Nametnuti teret

Piše: Milisav S. Popović

* * *

Od svih inferiornosti koje mogu da postoje, najgore su nametnute. A i one se dijele na tri "izroda". U leksikonima obilježeni kao Infer. Log. 1, Infer. Log. 2 i Infer. Log. 3. Srećom, jezik nam je dovoljno britak, pa ćemo o ovome moći na naš način – bez zaobilaznih rešenja i neutralnih pridjeva.

Milisav S. Popović

arhiva

Prva – krvna inferiornost (Infer. Log. 1), koju neki nazivaju i porodičnom, podrazumijeva sleđeni oblik veza u kojima jedno čeljade (nekad i više) biva odabrano od strane uže i šire porodice kao žrtveni jarac; vo tegljač; svinja za klanje (sami izaberite kvalifikativno stanje). Uloge u ovom obrascu se karakterološki dijele na: nametnuto inferiornog (njega) i superiornih bez razloga (njih). Tako ćemo i mi pojasniti – koristeći uzajac "njega" i korbič "njih".

Šta to zapravo "oni" čine od "njega"? Ne priznaju mu se snovi, ne dozvoljava mu se istinsko pravo na integritet; svaki lični rezultat se zanemaruje (šutnjom, ili još gore – maliciozno komentariše); njegov bol se ne doživljava značajnim niti vrijednim pažnje; njegova djeca nijesu jednako bitna kao njihova; svaki njegov lični neuspjeh za njih je ushićujući; sebično se nameću njihovi koncepti razmišljanja i ophođenja; traži se bespogovorna poslušnost i oštro biva kažnjen ako dođe do greške koja bi mogla da našteti "njihovom ugledu"; njegova osnovna uloga je biti pridrživač njihovim gu.ovima.

Naravno da nikada nije sprovedena valjana socio anamneza koja bi utvrdila šta je "krvna inferiornost" uradila ljudima unutar naših "tako časno uzornih porodica"... i kakve psihopatogene derivate je izrodila.

Moralna asimetrija

Bi ovo krvna inferiornost... Ako niste sami žrtva, provjerite da li ste možda od onih koji su u lancu "sabijanja" nekog svog.

Druga – sistemska inferiornost (Infer. Log. 2). Poznata i kao "kadrovska bolest". Za nju nema neke potrebe da je do detalja obrazlažemo... svima je bliska i vidljiva. Podrazumijeva postavljanje u inferioran (ponižavajući) položaj stručno i kvalitetno lice, kako bi najgori tako ostvarili superiornu sveželju – poniziti i "rukovati" boljima od sebe. Iako je ovo prepoznato kao jedna od najvećih kočnica u ekonomici resursa, od nje se teško odustaje. Ponajviše zbog činjenice da jedna "uštva" za sobom dovede militar drugih. Tako dolazi do efekta "trule košnice" – u kojoj inžinjera, ljekara, stvaraoca, učitelja postavljaju u poziciju radilice i piona, a trutovi komanduju.

Smatra se da samo jedna vertikala, u kojoj je uspostavljena sistemska inferiornost, nanosi veću štetu po firmu, zdravstvo, administraciju, ustanovu – ravna rušiteljskoj moći raspada nakon zemljotresa. U Evropi postoji čitav set zakona koji reguliše i sprečava sistemsku inferiornost... na Balkanu, tek je Slovenija donekle odmakla (a bogami, odnekle se nije ni ona mnogo makla).

Treća – interljudska inferiornost (Infer. Log. 3). Obično se vezuje za društvene enklave u kojima obitavamo. Prijatelji, kolektiv, ma cjelokupni sub spekatar poznanstava i međuljudskih konekcija... i za razliku od prethodne dvije, nastaje spontano. Strateški i sveprožimuće. Realizuje se odbacivanjem od strane "prosječnjakovića" i prepotentnih individua – koji kod ljubaznih, marljivih i radnih osoba prepoznavaju slabiće (jeste, mi smo od onih koji kad neko kaže "hvala" i "ugodan dan želim" istog izložimo poruzi). Interljudska inferiornost je lančana, što znači da se glas prenosi iz jedne enklave u drugu – i prihvata bez provjere. Etiketa se sad ne lijepi, već tetovira. Najslikovitiji su primjeri kada lijepu ženu koja se drži svojih principa – "prozovu" ku..om, a prijatnog muškarca sa manirima uvažavanja – jadovom. Vremenom se ktiopizija (gomilanje unižavajućih faktora) nadima do mjere da prvobitne "ku..e" i "jadovi" postaju apsolutni "gadluk od koga se treba držati podalje". Ovo je samo jedno od imena iz spektra unižavajućih kvalifikativa.

A šta ti možeš da učiniš?

U slučaju krvne inferiornosti – suprotstaviti se! Kuražno, makar ti i noge klecale. Ne dozvoliti sopstvenoj blagorodnosti da te unizi pred izopačenim sakrvnicima. Zauzimanje stava i stegnute pesnice su prijeki lijek od porodične tiranije (nešto što se u profilisanju naziva "efekat štita").

U slučaju sistemske inferiornosti – tu već ne možeš mnogo. Osim da se vrpoljiš – a to te tek izgužva. U pitanju je sveopšta rana koja zahtijeva čitav niz specijalista i armiju brzopoteznih medicinara. Ako ne možeš da istrpiš – idi. Nađi nešto drugo – manje loše.

U slučaju interljudske inferiornosti – ostani sveden, ljubazan i dobru predan. Trijumf dođe, doduše, uvijek je na dugom štapu... ne možeš ljude izliječiti od lošeg mišljenja koji imaju o sebi, a kog reflektuju na tebe. Kiselo si grožđe lisicama, i iskreno, zar bi želio drugačije?

Ovo bjehu tri ktiopizije, a samo jedno čeljade. Mnogo brate, pa da je i od čokolade. Srećom, mogu da se raskače. Pa ti, lokomotivo, eto – kreni dalje. Nije sve bespuće, nešto su i brda od nade.

Znadi, kompleks više vrijednosti ionako imaju pogrešne face.

(Autor je književnik)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"