Kriza u Francuskoj prijeti eurozoni

Piše: Tomas Kolman

Francuska, sa rekordnim dugom i rastućim deficitom, postaje najveći rizik za stabilnost eurozone. Stručnjaci upozoravaju da bi kriza u Parizu mogla da se prelije na kompletnu EU i dovede u pitanje opstanak eura.

Neposredno prije nego što je Fransoa Bajru u ponedjeljak (8. septembra) izgubio glasanje o povjerenju u parlamentu, odlazeći premijer upozorio je da bi fiskalne nevolje mogle da ugroze "opstanak" Francuske.

"Imate moć da oborite vladu, ali nemate moć da izbrišete stvarnost", poručio je Bajru poslanicima, dodajući da je trenutna stvarnost druge po veličini evropske ekonomije ta da će se "već nepodnošljiv teret duga – još više povećavati i postajati sve skuplji".

Dugogodišnja politička dilema francuskih vlada jeste da, kad god predlože mjere štednje ili ekonomske reforme, partije i s ljevice i s desnice odmah ustanu protiv i mobilišu svoje pristalice. Sindikati su već zakazali opšti štrajk za srijedu, 10. septembar, dva dana poslije glasanja o povjerenju.

Šta slijedi, ostaje neizvjesno. Da li će biti raspisani novi izbori, kao što zahtijeva desničarski Nacionalni front (Rassemblement National), ili će predsjednik Emanuel Makron uspjeti da postavi još jednu manjinsku vladu – to je politička strana krize.

Ekonomski gledano, sve se svodi na novac i na ogroman teret francuskog duga. U apsolutnim iznosima, nijedna zemlja EU nije zaduženija od Francuske. Državni dug popeo se na oko 3,35 biliona eura – oko 113 procenata bruto domaćeg proizvoda (BDP), a očekuje se da će do 2030. porasti na 125 procenata.

Odnos francuskog duga prema BDP-u toliko je visok da ga u Evropskoj uniji premašuju samo Grčka i Italija. Sa budžetskim deficitom od 5,4 do 5,8 procenata ove godine, Pariz takođe bilježi najveći budžetski manjak od svih 27 članica Evropske unije.

Da bi se ispunio cilj EU o smanjenju deficita na tri procenta, drastične mjere štednje su neizbježne. Međutim, pošto su rezovi trenutno politički neizvodljivi, finansijska tržišta su reagovala višim kamatama na francuske obveznice. Dok je kamata na njemačke obveznice oko 2,7 odsto, francuska vlada mora da plaća skoro 3,5 odsto kamate na svoj dug.

Treba li, dakle, da brinemo za stabilnost eura, ako finansije druge po veličini privrede eurozone izmaknu kontroli?

"Da, treba da brinemo. Eurozona trenutno nije stabilna", kaže Fridrih Hajneman, ekonomista iz Lajbnicovog centra za evropska ekonomska istraživanja u Manhajmu, iako dodaje da "nije zabrinut" zbog moguće kratkoročne dužničke krize u narednim mjesecima.

Kolman

Privatna arhiva

"Ali moramo da se zapitamo kuda sve to vodi, ako se jedna velika zemlja poput Francuske, koja je posljednjih godina bilježila stalni rast odnosa duga prema BDP-u, sada suočava i sa političkom destabilizacijom", rekao je on za DW.

I druge velike ekonomije nagomilavaju rekordno visoke dugove i moraju da prikupe milijarde na tržištima kapitala. Ove jeseni, na primjer, Njemačka, Japan i SAD moraće da izdaju nove državne obveznice kako bi finansirale svoje rashode – što je jedan od ključnih razloga zbog kojih globalna tržišta obveznica ostaju pod pritiskom.

Jedini razlog zbog kog tržišta nisu još uznemirenija – odnosno zašto kamate na francuske obveznice ne rastu još više – jeste nada da će Evropska centralna banka (ECB) uskočiti i otkupiti francuske obveznice da bi smirila tržište, smatra Hajneman. "Ali ta nada može biti varljiva, jer ECB mora da pazi da ne ugrozi sopstveni kredibilitet."

Francuska godišnje troši 67 milijardi eura samo na kamate. Istovremeno je pod pritiskom jer se obavezala da će postepeno smanjivati deficit u skladu s pravilima EU.

Ali dio odgovornosti, smatra Hajneman, snosi i Evropska komisija, jer je ona "pomogla da se stvori ovaj haos".

"Žmurili su na jedno, čak i na oba oka kada je riječ o Francuskoj. To su bili politički kompromisi vođeni strahom od jačanja populista", rekao je on, dodajući da je "Francuska već potrošila veći dio svog fiskalnog prostora. Njemačka je u daleko boljoj poziciji, sa dovoljno manevarskog prostora."

Prema Hajnemanu, Francuskoj, kao i Njemačkoj, hitno su potrebne velike reforme socijalnog sistema i smanjenje državne potrošnje. Alternativa bi bila veći porezi – u zemlji koja već ima ogromno poresko opterećenje i za građane i za privredu.

Zbog toga je Hajneman skeptičan da francuska politika može da postigne konsenzus između stranaka oko smanjenja duga. "S obzirom na to da populisti s lijeva i s desna jačaju, ne vidim da je to moguće. Centar se sužava. Zato sam pesimista kada je riječ o Francuskoj i ne vidim rješenje."

Za Endrua Keningema, glavnog evropskog ekonomistu londonske kompanije Capital Economics, rizici po druga evropska tržišta za sada ostaju podnošljivi.

"Za sada se čini da su problemi uglavnom ograničeni na Francusku, sve dok razmjere francuskog problema ne postanu prevelike", napisao je on u poruci svojim klijentima.

Ali on upozorava na scenarije u kojima bi se francuska kriza mogla značajno produbiti, čime bi porastao rizik od njenog širenja.

"Uostalom, Francuska je druga po veličini privreda eurozone, sa dubokim trgovinskim i finansijskim vezama sa susjedima, a ujedno je i vodeća politička sila u EU", podsjeća Keningem, dodajući da bi kriza u Francuskoj mogla da dovede u pitanje samu održivost evropskog projekta.

"Ne očekujemo krizu tog obima u narednih godinu do dvije. Ali ako bi se dogodila, rizik od širenja postao bi mnogo ozbiljniji – i to bi bila stvar kojom bi ECB morala da se bavi", rekao je.

(Tekst je objavljen na portalu Dojče vele dw.com)