Paralele moći

Piše: Borivoje Ćetković

 Svojim čestim mijenjanjem odluka i "poštovanjem" potpisanih sporazuma Donald Tramp podsjeća na Adolfa Hitlera, njegov dolazak i učvršćenje vlasti. Britanski premijer Nevil Čemberlen, francuski premijer Eduar Daladje, njemački kancelar Adolf Hitler, italijanski vođa Benito Musolini i italijanski ministar vanjskih poslova Galeaco Ćano potpisali su sporazum 29. septembra 1938. Nakon što je 1937. godine između Njemačke, Italije i Japana potpisan Antikominternski pakt – preteča budućeg Trojnog pakta – Njemačka je 1938. godine preduzela nasilnu aneksiju, Anšlus Austrije. Hitlerov režim je taj potez opravdavao sprovođenjem načela o pravu na samoodređenje, odnosno činjenicom da su mnogi Austrijanci sebe smatrali dijelom njemačke nacije od koje su odijeljeni vještačkom granicom. Hitler je sličan izgovor odlučio da primijeni na Sudete – oblast Čehoslovačke gdje su Njemci činili većinu. Čehoslovačka vlada je bila spremna da se oružanim putem odupre pokušaju mijenjanja granica, računajući na svoj status vjerne francuske saveznice. Međutim, britanska vlada je držala da još nije u potpunosti spremna za rat pa je nagovorila Francusku da zajedno s njom 30. septembra 1938. sklopi Minhenski sporazum kojim je Njemačkoj priznato pravo na Sudete. Ostavljena na cjedilu, čehloslovačka vlada podlegla je njemačkom ultimatumu. Dakle, mnogo toga uoči Drugog svjetskog rata liči nam na današnje stanje u svijetu. U odnosu na Trampa, Hitler je imao veliku prednost – njegov moćna nacional-socijalistička stranka našla je zajednički interes za običnog njemačkog radnika. Njemačko drušvo je bilo homogenizovano, objedinjeno ideologijom o superirnosti Germana nad drugim narodima i rasama. Ideologija – Njemačka iznad svega bila je u funkciji njihovih ratnih pohoda, prije svega invazije na istok – Sovjetski Savez. Pangermanizam, koji ima svoje dublje istorijske i duhovne korijene (Fite, Hegel, Niče, Hajdeger) snažno je podsticao nacističke osvajačke pohode. Današnje američko društvo je globalni epicentar bogatstva – imaju više od 900 milijardera čije bogatstvo konstantno raste.

-BORIVOJE CETKOVIC

"Tehnologija, inovacije i snažan talas preduzetništva podigli su bogatstvo američkih milijardera na rekordne nivoe, dok se u pozadini sprema najveći transfer bogatstva u modernoj istoriji. Bogati postaju sve bogatiji – i to najbrže u Sjedinjenim Državama".

Dinamika rasta u SAD snažno je pokrenula globalnu sliku: broj milijardera širom svijeta povećao se na 2.919, dok je ukupno bogatstvo dostiglo rekordnih 15,8 biliona dolara. Samo Sjedinjene Američke Države imaju 924 milijardera, što čini 31,7 odsto ultrabogatog stanovništva svijeta. Ukupno bogatstvo u regionu Amerike, u kojem dominiraju SAD, poraslo je za 15,5 odsto na 7,5 biliona dolara. UBS pripisuje ovaj rast izuzetnoj godini za rast tržišta inovacija i finansiranja infrastrukture. SAD su dobile 109 novih milijardera, dok je samo 18 izgubilo taj status ili je preminulo. Uspon "self-made" generacije bio je posebno izražen: 87 Amerikanaca su prvi put postali milijarderi zahvaljujući sopstvenom poslu, doprinoseći 171,9 milijardi dolara ukupnom rastu bogatstva u regionu.

Tehnološki sektor ponovo igra ključnu ulogu. Bogatstvo globalnih tehnoloških milijardera poraslo je za 23,8 odsto, dostigavši 3 biliona dolara. Ovaj rast je pokrenut vrednovanjem kompanija koje predvode revoluciju vještačke inteligencije – Nvidia, Oracle, Meta.

Samo šest američkih tehnoloških milijardera dodalo je kombinovano 171 milijardu dolara svom bogatstvu tokom prošle godine. UBS otkriva visok stepen mobilnosti superbogatih: 36 odsto je već promijenilo zemlju prebivališta, dok 9 odsto njih razmatra selidbu. Tri ključna razloga su bolji kvalitet života, geopolitička nesigurnost i optimizacija poreza. Ova migracija kapitala i ljudi mogla bi značajno da promijeni geografiju globalnog bogatstva u godinama koje dolaze. Dakle, američko društvo je duboko klasno, rasno, vjerski i politički podijeljeno. Čak i među samim republikancima radikalno opada popularnost Trampova – poveo je rat protiv Irana, suverene zemlje, računajući da će mu i tamo uspjeti venecuelanski scenarij. Smjenjuje visoke vojne funkcionerere ako ne prihvate njegove kontroverzne planove, koji nemaju utemiljenja u realnim činjenicama Od tih njegovih planova zasad nije bilo ništa, on je poveo okrutan rat protiv ove zemlje, ubijajući nevine ljude i materijalno razarajući iransko društvo. U Teheran u istom danu ubijeno je 168 djevojčica u osnovnoj školi – vršnjakinja Ane Frank. Našle su smrt u ruševinama svoje škole, kao što su i u Iraelsko- palestinskom ratu na hiljade palestinske sirotinje našle smrt u porušenim zgradama. Pomažući izraelskom ultradesničarskom Netanijahuovom režimu da proširi i učvrsti svoju državu i američki novi fašizam imao je svoj cilj: da ovlada iranskom naftom i tokovima novca. Troškovi ratovanja enormno rastu (veća je šteta od koristi), a to povećanje pogađa džepove običnih američkih građana. Trampova popularnost drastično opada i među samim pristalicama Republikanske stranke, a o demokratama i da ne govorimo. Na udaru je i one istinske, demokratske Linkovnove Amerike. Rusija i Kina ne smiju dozvoliti greške koje su s uoči Drugog svjetskog rata učinile Britanija i Francuska – Iranu moraju pomoći ne samo politički, propagndno već i vojno, ako Tramp pomaže Izraelu, mogu i oni Iranu. Rusi posebno koristi koje imaju od veće cijene nafte, mogu zaboraviti ukoliko SAD i Izrael pobijede Iran i tamo instaliraju svoj režim – otvoren je put ka Kaspijskom moru. Iran ne vjeruje Trampu, spreman je da po svaku cijenu brani suverenitet i slobodu, svoja prirodna bogatstva – proizvodi oko 3, 3 miliona barela dnevno nafte, a najveći kupac Kina, i oko 1, 3 miliona barela kondezata i drugih proizvoda. Svi svojim vojnim potencijalom učiniće sve samo da Amerikanci ne ovladaju Ormuskim moreuzom.