(VIDEO) Saša Mujović u Optimisti: Ne moram biti najbolji, ali ne pristajem da budem prosječan

Od dječaka koji je maštao da postane sportski komentator, preko najboljeg studenta generacije i univerzitetskog profesora, do ministra i gradonačelnika  – životni put Saše Mujovića, kako sam kaže, potpuno je drugačiji od svega što je kao dijete zamišljao.

Njegov dan počinje oko pet sati i često traje do deset uveče. Takva disciplina nije nastala sa funkcijom gradonačelnika – prati ga još od školskih i studentskih dana, kada je pokušavao da istovremeno pomiri učenje, sport, izlaske i društveni život.

I upravo iz tog perioda nosi jednu od rečenica koja najbolje opisuje njegov odnos prema radu: „Ne moram biti najbolji, ali ne pristajem da budem prosječan.“

Kao student Elektrotehničkog fakulteta prošao je kroz period kada je ozbiljno razmišljao da odustane. Gledao je kako kolege kojima je pomagao polažu ispite, dok njemu nije polazilo za rukom. Ipak, umjesto odustajanja, uslijedio je preokret – završio je fakultet u roku i postao najbolji student svoje generacije.

Mladima poručuje da trud možda ne donese rezultat odmah, ali da pošten rad, znanje i upornost prije ili kasnije dođu na naplatu.

Dio svog iskustva prenio je na svoju djecu. Kaže da želi da njegovi sinovi uče više iz njegovog ponašanja nego iz njegovih riječi – gledajući kako se odnosi prema porodici, poslu, obavezama i ljudima oko sebe. Iako, kako priznaje, ne bi želio da u potpunosti naslijede njegov karakter.

Za sebe kaže da je često „vojnik i asketa“, čovjek koji stalno sebi postavlja novi cilj i koji gotovo ne umije da uživa u uspjehu koji je upravo ostvario.

- Mogu da uradim najveću stvar za ovaj grad, sjednem, popijem kafu i kažem: odlično si to uradio. Ali već sljedećeg trenutka razmišljam šta je naredni cilj - priznaje gost emisije "Optimista".

Funkciju gradonačelnika ne želi da doživljava kao privilegiju. Naprotiv, kaže da bi volio da se na njegovom primjeru razbije mit o političarima kao ljudima kojima svuda treba prostirati crveni tepih.

Zato mu nije neobično da pješači gradom, ide u prodavnicu, nosi kese ili obavlja svakodnevne kućne poslove. Kaže da mu nije teško da spremi djetetu hranu, ispegla nešto prije škole ili uradi bilo šta što je potrebno njegovoj porodici.

Ne želi ni da službene privilegije postanu dio njegovog privatnog života. Ne osjeća se prijatno kada ga ispred stana čeka vozač i ne želi da privatne ručkove i druženja plaća novcem građana.

- Prosto, to nisam ja - kaže Mujović, objašnjavajući da ne želi da ga nekoliko godina na političkoj funkciji promijeni nakon decenija tokom kojih je gradio drugačiji sistem vrijednosti.

Kako kaže, javna funkcija ima i mnogo težu stranu. Porodica je, priznaje, ona koja plaća najveću cijenu njegovog angažmana.

Dok najveći dio dana posvećuje gradu i obavezama, najveći teret brige o djeci pao je na njegovu suprugu. Upravo zato se često pita koliko će njegova politička karijera koštati one koji su mu najbliži.

- Mogu da budem najuspješniji političar u istoriji Crne Gore, ali šta će mi sve to ako moja djeca krenu pogrešnim putem zato što im se otac nije mogao posvetiti? - pita se Mujović.

Njegov cilj, kaže, nije da bude na funkciji beskonačno dugo, već da iza sebe ostavi nešto vidljivo i da jednog dana njegova djeca mogu da čuju da im je otac radio pošteno i časno.

Mujović smatra da sve ono što dođe preko noći može podjednako brzo i nestati. Zato znanje vidi kao potpuno drugačiju vrstu kapitala.

- Znanje je najvrednija valuta kojom kupujete slobodu i jedina valuta koja nikada neće devalvirati - poručuje Mujović.

Kako prvi čovjek Podgorice vidi saobraćajne gužve, probleme parkinga, neplansku urbanizaciju, komunalni red i probleme koji su se stvarali decenijama pogledajte u emisiji Optimista na našim Jutjub kanalima.

Prethodne epizode pogledajte OVDJE.