizuelni identitet na ceradi

Piše: Mihailo Pavićević

Iza nje su Makedonija i Albanija. Nacionalno osjetljivi će reći da je ovo istra­živanje namješteno, laž, što je inače i prak­sa koja ima utemeljenje u medicini.

U svom evolutivnom putu ka EU, ova mitska zemlja sa izraženom plemenskom gordošću pravi krupne skokove. Bolje reći preskoke.

Preskačući tradiciju, obrazovanje, fakulte­te, ovi mali i simpatični egonosci direktno uskaču u digitalno doba savladavajući, prije svega tehniku primanja i slanja elektronskih mejlova (od ključnog značaja za naciju). Oni napredniji odavno usvajaju i koriste "lep poz­drav", "poštovani", "ok" i sličnu "digitalnu" terminologiju. Kako savremene potrebe otva­raju nova pitanja, tako je i na red došao vizu­elni identitet. Što god to značilo.

Ono čime se u ozbiljnim državama bave spe­cijalističke marketinške agencije (koje pre­težno vode grafički dizajneri), razni krea­tivni studiji, samostalni dizajneri, u Crnoj Gori se ovim pitanjem bave svi – od savjetnika za biologiju mora do saradnika za kontrolu javnih nabavki. Sistem je duhovito i praktič­no osmišljen. Vrlo često se odlučuje putem glasanja u kom svi glasaju. Od magacionera do finansija. Rezultati su uglavnom jednoglasni. Svi se na kraju slažu sa mišljenjem direkto­rata. Drugi model je da se odluka donese samo­stalno, kratko bez ikakvog glasanja.

Za ovdašnje stratege koji rešavaju pitanja i ekonomije i kosmosa, vizuelni identitet je doživljen kao neka dekorativna trakica (cr­vena -" jer je crvena najljepša boja") koja stoji na kutiji pakovanja.

Mihailo Pavićević

privatna arhiva

U tom smislu pečat identitetu vrlo često uda­ra neko ko ima, recimo, najviše stila u obla­čenju, čiji je ofis najdekorativnije opremljen, ili ko ima najljepšu frizuru. Naravno uz pre­thodnu konsultaciju sa službom za strategiju bez prihoda.

Što se tiče termina "izgradnje brenda", (što god to značilo i to se odrađuje), za koji je u ozbiljnim korporacijama potrebno vrijeme, smjernice, dosljednost, ulaganja, ovdje se to pitanje rešava za vikend. Za ove simpatične homo gugl pretraživače, brendiranje je kao brza moda – traje koliko i anketa na Fejsbuku. Neznanje je zarazno, kažu pametniji, ali se ono ovdje šeruje gotovo s ponosom.

U tom instant rebrendingu, logo ili znak može se svako malo mijenjati. Vjerovanje je go­tovo magijsko da baš u tome leži marketinški uspjeh. Iako nikada u životu nisu imali do­dira sa ozbiljnom marketinškim agencijama duboko se vjeruje i da logo slikovito i u pu­nom koloru treba predstavljati proizvod ili kompaniju koju predstavlja.

Zamislite samo ove magove kakve bi sve pri­mjedbe iznijeli upravnom odboru na račun, recimo "jabuke" koja predstavlja najpozna­tiji svjetski brend za kompjutere i telefone. "Kako to jabuka za brend kompjutera"? "Ne može to, Stive! Popravi to malo". "Stavi sliku monitora u punom koloru"!

I to sve onako ležerno, zajednički, preko vaj­ber grupe. Vjerujem da bi slične korporacije, naši stratezi ugasili u najkraćem roku. Crna Gora u kojoj ovakvi često upravljaju, jednostva­no ima sreće. Mora postojati, pa mora.

Savremene potrebe – poput stvaranja autentič­nog vizuelnog identiteta – ovdje se svode na prost copy-paste. Od skora i na najprostiji oblik AI intervencije koja generiše praznine u znanju i plasira se kao genijalnost. Dovoljno je osnov­no znanje u Ekselu i AI. Koliko je brendiranje shvaćeno ozbiljno, govori činjenica da se ono poklanja besplatno, ako platite štampu:)

Najapsurdniji primjer marketinške oskudice je gotovo groteskna zloupotreba slogana grafič­kog dizajnera Miltona Glejzera "I love NY".

Tako danas imamo "I love Podgoricu", "I love Berane", "I love Bar", "I love Bijelo Polje", "I love Skadarsko jezero". Gotovo sve crnogorske opšti­ne, sela i močvare imaju ovaj slogan što je pri­znaćete genijalno osmišljeno.

Sistemska "kreativnost" dolazi do izražaja u pu­nom obimu i u ekološki zaštićenim područjima. Na fasadama objekata, ali i na ogradama, brdima i granama, kao reklamni poziv is­tiče se – plastična cerada. Da da. Štampana intenzivnim dizajnom. Ovako se godinama gradio brend, između ostalog, i prve ekološke države.

Dakle, dok svijet gradi brendove na autentično­sti, naši simpatični "vizuelni stratezi" rje­šavaju to pitanje brže nego sve članice EU. Kao kuvanje kafe, malo šećera, malo logotipa, malo Ai-a, i gotovo.

U svakom slučaju, bilo tog vizuelnog identiteta ili ne, Crna Gora će postojati i niko joj to svoje postojanje ne može oteti.

(Autor je diplomirani grafički dizajner)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"