Tramp u bunkeru

Piše: Žan Verner Miler

Ali ona je više od bizarne opsesije našeg predsjednika. Ona je simbol Trampa 2.0, mješavine neviđene korupcije, ukidanja principa podjele vlasti (uz ignorisanje Kongresa koji kontroliše budžet) i čistog vandalizma. Brzi zaokret Trampa i njegovih sledbenika od poslednjeg pokušaja atentata ka propagiranju plesne dvorane u ime bezbjednosti dodaje još dva uznemirujuća elementa. Prvo, plesna dvorana-bunker prikladna je za lidera koji zazire od svojih sugrađana. Drugo i manje očigledno, ona povezuje Trampa sa moćnicima iz Silicijumske doline koji očekuju smak svijeta (čiji dolazak ubrzavaju svojim ponašanjem) i grade utočišta po privatnim ostrvima, u novoosnovanim gradovima i u tzv. bunkerima apokalipse.

Žan Verner Miler

arhiva

"Mora da se izgradi što prije", izjavio je Tramp nakon incidenta na večeri dopisnika iz Bijele kuće, ali njegova opsesija plesnom dvoranom je starija od toga. Trampovi biografi su istakli da ketering i plesne dvorane spadaju u njegove rijetke uspješne poslovne poduhvate. Plesna dvorana, baš kao i njegovo imanje u Mar-a-Lagu, predstavlja pozornicu za njegove grandiozne ulaske na scenu i prostor obožavanja od strane probranih gostiju. Kao što su pokazali drugi ambiciozni autokrati, ova vrsta ogromnih zdanja je i odraz vlasnikove moći. Tu vođa trijumfuje nad svojim protivnicima i obezbjeđuje dugovječnost svoga nasleđa.

Fokus na bezbjednost takođe prethodi poslednjem pokušaju atentata. Nakon što je sudija vrhovnog suda koga je imenovao još Džordž V. Buš zabranio izgradnju plesne dvorane bez odobrenja Kongresa, trampisti su zavapili da je završetak tog zdanja hitno pitanje nacionalne bezbjednosti. U svom pravnom mišljenju ovaj sudija podsmešljivo zapaža da velika rupa pored Bijele kuće, djelo samog predsjednika, predstavlja najveći bezbjednosni rizik. Republikanci koji se udvaraju Trampu sada pokušavaju da zaobiđu ovu zabranu i već su podnijeli tužbu protiv Nacionalnog fonda za očuvanje istorijskog nasleđa. Tužba je pisana u Trampovom stilu ("ovo je veoma loše za našu zemlju", "oni su bolesno opsjednuti Trampom", itd) što prije deset godina nijedan ozbiljan pravnik sebi ne bi dozvolio.

Trampova biblioteka

Predsjednik tvrdi da može biti bezbjedan samo unutar "vojno obezbijeđene strogo povjerljive plesne dvorane", sa neprobojnim staklom i krovom otpornim na napade dronova. S druge strane, on posjećuje turnire UFC-a (mješovitih borilačkih vještina) i provodi mnogo vremena u svom golf klubu na Floridi koji je daleko od bezbjednog (što je još jedan naoružani uljez pokazao u februaru). U svakom slučaju, Udruženje dopisnika iz Bijele kuće, ako mu je ostalo imalo samopoštovanja pred izvršnom vlašću koja gazi slobodu medija, trebalo bi da odbije dolazak na bilo kakav događaj u Bijeloj kući i tako pokaže kritički otklon od takve vlasti. Sa svoje strane Tramp je nepogrešivo nanjušio priliku za favorizovanje i korupciju i nagovijestio da bi neka privatna udruženja mogla dobiti pristup njegovoj plesnoj dvorani.

Bezbjednost javnih građevina je podignuta na viši nivo posle 11. septembra 2001. Davno su prošla vremena kada su ljudi mogli da priđu Bijeloj kući. Ali Trampovo insistiranje na kombinovanju plesne dvorane sa bunkerom ipak je neobično. Veliki renesansni arhitekta i teoretičar Leon Batista Alberti primijetio je da tirani vole tvrđave van centra grada republike, dok popularni vladari žive u prostorima povezanim sa svakodnevnim životom građana. Mnogi članovi Trampove administracije žive u vojnim bazama. Tvrdnja da su oni ugroženiji od svojih prethodnika ostaje nepotvrđena, iako se uklapa u model propagande u kojoj se neprekidno održava osjećaj neposredne prijetnje (i grozničave fantazije o svemoćnoj Antifi).

Tramp, vječiti agent za nekretnine sa posebnim pogodnostima, hvalio se da je bunker ispod balske dvorane opremljen "najsavremenijom bolnicom". Kao što je ukazao Garet Graf, originalni bunker Bijele kuće izgrađen je za scenario napada Njemačke tokom Drugog svjetskog rata, a kasnije i za nuklearni rat. Korišćen je i 11. septembra 2001, ali nikada nije bio zamišljen kao dobro opremljeno mjesto za duži boravak. Američka strategija kontinuiteta izvršne vlasti u slučaju opasnosti, podsjeća Graf, zasniva se na evakuaciji predsjednika na tajnu lokaciju. Može se zamisliti kako se Tramp, koji je nerado napustio Bijelu kuću 2021, tamo zabarikadira i odbije da preda vlast. Ova slika se graniči sa političkom paranojom, ali tokom poslednje decenije dešavale su se i luđe stvari.

Još je strašniji uvid da se Trampov mentalitet bunkera poklapa sa mentalitetom njegovih oligarha iz Silicijumske doline. Kao što tvrde Astra Tejlor i Naomi Klajn, na jednom nivou oni znaju koliko se klima urušava i koliko njihovi postupci ubrzavaju politički slom svijeta koji poznajemo. Tramp 2.0 se prepustio nepromišljenom samouništenju čije posledice mogu zahtijevati samoizolaciju: neograničeno zagađenje, nekontrolisano širenje bolesti koje se mogu spriječiti, sve manja bezbjednost hrane i avionskog prevoza. Ako uopšte možemo da proniknemo u njegove nihilističke porive, pokušaji da se ono što Tramp naziva "jednom od najbezbjednijih građevinskih parcela na svijetu" učini još bezbjednijim za njega samog u očekivanju katastrofa koje je sam izazvao – imaju nekog izopačenog smisla.

The Guardian, prevela Luna Đorđević

peščanik.net

(Autor je profesor političke teorije na Univerzitetu Prinston)

Mišljenja objavljena u tekstovima autora nisu nužno i stavovi redakcije „Dana"