Karakteri su nam sudbina

Piše: Siniša Korica

Govorimo, polemišemo, pa i svađamo se, kao uostalom što to radi većina u Srbiji, i to ne samo danas već oduvijek. Tema ove kolumne je u pitanju: zašto je to tako? Prije toga samo da napomenem o zadatim vremenima i temama knjige. Vrijeme od 1974. do 1988. doba pune autonomije Vojvodine ("govornik" – Vasa). Potom vrijeme od 1987. do 1990. period u kome nas je strefila "Osma sjednica" i na njoj drama oko Kosova i Metohije ("govornik" Rudi) i treći period 2024–2025, studentske demonstracije ("govornik" Siniša). Tu je i četvrti akter, Nedeljko-Neđo koji je "palio vatru", suprotstavljao se mišljenjima navedenih "govornika", polemisao, ali je u njegovim iskricama bilo i rasprskavajućih odsjaja misaonih istina. Sada prelazim na temu ove bilješke tragajući za odgovorom zašto se većina naše populacije svađa.

U knjizi ima i 14 kolumni. Iz jedne od njih prepisujem. Karakteri su nam sudbina, ali i najjasnija odrednica u ponašanju. U naše karakterne crte možda je najdublje zaronio dr Slobodan Jovanović kada je govorio o istoriji između 1903. i 1941. On upozorava na dinarsku plahovitu prirodu naroda srpskog. "Kod dinarskog tipa ima junaštva, ali i samoprecjenjivanja... što ga čini nesavitljivim i neprilagodljivim... U dinarskim podvizima više je snage i zamaha, nego plana i organizacije... Naš individualizam često blokira parlamentarizam, sve se pretvaralo u ličnu prepirku, umjesto kompromisa više se voljela kavga iz koje su obje strane izlazile nagrđene i oštećene... Imali smo diplomiranog primitivca koji da bi uspio, isključivo se bavi politikom, jer se samo kroz politiku može obogatiti i pogospoditi." Dodao bih ovome da kod nas Srba vječno tinja nevidljivi rat između Njegoševog čojstva i junaštva i Dositejevog prosvetiteljstva.

A onda mi do ruke dođe pjesmarica "Lazarica" mog prvog komšije profesora univerziteta dr Petra Milosavljevića, iz koje takođe prepisujem djelove Lazareve zdravice noć uoči Kosovskog boja. "Lazar napija (čitaj nazdravlja) redom: po stareštvu starom Jug Bogdanu; po milosti – svojih devet šura; po ljepoti Kosančić Ivanu; po visini Toplici Milanu; po junaštvu Miloš Obiliću. Ne napija je, (ne nazdravlja), primjećuje Vinaver, nikom po mudrosti. Lazar nije imao u svojoj okolini nekog koji bi se po mudrosti isticao... Drugim riječima, to znači da za našeg narodnog pjevača mudrost nije bila na visokoj cijeni."

Ako našoj dinarsko-plahovitoj prirodi dodam i odsustvo mudrosti, onda nije čudo i ovo što nam se danas dešava. Ako neke institucije ne poštuju zakone svoje države, onda ne bi trebalo da nas čudi što i građani ne poštuju nju (državu). Sanjam dan kada će moja Srbija obilježavati svoj praznik, dan u godini, kada bi svi mi, njeni građani, obukli svečana odijela, vratili osmijehe na lica, pazili jedni na druge, pa često i druge čuvali od sebe, ekologiju u njenom čistijem obliku predavali naslednicima i generacijama koje dolaze posle nas. Za ovako nešto fali nam mudrosti. Knjige, braćo moja, knjige, a ne zvona i praporce, reče veliki i mudri Dositej. Dokle god mali dio naše populacije čita i kupuje knjige, dotle će se većina prepirati, svađati, strasti podizati. U neznanju zlo se povampiruje, a u knjigama smiruje. Kako ovu klackalicu preokrenuti, pa da većina čita, tada će nam biti bolje, kada mi budemo bolji, reče isto tako mudri patrijarh Pavle. Poruka i mudrih ljudi imamo, ali delanja nemamo. Ponovo prolazimo kroz teška vremena, neki kažu kroz novu "revoluciju". Nikako na nama da se revolucije bar malo odmore, da ih zamijene evolucije. "Jogurt revolucija", pa "Oktobarska", te ova najnovija. Da upotrebim vokabular moje struke, pasiva nam natkrilila aktivu, dugovi jedu imovinu, duh nam oskrnavljen, mudrosti nam i dalje fali, kontinuirano. Plahoviti karakter, "Lazarica" i najnovija društvena zbilja na to opominju.

politika.rs

(Autor je publicista, bivši član savezne vlade u SFRJ)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana”